Biblijska razmatranja
Prvo čitanje   Iz 49, 1-6

1Čujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!" 4A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 6I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

Pripjevni psalam   Ps 139, 1-3.13-15

1Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
     

 13Jer ti si moje stvorio bubrege,
 satkao me u krilu majčinu.
 14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
 što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje   Dj 13, 22-26

22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'" 26"Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.

Evanđelje   Lk 1, 57-66.80

Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana 

Ove nedjelje slavimo rođendan Ivana Krstitelja. Imaju i druga redovna čitanja za ovu nedjelju a mi ćemo uzeti čitanja iz mise koja govore o Ivanu u perspektivi Božjeg plana „podignuti plemena Jakovljeva…“ i  donošenja spasenja „do na kraj zemlje“. Kraj zemlje se odnosilo na sve druge narode koji nisu bili izraelci. Kao Zdenac prepoznajemo svoje poslanje u ovim riječima;  jer bit nam je Božja svijetlost i donijeti spasenje vlastitom narodu i  na sve kontinente.

Ivan je Božjom voljom rođen od starih roditelja. O njemu  prorok Izaija govori u prvom misnom čitanju. Opisuje Ivanove osobine i da  sa tim osobinama služi Jahvi. Govori o njegovu poslanju, zadaći unutar plemena Jakovljevih i naroda Božjeg Izraela. Od sluge uzdiže ga da mu bude „svijetlost narodima“. Ivan je proslavljen u očima Boga svojega.

Drugo čitanje iz Djela apostolski citira Ivanove riječi upućene narodu koji  je hrlio na Jordan da ga sluša i krsti: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama“. On kojega je Bog proslavio, sama sebe vidi manjim od sluge Isusu  Kristu, sinu Marijinu. Sluge su svojim gospodarima onoga vremena, među ostalim, izuvali obuću i prali noge. Ivan Krstitelj sebe ne smatra vrijednim niti da to učini Isusu.

Promatrajući očima ljudi koji su okruživali Ivana i Isusa, Ivan je bio puno popularniji i veći od Isusa. Jer kad su Ivana strpali u zatvor tek tada  Isus nastupa kao učitelj i propovjednik Kraljevstva Božjeg. Ivan Isusa gleda očima vjere koju je naučio od svoje majke Elizabete i oca Zaharije. Oni su proučavali proroštva, imali su iskustvo Božjeg djelovanja u vlastitoj obitelji. Sam Ivan rođen je snagom Božjeg obećanja, majka mu je pričala o njegovom ushitu u njezinoj utrobi kad joj je Marija došla u pomoć nakon Isusova začeća. Vjera Ivanova gradila se na poznavanju i prepričavanju  koje je primio u svojoj obitelji.

Ovo nam ukazuje da  je važno razgovarati sa roditeljima, starijim u kući, sa bakama i djedovima o događajima koji su se dogodili prije nego je nas bilo. O događajima koji su popratili naš dolazak na svijet. Za svakoga od nas i svakog čovjeka mogu se primijeniti riječi Izaije iz prvog čitanja.

Kruna svetosti je u poniznosti izgrađenoj  na  uvjerenju:   „Nisam ja velikan za koga me vi  držite.“ Bog je velik i on je očima zemaljskim skriven ali je zasigurno PRISUTAN, UTJELOVLJEN, u svakoj osobi. Ja nisam dostojan biti mu sluga (Bogu u osobama) ali milošću Božjom poslan sam pripraviti mu put do Boga i ljudi.

Ovo je podloga vjere našem pozivu koje od Boga dolazi da  u Zdencu i kroz Zdenac služimo Njemu u svim situacijama i potrebama unutar naše zajednice i ljudi kojima smo poslani. Ponavljajmo neprestano u svom srcu:“ Daj Gospodine da te gledam očima vjere u svim situacijama i svim ljudima.“

Vježba:

1. Prvo čitanje: umetnimo svoje ime i ime Zdenac Milosrđa na sva mjesta gdje se može. Npr. Jahve me  pozva N.N. i pozva Zdenac Milosrđa…
2. Zatim ga polagano dva puta pročitajmo.
3. Ponovimo svaki dan čitanje sa umetnutim imenima.

Duh Sveti će djelovati proročki  u nama pojedinačno i nama kao zajednici Zdenac.

