Prispodoba o izgubljenoj ovci i novčiću

Lk 15,1-10

Struktura ovog odlomka Pisma je slijedeća:

  1. Reakcija farizeja na Isusovo druženje s grešnicima
    • Situacija: Svi carinici i grešnici dolaze slušati Isusa
    • Pritužba: Isus prima grešnike i čak jede s njima
  2. Isus odnos čovjeka prema izgubljenim stvarima uspoređuje s odnosom neba prema izgubljenim ljudima kroz u dvije prispodobe, o izgubljenoj ovci i novčiću*

Tko od nas nije doživio bol kada smo izgubili neku materijalnu vrijednost ili nešto što nam je priraslo srcu - bio to novčanik s osobnim ispravama, vrijedna zlatna narukvica, ili privjesak koji je uspomena od pokojne majke? I tko ne poznaje osjećaj neobuzdane radosti koji nas ispuni ako pronađemo izgubljenu stvar.

Što nam je stvar dragocjenija, to je veća bol zbog gubitka, i veća je radost pronalaženja. Pronađemo li čak i tuđu stvar, za koju se ne može utvrditi vlasnik, pa je smijemo zadržati vrlo ćemo se obradovati. U ovom zapisu dvaju prispodoba, opisuje se gubitak i zatim radost zbog pronađenog, te slavlje koje slijedi.

Kao što pastira može potresti gubitak ovce, tako i ženu može potresti gubitak dijela obiteljskih financija. Oboje ostavljaju sve ostale poslove radi potrage za izgubljenim blagom. i neumorni su u potrazi dok ona ne urodi željenim plodom. Žena se, kao i pastir, toliko raduje nakon pronalaska izgubljenog da poziva susjede i prijatelje da to proslave zajedno s njom. Ali, ako bolje pogledamo, ova potraga, kao i proslava koja je uslijedila malo su pretjerane. Da li su napori žene u traženju jednog izgubljenog novčića opravdani? Zar ga ne bi prije ili kasnije pronašla, ta izgubio se unutar njena četiri zida? Bi li bila baš toliko sretna što ga je našla da bi pozvala sve susjede i prijateljice i ispričala im o tome i slavila s njima? Je li uobičajeno da se susjedi raduju što ste vi pronašli novčić kojeg ste zagubili u stanu?

Da li je mudro, čak i profitabilno ostaviti 99 ovaca bez zaštite na otvorenoj livadi? Što ako se i one izgube ili ih napadnu divlje zvijeri? Ta jedna nestala ovca mogla je već biti mrtva, I tko kaže da ćemo je uopće uspjeti pronaći? Nije li pretjerano da obavijestimo sve susjede i prijatelje kako smo izgubili i pronašli jednu ovcu i pozovemo ih kući očekujući da će oni to slaviti s nama? Promislimo koliko bi takav banket koštao. Sigurno bi to bila gozba, s mnogo posluženog pečenog mesa, da ne spominjemo svu ostalu hranu i piće.. Recimo da bi trebalo zaklati ili prodati bar nekoliko ovaca da bi proslavili pronalaženje jedne. To nije dobra ekonomija.

Ali ljudska ekonomija nije isto što i Božja ekonomija.

Farizeji osuđuju Isusa zbog druženja i objedovanja s javnim grešnicima. Oni znaju da se radi o izgubljenim ljudima, ali ih ne vide kao izgubljenu dragocjenost, već kao bezvrijedni otpad, dostojan prezira, od kojeg se treba bez žaljenja udaljiti. Izgubljeni grešnik im ne predstavlja nikakvu vrijednost i ne vide razloga da ga se trude pronaći i spasiti, niti smatraju da je on Bogu dragocjen.

Isus im objašnjava koliku vrijednost Bog, kojem farizeji drže da služe, pridaje jednoj naizgled nevrijednoj izgubljenoj ljudskoj duši, Za to koristi prispodobe o gubitku materijalnih dobara, čije vrijednosti su farizeji itekako svjesni, za razliku od vrijednosti ljudskog života. Farizeji se mogu lako identificirati s pastirom i ženom koji su izgubili pa pronašli svoju imovinu. I oni bi se bacili u potragu za izgubljenim novcem, kao i za svojom ovcom, i radovali bi se kad bi ga ponovo našli.  Međutim, Isus im poručuje da je Bogu toliko stalo do spasa izgubljenog čovjeka, kao kad bi čovjek pretjerano ekstravagantno proslavio pronalaženje malog djelića svog izgubljenog posjeda.

