Biblijska razmatranja
Četvrtak, 01.03.2012. 13:21

2. korizmena nedjelja - 4. ožujka 2012.

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9.10-13.15-18

22  1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

Pripjevni psalam: Ps 116,10.15-19

116  10Ja vjerujem i kada kažem: “Nesretan sam veoma.”
15Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
18Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme! 

Drugo čitanje: Rim 8,31-34

8  31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

Evanđelje: Mk 9,2-10

9  2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati" 

EVO ME BOŽE

Ovo razmatranje prvenstveno je namijenjeno za duhovni rast Zdenčana.

Bog zove po imenu: Abrahame, Ivo, Dijana, Mirjana, Lana, Marija, Tomislave, … Zove imenom  od prije postanka svijeta, zove  u trenutku začeća, u krštenju, kod izlaska iz sebe,  svoje samosvijesti  i svijesti o Bogu,  koji nastanjuje svakog čovjeka i prati ga u vanjskim okolnostima.

“Evo me“ čovjekov je odaziv.

Evo me – pasivno je do trenutka samospoznaje i Bogo-spoznaje. Zatim slijedi akcija.

Evo me – ima pokretačku snagu za svakog Zdenčanina.

Bog zove Abrahama da iziđe iz zemlje svoje, da se odvoji od sebe prolaznog,  od  svakoga svojega i svega svojega. Da pođe sa onim što može putovati pustinjom s njime. Sve što ometa njegov EVO ME ostalo je u zemlji očevoj.

Božji zov Abrahamu i njegov „ evo me“ bili su ZLATNA NIT koja ih je povezivala kroz sve prilike i neprilike života. U ovom današnjem  čitanju  dosegle su  vrhunac.  Bog traži od svog prijatelja da mu žrtvuje sina jedinca, koga ljubi. Taj sin jedinac ispunjao je ljubavlju i smislom Abrahamov život. Obećavao mu je budućnost, bio mu je radost. Bog mu ga je dao.

U prenesenom značenju SIN  za nas zdenčane znači SEBE, svoj „ja“. Sve što je obilježeno ljudskošću, ovozemnim: želje, sebičnu ljubav, računicu, osjetljivost, ljudski ponos, ranjivost, samosažaljenje.  Sve ono što nas motivira i daje našoj ljudskoj naravi zadovoljstvo i ponos. Na što se oslanjamo, čime se hvalimo, što zaslužuje „ nagrade“ pred Bogom i ljudima.

Sin ljubljeni jedinac ispriječio se između Abrahama i Boga. U srcu oca zauzeo je prvo mjesto.

Taj naš „ja“ otvoreno ili suptilno prepreka je duhovnom rastu, blokada Božjem zahvatu. Uvijek postoji neki ALI pred „žrtvovanjem svojega ljubljenog jedinca“ -  SEBE, za žrtvu paljenicu Jahvi.

Zdenčani su pozvani prinijeti SEBE Bogu po svojem cilju i metodama rada na sebi osobno i zajednički kroz duhovno psihološke radionice i molitvu osluškivanja Božjih pokazivanja što i kako raditi na svojoj izgradnji.

Prirodni zakon od Boga dolazi ali se Bogu i suprotstavlja kad  postane glavni izvor radosti i smisla. Zašto je to tako?

Sve  stvoreno prolazno je, i taj odnos oca i sina prolazan je. Nebo nadilazi zemaljske odnose. U nebo se dolazi KROZ zemaljske odnose. Prolazni odnosi da bi postali vječni moraju proći kroz ODNOS s Bogom. Žrtvovati PROLAZNO Bogu, znači dati Bogu vlast nad svime što jesam i što mi daje smisao i sigurnost. U tom žrtvovanju sa svoje strane učiniti sve pothvate koje je Abraham učinio od trenutka Božjeg uputstva do trenutka zamahivanja nožem. Bez računice da će Bog učiniti čudo i da to nije ozbiljno.  

Smisao i cilj duhovnog hoda s Bogom je doći do preobraženog stanja koje imamo u evanđelju.  Isus je preobražen. Haljine su mu sjajne i bijele. Učenicima je dobro biti u društvu preobraženog Isusa. Čuju  glas Oca nebeskoga: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga.