S. Ljilja Lončar

Prvo čitanje: Ez 17,22-24

17 22Ovako govori Jahve Gospod: `S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu i posadit` je na gori visokoj, najvišoj. 23Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi: razgranat će se ona, plodom uroditi. 24I sve će poljsko drveće znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!`”

Pripjevni psalam: Ps 92,2-3.13-16

92 2Dobro je slaviti Jahvu,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
3naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju,

13K`o palma cvate pravednik
i raste k`o cedar libanonski.
14Zasađeni u Domu Jahvinu,
cvatu u dvorima Boga našega.

15Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
16da navijeste kako je pravedan Jahve,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje: 2 Kor 5,6-10

5 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Evanđelje: Mk 4,26-34

4 26I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." 30I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." 33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Razmišljanje za duhovnu izgradnju Zdenčana

Misna čitanja jedanaeste nedjelje kroz godinu, ove nedjelje, posvećena su Božjoj logici „neznatnoga“.

Prorok Ezekiel proglašava riječi Božje. Govori u prvom licu, on, prorok postaje Božja usta, Njegove glasnice.

Sa vrha velikog i snažnog cedra odlomit će Bog jednu neznatnu grančicu, između tisuća drugih grančica, zasadit će je da se razvije u veliki cedar na kojem će se ptice gnijezditi, za kojega će drugo poljsko drveće znati da je taj cedar izrastao iz male grančice po Božjem nastojanju.

Gospodine mi vjerujemo da je Zdenac Milosrđa grančica koju si odlomio i zasadio u Crkvi, da donese plodove Tvojeg milosrđa u suvremenom svijetu. Ti ga čuvaj, obrezuj od svih divljih grana, zalijevaj i daj mu svoj uzrast kad hoćeš i kako hoćeš. Usmjeruj njegove grane kako bi se razvio u Cedar s imenom pokreta Misionara Milosrđa, gdje će različite vrste tvojih stvorenja naći tvoje okrilje i svoj rast.

Usmjerimo svoj duhovni pogled na Božji izbor te male grančice na vršku neke velike i snažne grane, koja nije ni svjesna važnosti svoje male grančice na svojim vrhovima, svojoj periferiji.

Pozvani smo da svoju pažnju usmjerimo i posvetimo „malim, neznatnim“ osobama. Da budemo ruka Božja koja će ih zasaditi na goru visoku, u Crkvu Kristovu, gdje će rasti, razvijati se i plod donositi, koji ostaje za život vječni. To su djeca u misijama i domovini koju riječju i djelima učimo biti milosrdni i u tom duhu razvijati vlastite životne horizonte.

Pozvani smo da pažljivo živimo svoje „neznatne“ dnevne trenutke. Ti trenutci su „grančica“ na vrhu „dnevnog“ cedra. Nadahnuća, riječi koje se razvijaju u dobre navike i rade dobra djela po kojima mi Zdenčani rastemo snagom Duha Svetoga u vjeri kako bi omilili Gospodinu. Ne gledamo i mišlju ne shvaćamo milosno Božje događanje ali se uzdamo i znamo što je skriveno očima našim postojano je u Božjem planu. To nas čini sigurnim i sretnim.

Isus uspoređuje sjeme gorušičina zrna sa Božjim djelovanjem. Prorokova grančica i gorušičino zrno imaju zajedničke osobine. Same u sebi su vrijedne jer su Božjom voljom posađene. Ipak nisu same sebi svrha, one po svojoj naravi i svojem postojanju služe kako bi druga bića mogla živjeti svoj život u punini.

Gospodine evo nas tebi da nas ucijepiš u sebe, kako bi svi i sve drugo moglo živjeti svoj život sa nama, po nama u Tebi i za Tebe.

S. Ljilja Lončar

Razmišljanja...

Priča o sjemenu koje samo niče nije prispodoba koju je lako danas razumjeti.

Bliže su nam neke stare parole koje kažu da 'nema kruha bez motike' ili da je 'život borba' itd., itd. Kada je o poljoprivredi riječ (ipak se priča o zrnu!) tu su umjetna gnojiva, pesticidi, kombajni... Moderni svijet je doista uporan u dokazivanju da se sve može postići bez Boga.

Bog u konačnici ipak govori o nečem drugom. Najvažnijem. O duhu, duhovnom rastu i o tome kako postati svet. Nije tu trud u prvom planu nego milost. Sijač je posijao sjeme. On ne vidi što se događa u nutrini njive, ali nešto uporno raste. I dok spava, moli, radi... Raste klica i bit će kao stablo gorušičino - najveće od svih. Po milosti vjere. Ni sami ne znamo kako...

