Što nedostaje u lijepoj Africi?

Što nedostaje u lijepoj Africi

Koliko god smo svjesni činjenice da toliko toga ne cijenimo dok to ne izgubimo, čovjek opet nikako da shvati da za toliko toga treba biti zahvalan, od najmanje sitnice u svakodnevici koja mu je darovana.

Prije odlaska u Afriku razmišljala sam često o svemu što će mi nedostajati kad budem daleko od svog doma. Mislila sam kako ću toliko toga više cijeniti. No dogodilo se upravo suprotno.

Toliko toga što posjedujemo i što nam se čini tako važnim i neophodnim je ustvari toliko nebitno i nepotrebno... Sve materijalne stvari koje posjeduje prosječan čovjek u «razvijenom» svijetu su samo jedan lanac koji nas veže i sputava da vidimo ono što je uistinu važno. U Africi nedostaje mnogo toga. Ali ono čiji je nedostatak najviše izražen i za čim ovaj kontinent zapravo vapi, jest OBITELJ.

Što nedostaje u lijepoj Africi

Obitelj... osobe koje nas svakodnevno okružuju i s kojima provodimo najviše vremena, a koje toliko uzimamo zdravo za gotovo. Za mnoge roditelje i djecu je obitelj nešto čemu ne pridajemo toliku važnost svakodnevno. To su osobe koje nas dočekaju kod kuće, s kojima dijelimo stol, na koje se često ne obaziremo i koje možda često uvrijedimo, svjesno ili nesvjesno. Za roditelje su djeca često «oni koji ne slušaju», a za djecu su roditelji «oni koji samo znaju kritizirati»

Koliko puta je svatko od nas, došavši umoran s posla ili iz škole, poželio da nas samo puste na miru, da nas ništa ne pitaju, da se odmorimo u samoći...? Koliko puta smo se «otresli» upravo na svoje roditelje, djecu, brata, sestru, supruga, suprugu i povrijedili ih jer smo u tom trenutku bili ljuti, umorni, rastreseni, loše volje?

Što nedostaje u lijepoj Africi

Vjerujem da nam se to svima dogodilo. Ali znamo da će nam oni oprostiti. I upravo zato ne smatramo to toliko lošim. I upravo zato sitne prepirke u obiteljima nisu nešto zabrinjavajuće, sve dok postoji ono istinsko poštovanje i ljubav koja je prisutna među članovima obitelji, iako je možda ne pokazujemo toliko često.

Teško je zamisliti kako bi bilo da nismo nikada doživjeli kritiku roditelja, pohvalu roditelja, da nas nisu nikada dočekali na povratku iz škole, da nisu nikada došli na roditeljski sastanak, da nas nisu nikada vodili u šetnju i da nas nisu ama baš nijednom zagrlili i utješili... Roditelji su uvijek bili tu i upravo zato nam je to sasvim uobičajeno.

Ali upitate li one koje roditelji nisu nikad kritizirali, jer ih nikad nisu ni upoznali, čut ćete jednu sasvim drugu priču. I teško je povjerovati da možete žuditi za roditeljskim sastankom, bez obzira na loše ocjene, za kritikom roditelja kad pogriješite, za ručkom koji vam baš i nije sasvim po volji i za zadacima u kući za koje niste raspoloženi...

Što nedostaje u lijepoj Africi

Djetinjstvo je najljepše razdoblje života upravo zbog bezbrižnosti i zaigranosti, jer za sve se brinu odrasli. Koliko li je onda teško biti odrastao s pet, šest, sedam godina...? Sada mogu zamisliti i život bez čokolade, bez televizije, Interneta, mobitela, nove odjeće, izlazaka s prijateljima, šetnji po gradu i toliko toga za što sam mislila da će mi najviše nedostajati.

Ali ono što je imao i prvi čovjek na svijetu, tisuće i tisuće godina prije računala, svemirskih letjelica, automobila i svih dostignuća koje danas smatramo izvanrednim izumima, jesto ono što imamo i danas i bez čega ne bi bilo nijednog čovjeka – obitelj, ono za što sam sada najviše zahvalna i za što se nadam da više nikad neću zaboraviti dovoljno cijeniti, jer to je ono što je uistinu jedino važno i bez čega bi život bio daleko siromašniji, bez obzira na sve bogatstvo ovog svijeta.

Nikolina