Biblijska razmatranja
Prvo čitanje: Am 7,12-15

7  12Amasja reče Amosu: “Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.” 14“Nisam bio prorok ni proročki sin” - odgovori Amos Amasji - “bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: `Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.`

Pripjevni psalam: Ps 85,9-14

85  9Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir narodu svomu,
vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.
10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.

11Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
12Vjernost će nicat` iz zemlje,
Pravda će gledat` s nebesa.

13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.

Drugo čitanje: Ef 1,3-14

1  3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. 8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem 9obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova 10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. 11U njemu, u kome i nama - predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade 12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije nadali u Kristu. 13U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove.

Evanđelje: Mk 6,7-13

6  7Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. 10I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo." 12Otišavši, propovijedali su obraćenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Iz čitanja koje je pred nama o proroku Amosu možemo razabrati dvije vrste proroka: proroci po ljudskom pravu (legalni, sa statusom po školovanju ili nasljedstvu) i proroci po izvanrednoj Božjoj intervenciji. Amos je stočar i uzgajatelj divljih smokava. Bog mu se javlja dok čuva ovce i potkresava smokve. On nema znanja ni priznanja, nema nikakvih ljudskih preduvjeta za proroka. Svjestan je svoje nedoraslosti poslanju. Skroman je, jasan, pomiren sa svojim zanimanjem. Sve to doprinosi njegovu čvrstom uvjerenju i hrabrosti da to što prorokuje pred kraljem je Božja poruka kralju i narodu. Iz te svijesti pozvanosti od Boga da govori nelagodnu poruku kralju, da mora biti pravedan i ne iskorištavati siromahe (to je vidljivo u drugim dijelovima knjige Amosa) proizlazi ustrajnost i hrabrost  proroka da se ne da smesti niti prepasti prijetnjama i odgonjenjem od  kralja da ide u drugu zemlju, Judinu, da tamo živi i prorokuje.

Amos sažima u jednu rečenicu Božje poslanje u svoju obranu pred kraljem:  Ali Gospodin me uze od stada i Gospodin mi reče: „Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu!”. On više ne živi za stado i divlje smokve. On živi da prorokuje. I dalje je bio stočar i uzgajao smokve i tako se uzdržavao. Njegovo poslanje je nadilazilo njegovo zanimanje. Stati pred kraljeve ovog materijalnog svijeta, zalagati se za pravednost prema ugroženima od začeća do smrti jest poziv i poslanje svakom kršćaninu. Sada je ugrožen ljudski život u embriju. Biti proroci je uključiti se u akcije i udruženja koja staju pred Sabor i Vladu i prenijeti poruku da je svaki embrij Božje željeno dijete.

Dragi Bože u ovom proroku vidimo našu pozvanost, laičku pozvanost i poslanje koje nam dolazi od Tebe. Mnogi od nas u Zdencu i Crkvi , nemamo teoloških diploma niti mandata da djelujemo u Tvoje ime. Imamo Tvoj poziv i Tvoje poslanje biti i djelovati pojedinačno i zajednički kao proroci tvojeg milosrđa koji se zalažu za pravednost prema siromasima koji su ugroženi od ne roditi se, dugim koji su ugroženim materijalizmom i njegovim posljedicama na duhovnom i svakom drugom području. Pročisti nas od nesigurnosti pred državnim i crkvenim vlastima, učvrsti nas u Bogo-pouzdanju da ustrajemo u vjeri da u svakom našem malom i velikom nastupu Ti osobno nastupaš i djeluješ.

Vježba:

Jutarnja odluka: U  situaciji u kojoj je ugrožen Božji zakon, neka  od deset Božji zapovjedi, nastupi jasno i glasno u Božje ime, citirajući Njegovu zapovijed ili njegov postupak u sličnim okolnostima. Situacije su nepredvidive: u kući, široj obitelji, na poslu, u druženju s prijateljima, u autobusu, u župi, Zdencu.

Pazimo posebno: u vlastitom srcu i situacijama kad te napast tjera pod izlikom potreba i zahtijeva današnjeg vremena da prekršiš neku Božju zapovijed ili da ostaneš gluh/a na Božje nadahnuće. Sebi ponavljaj Božje  zapovjedi i Amosov  postupak.

S. Ljilja Lončar

Biti Amos ili bolje ne?

Amos je stočar i uzgajač divljih smokava. Vjerojatno i priprost, pobožan, bogobojazan čovjek. Običan seljak. Sve dok nije čuo Boga. Susret je to kojem bi se svaki vjernik trebao nadati. Čuti Božji glas. Razgovijetno, snažno. Razgovarao je s Bogom!!!!

Tko bi poželio biti na Amosovom mjestu?

Ili ako razmislimo o Samarijanki. Usred sasvim običnog dana ona susreće ni manje ni više nego - Boga. On joj govori o njenoj prošlosti i ona u tom razgovoru shvaća sve. Takva odlazi u grad gdje im iznosi naizgled neugodno priznanje o svom životu („Rekao mi je sve...“). Ali-to vise nije neugodno. Tako nešto više nije bitno. Bitno je samo svjedočiti susret i Istinu drugima. Njeno poslanje je iznad ljudske kategorizacije bih - ne bih. Sviđa mi se - ne sviđa mi se. Strah me. Prorok i svjedok su iznad svega toga. Zato i nije važno što će reći susjedi i kraljevi.