Ni sveci nisu znali kako - tek su crpili milost. I rasli, rasli, rasli. Veći od svih na zemlji.

Blagoslovi nas Bože tako da tvoja klica proklija u nama i donese obilan urod.

Suzana

Prvo čitanje: Post 3,9-15

3 9Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. 10On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

Pripjevni psalam: Ps 130,1-8

130 1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al` u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek` Izrael čeka Jahvu.

Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje: 2 Kor 4,13-18 5,1

4 13A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.

5 1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 

Evanđelje: Mk 3,20-35

3 20I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!" 28Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." 30Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." 31I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" 34I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! 35Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Vidljivo potkrada nevidljivo

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Duše Sveti prosvijetli nam um i srce da mognemo upoznati kako se vječno krije u vremenitom, da mognemo razlučiti prolazno od neprolaznog. Ispuni nas sobom kako bi htjeli i mogli uvijek Bogu odgovoriti gdje smo i što radimo.

U prvom čitanju knjige Postanka, Bog razgovara s čovjekom, zatim pita objašnjenje od Eve i zaključuje riječima proklinjanja zmije-uzročnice grijeha i golotinje praroditelja ljudi.

Biti s Bogom je obučenost u Njegovu milinu, osjećaj sigurnosti, ljubljenosti, bogatstva, slobode, mira, radosti, povjerenja. Isključuje svaku vrstu straha i bijede.

Zmija – Sotona iskoristio je trenutak Evine odvojenosti od Boga i Adama. Skrenuo joj je pozornost na vidljivo, periferno, osjetno, za oči poželjno. Prikazao joj Boga kao neprijatelja koji ne dozvoljava njima ljudima, da mu budu slični. Ovo je bila prigoda da ljudi na brz i privlačan način uživaju sve što Bog posjeduje, i još više, da budu gospodari svoje vječne sreće.

Bog ne osuđuje Adama i Evu. On je zametnuo neprijateljstvo između zmije-Sotone i žene. Rat će se nastaviti između roda njihova. Taj rat počinje krštenjem svakog kršćanina i završava tjelesnom smrću i uskrsnućem od mrtvih. Pavao ovaj rat naziva časovitim nevoljama koje donose obilato breme vječne slave. Jer vidljivo je privremeno, a nevidljivo je vječno. Naše tijelo je zemaljski dom, šator koji je privremen. Naše zdanje je od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

Imamo u srcu i pred duhovnim očima ovaj nerukotvoreni dom dok se borimo sa stvorenim dobrima ovog zemaljskog života.

U Markovom evanđelju Isus svojim stavom i riječima upućuje kako ćemo razabrati što je vremenito, a što vječno i na koji način postupiti. Situacija je zgusnuta, složena i komplicirana. Isus s učenicima, nakon puno dana hodanja po drugim gradovima i mjestima, vraća se kući. Gladni su. Uz glad ide fizička iscrpljenost i nervoza. Na kraju su snaga. Ljudi su nahrupili pred njihovu kuću i ne obaziru se na njihove potrebe. Ova iscrpljenost bila je dovoljna da Isus zaključa vrata i pošalje narod tamo odakle su došli.

Isus postupa ne po svojem ljudskom osjećaju nego po Božjem milosrđu. Narod ga treba, gladni su njegove riječi, ozdravljenja, ohrabrenja i usmjerenja.

Isuse, moje tjelesne granice često puta su mi izgovor da zatvorim vrata i ostanem gledati TV. Moje neraspoloženje je puno puta razlog da nisam tebi na raspolaganju pod izgovorom „ne osjećam se raspoložen(a) ...“ Smiluj mi se i smiluj se svim Zdenčanima koji su izloženi čestom udaru Napasti u vlastitom tijelu i emotivnim neraspoloženjima. Tvoj Duh neka nas iznese na krilima vjere i volje iznad ovih naših granica.

Znalci Biblije= pismoznanci, proglašavaju da je Isus opsjednut Belzebulom, poglavicom svih demona. Onim istim Sotonom koji je nagovorio Evu da ubere plod, onaj kojega je Bog prokleo i kojega je proglasio vječnim neprijateljem. Isus slikovito objašnjava narodu da Sotona neće protiv sebe sama. Prijateljstvo, blizina, pomaganje ljudima pismoznanci proglašavaju djelom sotone. Sve dobro ali do tada neviđeno, što Isus radi, pismoznanci tumače kao kršenje Božjih zakona i zapovijedi.