U obje prispodobe, naglasak se stavlja na izgubljenost, a ne na grešnost, radi koje dolazi do skretanja s pravog puta. U obje prispodobe vlasnik uzima inicijativu i traži izgubljeno. U obje prispodobe on traži uporno i temeljito. U obje prispodobe vlasnik se veseli i očekuje od svojih susjeda da se i oni vesele. U oba slučaja se radost onog tko je pronašao izgubljenu stvar povezuje s radošću neba pri spasu jednog grešnika.

U ove dvije prispodobe nalazimo dva tipa izgubljenih ljudi. Pogledajmo prvu prispodobu. Izgubljena ovca zna da je izgubljena, ali ne zna što da poduzme, pa luta sve dalje i dalje. S obzirom da je bespomoćna, ne zna što činiti da se vrati svom pastiru, on treba doći k njoj. Ovo je slika ljudi koji znaju da su izgubljeni, ali ne znaju što da poduzmu u vezi toga, ne znaju koji je pravi put. To su ljudi kojima treba pokazati Put Istinu i Život, koji trebaju Dobrog Pastira.

Druga prispodoba govori o izgubljenom novčiću. Taj novčić ni ne zna da je izgubljen. Ovo je slika čovjeka čija je savjest toliko otvrdnula, da niti ne osjeća da je izgubljen. I taj čovjek je vrijedan truda, on nije nepovratno izgubljen. Mi smo skloni za neke ljude promisliti da su pretvrd orah za obraćenje, ogrezli u svom grijehu. Ali to nije istina, Bogu ništa nije nemoguće. On želi, koristeći naše ruke, noge, naš glas…uporno, strpljivo i neumorno tražiti. Dokle,? Sve dok ne dođe do obraćenja. A onda nastupa slavlje...

Zašto toliki pretjerani trud? Zato što Bog drži da je vrijednost ljudske duše neizmjerna, neopisivo veća od bilo kojeg materijalnog dobra. Ali mi ljudi skloni smo pridavati veću vrijednost propadljivim materijanim stvarima i novcu. Pali čovjek je sklon iskoristiti druge ljude, tako npr. vara u trgovini, laže stranke da bi zaradio plaću, otima bratu komad zemlje ili kuće, ne plaća dobavljače ili svoje radnike zakida za plaću…sve u namjeri da dođe do novca i tako uveća svoje materijalno bogatstvo… Koliki ljudi ne varaju i ne zakidaju, ali više ljubavi, snage, energije posvećuju trci za zaradom ili karijerom, nego članovima vlastite obitelji, a da niti ne govorimo o sirotima i ojađenima, ili nespašenima?

Preispitajmo i sami sebe. Priznajmo si iskreno - da li veću bol osjetimo zbog izgubljenog zlatnog lančića ili novčanika, nego zbog duša kojima smo okruženi, a koje lutaju izgubljene, na putu za vječnu propast? Da li s više žara nastojimo pronaći svoju izgubljenu dragocjenost ili spasiti jednu ljudsku dušu?  Novac nam nikada ne smije biti važniji od čovjeka. Obratno je istina - čovjek predstavlja najveću vrijednost, a novac treba biti samo sredstvo kojim se može činiti dobro čovjeku.

* DRAHMA (grč. — pregršt, zagrabiti..)

Starogrčka novčana jedinica, dijeli se na 100 lepta. Jednaka je stotom dijelu mine, koja se dijelila na 5 obola; 6000 drahmi bili su jednaki jednom talent ili ¼ šekela.

Naziv novca dolazi iz vremena prije pojave novca u klasičnom obliku. Kao novac služili su tada metalni četverouglasti štapići. Šest takvih štapića odgovaralo je vrijednosti drahme. Kovanje D. počelo je u VI st. pr. n. e. u raznim državama, pa im je i težina različita, zavisno od težinske stope koja je korištena. Najrasprostranjenija je bila atička D. (4,25 gr). Kovana je također didrahma (dvije drahme), a također i semidrahma (1/2 drahme).

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 25. nedjelja kroz godinu
    Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA MOZAMBIQUE
    Izgradnja Kraljevstva Božjega

    s.Ljilja Lončar, predsjednica Zdenca sa volonterima Mirjanom Iličić i Draženom Bosak na misiji su Matakuze u Mozambiqu, prisustvovali su puštanju u funkciju, pumpi za vodu u mjestu.

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}