15. Biblijska radionica, Marijin poziv

„Zdenac“, Biblijska radionica, 26.05.2010. g.

Drugi Vatikanski sabor govori-podsjeća: "Isusova Majka, kao što je tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujećem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe". (Lumen Gentium, 68)

Bog Otac nam je dao svoga Sina po Mariji. Uza sve uzdisaje patrijarha, uza sve molitve proroka i svetaca Staroga zavjeta, kroz četiri tisuće godina da dobiju to blago, Marija ga je jedina zaslužila i našla milost pred Bogom svojim žarkim molitvama i visokim krepostima. Budući da je svijet bio nedostojan, kaže sv. Augustin, primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji, da ga svijet primi od nje. Sin Božji utjelovio se za naše spasenje, ali u Mariji i po Mariji. Ona nam je donijela Otkupitelja.

Sveti Ljudevit Montforski u svojoj "Raspravi o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji" kaže kako je Duh Sveti "po njoj, u njoj i od nje proizveo svoje remek-djelo, Boga-Čovjeka, i proizvodi svaki dan i proizvodit će do konca svijeta predodređenike i udove otajstvenog tijela te božanske Glave. Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu."

"Ti nikada ne misliš na Mariju, a da Marija mjesto tebe ne misli na Boga; niti ti ikada hvališ i častiš Mariju, a da Marija zajedno s tobom ne hvali i ne časti Boga... Ona je Božja jeka, koja kazuje i odjekuje samo: Bog. Ako ti kažeš: Marija, Ona odgovara Bog. Sveta Elizabeta pohvali Mariju i nazva je blaženom što je uzvjerovala; a Marija, vjerni Božji odjek, zapjeva hvalospjev Gospodinu i Bogu, njenom Spasitelju.

Što je učinila u toj prigodi, to radi i svaki dan: kad je hvalimo, ljubimo, častimo ili darivamo; Boga hvalimo, Boga častimo, Boga ljubimo, Bogu dar nosimo po Mariji i u Mariji." (Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji, 225)

Mnogi tumači Marijin hvalospjev drže najkraćim i nauspjelijim sažetkom cjelokupne biblijske duhovnosti. U njemu se nalazi temelj za duhovni rast novoga naroda Božjega. Marijina vjera i njezin stav posvemašnjeg predanja Bogu predstavljaju temeljni stav svakog vjernika koji vjeruje da riječ Božja može i u njegovu životu naći konkretan oblik i donijeti plod. Također, učimo se od Marije izabrati stav malenkosti tj. poniznosti koja resi svakog pravog vjernika. Poruka o tome koliko nas Bog voli doprla je do nas upravo preko samoponiženja Sina. Kako je sv. Augustin naglasio: „Ako me pitate koji je osnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ću vam: prvo je poniznost, drugo je poniznost i treće je poniznost".

Dogme o Mariji

Bogorodica (grč. Θεοτόκος Theotokos; strsl. Богородица) je jedan od naslova koji se raznim kršćanskim crkvama pridaje Mariji, Isusovoj majci. Službeno je prihvaćen kao važeći za čitavu Crkvu na Efeškom saboru (431.) godine. Naslov Bogorodica izriče uvjerenje da je Marija rodila, ne samo čovjeka Isusa, nego i pravoga Boga, te da je Krist samo jedna osoba s dvije neodvojive naravi.

Djevica Marija, naziv je, koji je prihvaćen na Prvom carigradskom saboru 381. godine. Ta dogma govori, da je Marija vazda-djevica (grč. ἀειπάρθενος, eng. ever-virgin). Bila je djevica i kada je začela Isusa po Duhu Svetome, bez muža te i nadalje, cijeli zemaljski život djevičanski je živjela bez spolnih odnosa.

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Dogmu je proglasio papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus", 1854. godine.

Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom (lat. Assumpta), dogma je koju je proglasio papa Pio XII., bulom "Munificentissimus Deus", 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Lk 1,26-1,38 - Navještenje Isusova rođenja

Bog posla anđela Gabrijela u Nazaret da navijesti mladoj izraelskoj djevici Mariji, zaručenoj za Josipa, da će začeti po Duhu Svetom i roditi sina kojem će nadjenuti ime Isus, a koji će biti Sin Svevišnjega i čijem kraljevstvu neće biti kraja. Zatim joj prenosi i vijest da će njezina rođakinja Elizabeta, prozvana nerotkinja, roditi sina. Marija odgovara riječima „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“