Isuse izloženi smo primjedbama današnjih pozvalaca svetog Pisma , pred njima se povlačimo uz ispriku da oni sve znaju i da su uvijek u pravu pa i onda kad ništa posebno ne čine od djela koje je Isus činio i zbog čega ga je narod tražio. Oprosti nam što se povlačimo u strahu da njih, današnje pismoznance, ne povrijedimo.

Isusova majka i braća došli su smiriti Isusa i odvesti ga doma, jer su im rekli da je njihov Isus „izvan sebe“. Velika zamka Sotone koja se ušuljala preko Isusove rodbine da ga smete i odvrati od njegova poslanja i djelovanja u spašavanju ljudi, duša. Rodbina nije sagriješila ali su postali vidljiva prepreka i osjećajna zamka za Isusa. Isus prepoznaje zamku i uspostavlja rodbinski odnos sa svima koji ga slušaju. Njihova veza s njim je vječna, za ovaj svijet nevidljiva, a ipak je neprolazna jer je nerukotvorena, ne tjelesna.

Isuse radi roditeljskih i rodbinskih savjeta i potreba odstupamo od većeg angažmana za Tebe. Vidimo Tvoj primjer da ni rođena majka, makar bez grijeha, tebe nije odvratila od Očeve volje i Njegovih djela.

Isusovi izabranici, a to smo svi mi, stalno vodimo unutarnji i vanjski rat. Sotona nas napada preko vremenskog, stvorenog, prolaznog koje se nalazi u nama i oko nas. To je sveti rat kojeg ne možemo voditi sami sa svojim ljudskim razumijevanjem, snagama. Duh Sveti umnaža našu vjeru u nevidljivo i čisti nas od svega što je prolazno, sjetilno, razumsko, za rodbinu pametno i mudro. U nama Duh učvršćuje Bogopouzdanje kako bi se naše ljudsko pouzdanje smanjivalo, a Božje raslo. U ljubavi nas usavršava Duh Sveti i rastemo u Bogolikosti na sliku Njegova Sina Isusa Krista, čiji je jaram lak i breme slatko.

Duše Sveti, mi Zdenčani izabrali smo biti tvoji „robovi“. Pobjeđuj Sotonu i djela njegova u nama i po nama u našem okruženju i svijetu.

S Ljilja Lončar

Razmišljanja...

Povijest čovječanstva i svakog od nas prepuna je istog pitanja. To pitanje postavljamo mi Bogu i On nama. Postavlja ga Bog i Adamu na početku Postanka.

"Gdje si?"

Gdje sam? U svijetu gdje si me poslao Jahve,gdje mi drugi stalno nešto podmeću, nameću, nude, mole... U svijet sam bačen bez da me netko pitao želim li ja to i jesam li dorastao izazovima!?

"A gdje si ti Boze?!"

Daleko, nevidljiv, nejasan...

Je li bas tako?

Znam da nije. Zavaravam se prebacujući krivicu na Evu, na majku, na Oca, na sve oko mene. A istina je jednostavna-ja se igram Boga dok stvari ne izmaknu kontroli. Ja se igram Boga dok mogu prodavati svoju važnost, pamet, ljepotu...dok mogu unovčiti Tvoje darove.

A kad stvari izmaknu kontroli? Pretvaram se u svjetinu koja kuca stalno na Tvoja vrata u molim Te da me spasiš od mene same. A ti?

Ti svaki put iznova izneseš moj teret na Golgotu.

Suzana

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Što je rekao Gandhi
    Što je rekao Gandhi

    Ja imam samo tri neprijatelja. Moj omiljeni neprijatelj, onaj kojega je najlakše privoljeti dobru, jest Velika Britanija. Moj drugi neprijatelj, indijski narod, daleko je opasniji protivnik. Ali moj je najstrašniji neprijatelj...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Afrika - moje selo malo!

    Nakon priprema i dugog iščekivanja krenuo sam na put gdje je moje srce odavno otišlo. Početkom 9. mjeseca stigao sam u Tanzaniju. Na prvi pogled zamijetio sam slamnate kućice, prašnjave putove i nasmiješene ljude...

    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}