A koga mi susrećemo u svakodnevici? Ima li u našem danu Bog priliku doći i govoriti? Ne ponavljajmo Njemu naše infantilne molitve, želje, zahtjeve, molbe-nego naučimo slušati Njega i otkriti naše poslanje. Bilo ugodno ili neugodno. U susretu s njim sve takve ljudske kategorizacije nestaju. Ostaje samo poslušnost Božjoj volji. Ona rađa nutarnji mir. Bože stvori šutnju u meni. Šutnju u kojoj odjekuje tvoj glas. Glas koji onda pokreće moju volju.

I svima nama za kraj - sjetimo se da prije Evanđelja na misi kažemo: „Govori Gospodine sluga tvoj sluša. Ti imaš riječ života vječnoga.“ Ponavljajmo onda u sebi baš to. I Glas će progovoriti. Ili možda već govori. Samo mi još ne čujemo...

Suzana

Prvo čitanje: Ez 2,2-5

2 2I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reče mi: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički - neka znaju da je prorok među vama.

Prvo čitanje: Mudr 1,13-15 2,23-24

1  13Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. 14Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, 15jer pravednost je besmrtna.

2  23Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. 24A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30  2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.
13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: 2 Kor 8,7.9.13-15

8  7Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 9Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 13Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 15kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Evanđelje: Mk 5,21-43

5  21Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?`" 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?" 36Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju sveti pisac izriče ostvarenost  Božje vizije svijeta  i čovjeka.

Bog je  sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

Evanđelje donosi dva događaja gdje  Isus obnavlja prvotni plan sa osobama: da budu zdrave i da žive.  Žena , bolesna od krvarenja i osiromašena u traženju lijeka, misli samo na jedno - da se takne Isusovih haljina. Nečujno i neviđeno prikrada se kroz gužvu i dotiče se, sa puno drugih ruku koje su se isto doticale istih haljina. Njezina ruka nošena je vjerom i vapajem da bude spašena od smrti. Ruka vjere koja je izvukla silu iz Isusa, istu silu kojom je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i besmrtnost.

U kući nadstojnika sinagoge Isus otima svoje stvaranje iz smrti. Vraća mrtvu kćerkicu u život, oslanjajući se na očevu vjeru i poslušnost.

U prvom čitanju također je opisano ostvarenje vizije đavla .

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Ljudi  prisutni povodom smrti djevojčice u kući nadstojnika su plakali, naricali,  a neki su se podsmjehivali Isusovim riječima da djevojčica samo spava i da nije umrla. U njima nije bilo prostora za Božju novost. Bili su vjernici, ali njihova vjera nije oživljavala. Nesvjesno su bili dionici Sotonine realizacije smrti koju je posijao među ljude po grijehu.

Isuse, poslanje koji si nam dao, šalje nas u kuće i mjesta gdje se ljudi „guraju“ u nadi da budu spašeni od koječega, nečega, svačega i nekoga. Naše vrijeme  odiše traženjem boljega, lakšega, magičnoga. Puno je potražnje i ponude različitih duhovnosti i pomoći. Vjera je na krilima emocija i senzacije. Probudi u nama vjeru koja je samozatajna, poslušna, prokušana i očišćena od svih otrova đavolskih, prisutnim u logičnom, uobičajenom, suvremenom, dozvoljenom i naučenom… Da naša vjera bude prava i pravedna u jednakosti među nama koji smo dionici tvoga Zdenca Milosrđa. Da  vjera naša u Tebe liši nas svega ljudskog  što nas dijeli od Tebe kad  te susrećemo u spornim okolnostima svojeg i tuđeg življenja.

Proslavi se po vjeri svojeg Zdenca i svakog Zdenčanina. Da budemo Tvoja haljina koja će silom Duha Svetoga vraćati Tvojoj ljubljenoj djeci život u punini, koji struji u život bez smrti. Da budemo Tvoja riječ „talita kum“ , zapovijedam ti USTANI NA ŽIVOT U BOGU. Da Ti u nama i po nama budeš sve u svima.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani!

S. Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 7. nedjelja kroz godinu
    Prvo čitanje: Lev 19,1-2.17-18 19 1Jahve reče Mojsiju: 2“Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: `Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka.
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Pouke divljih gusaka
    Pouke divljih gusaka

    Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Voda koja život znači

    Voda doista život znači. Gledano očima onih koji je imaju u izobilju možda se i ne čini pretjerano važnom. Zapitajmo se kada sljedeći put otvorimo slavinu koliko mi je u tom trenutku doista potrebno te tekućine. Puštam li više od onoga što trebam i ako jesam, može li možda taj višak dijelom olakšati malom Izajiji teret na njegovim kolicima, ili može li mu uskratiti jedan odlazak po vodu kako bi i njemu taj dan ostalo više vremena za igru.

    Više informacija
    • Nadnaslov MISIJA TANZANIJA
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}