Bog za poziv upućen Mariji koristi anđela, koji joj prilazi u jednoj svakidašnjoj situaciji. Njeno poslanje sastoji se u tome da zatrudni po Duhu Svetom, prema Božjem obećanju rodi Božjeg sina i nadjene mu ime Isus. Iako ju je anđeoski pozdrav isprva smeo i prestrašio, ona izražava ogromno pouzdanje u Boga, razgovara s anđelom i prihvaća poziv. Bog joj iskazuje neizmjerno povjerenje, jer njen zadatak je roditi i othraniti Mesiju, Sina Boga Svevišnjeg „koji će vječno vladati Jakovljevom kućom“ i predati ga svijetu. Marijin život se od tada iz temelja mijenja. Uz rizik razvrgnuća zaruka, osramoćenje svoje obitelji i kamenovanja ona ustraje na poslušnosti Bogu, prihvaćajući unaprijed sve moguće posljedice svoje odluke. Nepokolebljiva u svojoj vjeri u Boga ona rađa, štiti i odgaja Isusa i postaje Majka Božja i Majka Crkve.

Iv 2,1-11 - Svadba u Kani

Isus i njegova majka nalaze se na svadbi u Kani Galilejskoj. Usred svadbene svečanosti Marija primjećuje da je ponestalo vina, i na to upozorava Isusa. Na Isusove riječi poslužitelji su napunili posude vodom, zahvatili od te vode i donijeli pred ravnatelja stola. No u posudama nije bila više voda nego vino, i to najbolje kvalitete. Tako je Usus učinio svoje prvo znamenje, pretvorivši vodu u vino.

Božji poziv je upućen poslužiteljima na svadbi, u situaciji u kojoj su se ljudi našli u nevolji. Marijina uloga je uloga zagovornice, koja posreduje kod Isusa, a slugama kaže „Što vam god rekne, učinite!“. Tu i nama Marija daje naputak i pokazuje nam svoju ulogu. Put do pozitivnog rješenja situacije jest poslušnosti i pouzdanje do apsurda.

Bog poslužitelje poziva Isusovim riječima da napune posude vodom, i tako im ukazuje povjerenje da mu budu posrednici preko kojih će učiniti prvo čudo. Poslužitelji bez oklijevanja odgovaraju na poziv, voda se pretvara u vino, a nezgodna situacija koja bi rezultirala sramotom zaručnika je izbjegnuta.

Iv 19, 25-28 - Pod križem

Dok je bio razapet na križu, kod kojeg su stajali i njegova majka i učenik Ivan, Isus reče Mariji „ Ženo! Evo ti sina“, a zatim Ivanu “ Evo ti majke“. I tada je učenik Ivan uzeo Mariju sebi pod okrilje.

Bog poziva učenika Ivana i Isusovu majku Mariju, u vrlo bolnoj i nesvakidašnjoj situaciji za oboje. Mariju Isus poziva da uzme Ivana za sina umjesto njega koji će umrijeti, a Ivanu ukazuje povjerenje da ga zamijeni u ulozi sina i uzme njegovu majku za svoju. Mariji Bog daje novog sina, a Ivanu novu majku i još k tome Bogorodicu.

Ivan je jedini od učenika stajao kod križa. Na taj način on simbolizira sve ostale učenike. Isus ostavlja Crkvu na brigu Majci, a Majku na brigu Crkvi.

Dj 1,12-14

Nakon što su vidjeli Isusov uzlaz na nebo, učenici se vraćaju na Maslinsku goru i zajedno s ostalim učenicima, ženama i Isusovom majkom Marijom moliše postojano za silazak Duha Svetog.

Bog im upućuje poziv u jednoj svakidašnjoj situaciji, Isusovim riječima, dok su sjedili s njim za stolom. Poziv se sastojao u tome da se ne udaljuju od Jeruzalema, već čekaju obećani Očev dar, krštenje Duhom Svetim. Učenici prihvaćaju poziv, vraćaju se s Maslinske gore u Jeruzalem i okupljaju se zajedno s Marijom i ostalim ženama na ustrajnu i jednodušnu molitvu, na mjestu gdje su redovito boravili. Bog vjeran svom obećanju šalje Duha Svetog, koji im daje snagu da hrabro navještaju Evanđelje po svem svijetu.

Marija se nije odvajala od Isusa, a nakon njegovog uznesenja od njegovih prestrašenih učenika. Kako učenici simboliziraju Crkvu, iščitavamo da je Isusova Majka uvijek uz Njegovu Crkvu  i kao zaručnica Duha Svetog na čelu te Crkve.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • MISIJA U MOZAMBIKU
    Voda, Xia – Xia i riža

     Sjeli smo vani i promatrali zvijezde i mjesec koji je izlazio s istoka. Divili smo se veličini i čarobnoj boji mjeseca. Pridružio nam se biskup.

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}