Godina C

Godina C

Prvo čitanje: Mudr 18,6-9

18 6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

Pripjevni psalam: Ps 33,1.12.18-22

33 1Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19

11 1A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Evanđelje: Lk 12,32-48

12 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Sva čitanja podsjećaju nas na naše osnovne kršćanske obveze: BUDNOST i ČEKANJE. Koga i što čekamo? Svaki čovjek pozvan je na čekanje. Čekanje na nešto vrijedno ili na dragu osobu zahvaća dubine ljudskih misli i osjećaja. Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga koji je veći od svih nas, od naše inteligencije i čitavoga svijeta. Evanđelje nas zove da budno čekamo. U tom čekanju možemo biti aktivni i pasivni. Bog u svom čekanju nije pasivan, nego ide čovjeku ususret.

U Isusu Bog ide svakom čovjeku, nudi se svakom čovjeku, kuca na vrata svakoga srca i čeka. Čeka da mu netko otvori vrata. U tom čekanju Isus je sve učinio. Sve drugo sada ovisi o čovjeku, o nama.

Autor Knjige Mudrosti je anonimni židovski intelektualac, književnik i učitelj u sinagogi. Mudrom riječju, obraća se svojim sunarodnjacima Židovima koji gube vjeru u svoga Boga. On s pisanom riječju potiče, svoje, na traženje Mudrosti, što dolazi od Boga. Mudrost se postiže molitvom, a izvor je svih kreposti. Učvršćuje vjeru svoga izabranog naroda. Uči ih da nisu prestali biti izabrani Božji narod, te da svome Bogu ostanu vjerni i zahvalni i u novim okolnostima.

Bog koji daje uvijek traži i punu suradnju od svoje djece. Božja ljubav i apsolutna poslušnost svemu što Bog zapovijeda, vodi nas spoznaji da se Bog brine za svoje.

Kršćani imaju cilj u svojoj stvarnosti: Krista koji je ustrajao u svojoj muci i postigao slavu uskrsnuća. Iskušenja ne smiju obeshrabriti naše vjerovanje, već ga samo učvrstiti. Vjera znači sigurnost kojoj se nadamo. Zato vjerujmo Riječi Božjoj i ona je sigurna ulaznica za nebo.

Da li mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ i čekamo njegov dolazak u naš život?

Oni koji su se u životu razočarali, trebaju ohrabrenje i usmjerenje prema novoj budućnosti koja će im u život unijeti nadu, radost i veselje. Došao je Isus Krist, koji nam umjesto tame daje svjetlost, umjesto mržnje daje nam ljubav, umjesto međusobnog neprijateljstva daje nam čovjekoljubivost.

Otvorimo vrata svoga srca. Isus lagano kuca i čeka da mu otvorimo, kako bi mogao ući i donijeti nam: mir, radost, vjeru, nadu i strpljivo čekanje, njegovog ponovnog dolaska. Zdenčani budimo svijetlonoše, mirotvorci, nosimo svakom čovjeku radost, veselje, milosrđe.

Ljudska neodgovornost, nebudnost, sumnja u Božje obećanje i ostvarenje, građenje sigurnosti na sebi samome, isključuje čovjeka iz onoga što mu Bog obećava.

Ispovijedati se vjernikom znači: pronaći blago pored svih ljudskih propadljivosti, vezati srce i očekivanja uz Božji slavni dolazak.

Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga, u našem zemaljskom životu. Vjerničko očekivanje graditi na Bogu koji uskrsava i od mrtvih. U Isusu Kristu Bog nam je dao jamstvo svoga prijateljstva i svoje vjerodostojnosti.

Vežimo svoje srce uz Isusa i budno, odgovorno i zauzeto očekujmo njegov dolazak u slavi.

Budnost i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo.

Prvo čitanje: Prop 1,2 2,21-23

1 2Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

2 21Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

Pripjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9

95 1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:
8“Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

Drugo čitanje: Kol 3,1-5.9-11

3 1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. 5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.

Evanđelje: Lk 12,13-21

12 13Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` 18I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` 20Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` 21Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo čitanje postavlja nas pred temeljno pitanje našega postojanja: "Zašto sam zapravo na svijetu?", dok drugo čitanje pokušava na to dati odgovor: "Na svijetu smo da postanemo sve sličniji Isusu Kristu i tako sve više budemo slika svojega Stvoritelja.“

Pokušavamo li sami sebi dati smisao, pokušavamo li smisao života zadovoljiti materijalnim dobrima onda u svojoj nutrini nismo slobodni primiti dar Božjega bogatstva. Isus nam pokazuje kako sve više možemo postati slika svoga Stvoritelja.

Želimo li biti slika Božja, znamo što moramo činiti: biti tu za druge! Tako je i Krist. Načini ponašanja ; požuda, zle želje, lakomstvo su plodovi onoga koji nije slika Božja, onoga koji "je tu samo za sebe samoga". Imovina i moć može nas tako deformirati da postanemo neljudi. Možemo posjedovati, a nebiti zarobljeni.