Iste riječi koje su se čule kod Isusova krštenja na Jordanu. Proglas koji je odjekivao u Isusovoj duši dok je boravio u pustinji i bio od Sotone napastovan  kruhom, slavom i moći ovoga prolaznog svijeta. Riječi koje su ga vodile u osamu da bude sam sa Ocem, koje su mu otvarale put da u svakom grešniku prepozna ljubljenog sina i kćer; koje tješi, okuplja, poučava, liječi, razgovara, opominje, oprašta. Riječi „Ti si Sin moj ljubljeni“ bile su mu snaga na križnom putu   i smisao žrtvovanja sebe na žrtveniku križa.

Ovo je hod od Zemlje do Neba.

Ovo je vlastiti hod svakog kršćanina. 

NUTARNJI HOD LJUDI U ZDENCU. Osobno i zajedničko koračanje u odvajanju i žrtvovanju svojih „sigurnosti“ svojih ovozemaljskih radosti, svega što se ispriječilo između mene i Boga  jedine sigurnosti i punine.  Vidjeti sebe u liku preobraženog Isusa, sa  sjajnim bijelim haljinama. EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.

s. Ljilja Lončar
Prvo čitanje: Post 9,8-15

9  8Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: 13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 14Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 15spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.

Pripjevni psalam: Ps 25,4-9

4Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
  nauči me svojim stazama!
5Istinom me svojom vodi i pouči me,
  jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.
6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti
  i ljubavi svoje dovijeka.
7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
  spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!
8Jahve je sama dobrota i pravednost:
  grešnike on na put privodi.
9On ponizne u pravdi vodi
  i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: 1 Pt 3,18-22

3  18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

Evanđelje: Mk 1,12-15

1  12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. 14A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"

DUGA SAVEZA – DOBRA SAVJEST

BOŽJE KRALJEVSTVO

U naslovu ovog razmatranja i meditiranja nedjeljnih čitanja ZAGLEDAJMO se u tri znaka Božje opipljive prisutnosti među ljudima, i svime što je stvoreno.

Duga Saveza koja spaja Boga i Nou sa svim nasljedstvom njegovim, uslijedila je nakon pravednog uništenja ljudskog roda, svih životinja i svega stvorenog  na zemlji.

Uništenje je posljedica iskrivljene ljudske savjesti, koja se povodila za POHLEPOM čovjekovih strasti. Posljedica je smrt – uništenje čovječanstva i svega stvorenog.

Noin trud oko pravljenja korablje i njegovo življenje usklađeno sa Božjim zapovijedima, spasilo je njegovu obitelj i parove od svih vrsta životinja.

Noa je svjestan Božje pravednosti i BLIZINE. Zahvalan je Bogu.

Bog, radi sebe i svojeg prijateljstva s Noom, stavlja DUGU SAVEZA kojom zaštićuje ljudski rod od svih budućih uništenja.

Duga je po svojim bojama i vremenu ukazivanja iza kiše, znak prisutnosti sunca koje je iznad svih vremenskih nepogoda, svih crnih oblaka. Ona najavljuje izvedravanje, ulijeva nadu, budi ushit i zadivljuje svojim raznolikim bojama.  Pogled se ne odvaja od duge.

Ona je simbol DOBRE SAVJESTI koja spaja Boga Stvoritelja i Spasitelja, sa svakim ljudskim stvorom. Nou je Dobra savjest spajala s Bogom, po njoj se ravnao, ona ga je upravljala u izgradnji korablje.

Dobra - ispravna savjest je Glas Božji u svakom čovjeku.

U „pustinji ovog svijeta“  prisutan je  Sotona. Glad, nepravda, požuda očiju, oholost života i  sedam glavnih grijeha nastanjuju ovaj svijet, gdje se nalaze  Božji izabranici.

Isus je boravio u pustinji četrdeset dana, bio kušan od Sotone.

Odupro se kušnjama ponavljajući citate iz Biblije.

Nakon kušnje, posta i molitve pročišćen vratio se u Galileju. Spreman da započne sa javnim naučavanjem Božje volje. Prilikom uhićenja Ivana Krstitelja, Isus nastupa u javnosti ponavljajući riječi Ivanove: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju.

