Božji stil – a stoga i stil kršćanina – jest poniznost. Tome je protivna svjetovnost koja nudi taštinu i oholost. Kontrast je to između dva puta, “dvije zastave” u ignacijevskoj duhovnosti, koji je u središtu Papine homilije.

Poslanica Filipljanima kaže da Isus “ponizi sam sebe”, postavši poslušan do smrti na križu. To Isusovo poniženje – primijetio je Papa – upućuje nas na Božji stil, na poniznost. “To je stil koji nas nikada ne prestaje iznenađivati i izbacivati iz takta: na poniznoga se Boga nikada ne možemo naviknuti!” – ustvrdio je Sveti Otac.

Poniziti se – kazao je – prije svega je značajka Božjeg postupanja, kao što se može vidjeti u Knjizi Izlaska: “Kakvog li poniženja za Gospodina, slušati sva ona mrmljanja, one žalbe! Bile su upravljene protiv Mojsija, ali su u konačnici išle protiv njega, njihova Oca” – objasnio je Papa.

I mi ćemo ići tim putem Isusova poniženja, od sudjelovanja u Judinoj izdaji sve do slušanja uvrjeda koje narod i starješine izvikuju Isusu na križu. “To je Božji put – put poniznosti. To je Isusov put i nema drugoga. I ne postoji poniznost bez poniženja” – ustvrdio je Papa.

Sljedeći taj put sve do kraja, Božji je Sin uzeo “obličje sluge”. U konačnici – zaključio je papa Franjo – poniznost znači i služenje, znači dati Bogu mjesta svlačeći samoga sebe, ispražnjujući se, kako kaže Sveto Pismo. To je najveće poniženje.

Suprotno tome jest put svjetovnost. Njega je đavao predložio i samom Isusu, za vrijeme njegova četrdesetodnevnoga boravka u pustinji. Ali ga Isus bez dvojbe odbacuje. A s njim i mi – samo uz pomoć njegove milosti – možemo nadvladati iskušenje svjetovnosti – ne samo u velikim, značajnim trenucima, već i u svakodnevnim životnim prilikama – ohrabrio je Papa i dodao:

U tome nam pomaže primjer mnogih ljudi koji se svakoga dana, u tišini i skrovitosti, odriču samih sebe kako bi služili drugima: bolesnom rođaku, usamljenom starcu, osobi s invaliditetom ili beskućniku. Pomislimo i na poniženje osoba koje se diskriminira zbog njihove vjernosti evanđelju.

Pomislimo – dodao je – i na našu braću i sestre koji su progonjeni zato što su kršćani – na brojne mučenike našega vremena. Ne žele se odreći Isusa i dostojanstveno podnose uvrjede i patnje. Prate ga na njegovu putu.

Odvažimo se i mi poći putem poniznosti, s velikom ljubavlju za njega, našega Gospodina i Spasitelja. Ljubav će nas voditi i dati nam snage i gdje je on, tamo ćemo biti i mi – zaključio je papa Franjo.