Misionari Milosrđa u mjeri u kojoj njeguju DOBRU SAVJEST u toj su mjeri DUGA SAVEZA između Boga i ljudi kojima su okruženi. Duga su Božje blizine, Njegove dobrote, Njegove nade, Njegova milosrđa, Njegova spašavanja ljudi koji se nalaze u korablji Crkve i malom „pretincu“ Zdenca, u Korablji – Crkvi, po programima duhovnim i solidarnim u svim oblicima.

Razvijajući svoju savjest od osnovnog održavanja deset Božjih zapovjedi prema aktivnom angažmanu navještaja Božjeg kraljevstva, Misionari milosrđa su DUGE SAVEZA koje ulijevaju RADOST I NADU mijenjajući turobnost dana  u vedrinu življenja.

Naša molitva srca i uma ovaj tjedan je: JA SAM  DUGA BOŽJEG MILOSRĐA.

Ponavljajmo je neprestano, od jutarnjeg dizanja do zadnje molitve prije spavanja. Duh Sveti  snažno će djelovati u nama i po nama „kanalom“ ove molitve ponavljanja.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Iz 43,18-25

43 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! 22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. 25A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.

Pripjevni psalam: Ps 41,2-5.13-14

41 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! 3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. 4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 5Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!” 13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

Drugo čitanje: 2 Kor 1,18-22

1 18Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha.

Evanđelje: Mk 2,1-12

2 1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: `Otpuštaju ti se grijesi` ili reći: `Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?` 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

VJERA POKREĆE NA AKCIJU

Uočimo situaciju i okolnosti Isusova djelovanja.
Isus se vratio s puta gdje je išao poučavati Božju riječ i činiti djela milosrđa.
Netko ga je vidio da se vratio svojoj kući. Od usta do usta pronio se glas da je doma. Nahrupila gomila ljudi pred kuću.

Čuli to prijatelji Uzetoga. Dogovorili se da će svog nepokretnog prijatelja donijeti pred Isusa da ga On ozdravi. Dali su se u akciju pravljenja nosila i nošenja. Nisu se mogli probiti sa bolesnikom do vrata. Vidjevši da ne mogu naprijed, dogovoriše se procijeniti točno mjesto na kojem Isus stoji. Zatim ostaviše za nekoliko trenutaka bolesnika na zemlju, razotkriše toliko krova na kući, da postelja može proći.

Valja uočiti Isusovo iznenađenje i oduševljenje, kad je vidio poviše sebe nebo i na nosilima čovjeka kojega pažljivo spuštaju prijateljske ruke. Bez čekanja i oklijevanja Isus ga naziva Sinom i odvezuje ga od uzroka njegove paralize, grijeha.

Ovdje grijeh predstavlja sve ono što paralizira osobu, što je čini nemoćnom, ovisnom, patnikom.

Uočavamo važnost angažiranosti pojedinaca i organizirane zajednice. Koja zapaža u svojoj sredini „paralizirane“ dušom i tijelom, potrebite. O tome razgovaraju, planiraju, zadaju sebi zadatke, rješava prepreke i postižu cilj, a to je donijeti Isusu svojeg Paraliziranog prijatelja da ga Isus ozdravi kako bi ovaj mogao hodati i nositi „svoju postelju“.

Izaija u prvom čitanju prorokuje Jahvine riječi; Bog sve čini novo, otvara putove u pustinji …Beživotno područje oživljava.

Jahve prigovara Jakovu, narodu koji se rodio od Jakova, kako se nisu zamorili oko Boga. Bog se zauzima za svoje do mjere davanja vlastitog života na Križu. Od svojih Bog očekuje da se „umore“ za njega. To je konkretni angažman, koji uključuje vrijeme, snagu, zajedničko plansko djelovanje. Sve su to Bogu reći „DA“ po primjeru apostola Pavla, Silvana i Timoteja.

Misionari milosrđa sa suradnicima i kumovima, svojim radom i doprinosima duhovnim, moralnim i materijalnim „otkrivaju“ krovove i spuštaju pred Isusa „paraliziranu“ djecu i starce, bolesne i ostavljene. Oni, na koje svijet ne računa, malo po malo postaju novi ljudi koji su pozvani dati hvalu Bogu živeći u punini po mjeri Čovjeka.

Angažirani u svojem Zdencu ovaj tjedan dajmo slavu Bogu radeći samo, samo za Njega.

S. Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Bogataš i siromah
    Bogataš i siromah

    Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}