Na putu smo, ali već smo postali novi ljudi .

Pozvani smo pokazivati Boga i širiti njegovu toplinu. Samo tako počinje nebo, "biti s Bogom" za nas i za druge.

Što smo bliže Bogu, to više možemo biti kao On – za druge. To znači svojim bližnjima dati budućnost, prostora za njihovu vlastitu povijest, njihov rast, slobodu da i bez nas idu dalje; da se ne namećemo, ali da budemo tu kad nas trebaju.

Dati dalje ono što nam je Bog od početka darovao, dok nas je stvorio.

Ono što nas u tome sprečava je lakomstvo i želja za moći.

Molimo, da se uspijemo sve više udaljavati od svoje tamne strane jer nam je sâm Bog od početka obećao svoje svjetlo!

Onaj tko se bogati Bogom, bogati se i odnosom s drugim i pravilno se zna odnositi prema bogatstvu, prema vremenu, budućnosti i životu.

Dobra koja imamo prolazna su i lako će pripasti drugima. Ono što se istinski ima, što ostaje s nama, je “dobro“ koje je u nama.

Gospodine!

Daj nam spoznati da vrijednost života ne počiva u blagu koje posjedujemo nego u vjernom življenju Tvoje riječi.

Petoknjižje je knjiga obećanja. Ono se zasniva na objavi koju je Bog dao određenim ljudima, na određenom mjestu, u određeno vrijeme. Nakon pada Adama i Eve, slijedi najava dalekog spasenja.

Petoknjižje je i knjiga saveza. To nije 'ugovor' između jednakih, jer Bogu ugovor nije potreban – on daje inicijativu i drži se obećanja. Ali, Bog za uzvrat traži i vjernost svoga naroda. Bog traži ljubav, za ljubav.

Starozavjetni odlomak govori o molidbenom razgovoru između praoca Abrahama i Boga kroz njegove odabrane poslanike „anđele.“ Oni su se uputili prema gradu Sodomi da se sami uvjere u pokvarenost ljudi toga grada. Abraham MOLI – zagovara kod Boga. On želi spasiti nevine. Abraham se bori za dobre, za nevine i zbog njih se upornom MOLITVOM obraća Bogu – Gospodaru svijeta.

Istina se mora ispitati, a ne djelovati brzo i osvetoljubivo, već na temelju pravde i milosrđa.

Usporedimo li prvo čitanje i Evanđelje, primijetit ćemo da se u oba slučaja radi o radu i o brizi za gosta, ali da ta briga i to nastojanje bivaju sasvim različito ocijenjeni.

Abraham ne miruje i trči sve dok svojim gostima ne da ono najbolje: njegova je nagrada božansko obećanje da će dobiti sina.

Marta trči i nema mira dok Isusu, koji je gost u njenoj kući ne priredi dostojnu dobrodošlicu: njezina je nagrada Gospodinova opomena, koja u usporedbi s Marijinim ponašanjem izgleda gotovo kao obescjenjivanje.

Marta čini isto što i Abraham, ali za razliku od njega ona dobiva opomenu. Kako se to proturječje može objasniti?

Abrahamova vjera i njegovo djelovanje stoje u međusobnom odnosu i odgovaraju unutarnjem stavu. Djelovanje proizlazi iz vjere i obrnuto. Stoga on može slobodno stupiti pred Boga i otvoriti mu se.

Slično čini i Marija. Ona slijedi svoj unutarnji glas koji je u tom trenutku upućuje k Isusu da ga sluša bez ikakvih vanjskih smetnji.

Marta Isusa srdačno prima i želi mu sve dati, kao Abraham. No, onda doživljava unutarnji nesklad.

Sve želi učiniti savršeno, dolazi do razdora između akcije i kontemplacije – i jedno i drugo je dobro i jednako vrijedno. Ona svoju ljutnju izražava tako što se kod Isusa žali na svoju sestru.

A Isus je s ljubavlju upućuje na ono bitno; on priznaje njezin trud i brigu, ali istovremeno joj svraća pažnju na ono najvažnije: onaj unutarnji stav ravnoteže vjere i djela koji će je približiti Bogu.

Cilj Zdenca je cjelovito i uvijek jače prianjanje k Bogu. Molitva i rad su izražajni oblici naše ljudskosti – od Boga dani i pomažu nam na putu prema cilju.

Možemo ga ostvariti samo ako se, slušajući unutarnji glas, iskreno trudimo oko njihova sklada.

Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

14No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!
17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!

30A ja sam jadnik i bolnik -
nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.

33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

36Jer Bog će spasiti Sion
- on će sagradit' gradove Judine -
tu će oni stanovat', imati baštinu.
37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Evanđelje: Lk 10, 25-37

25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

Za duhovni rast Zdenčana

Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
Prvo čitanje: Iz 66,10-14

66 10Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. 12Jer ovako govori Jahve: “Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu.” 14Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k`o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.

Pripjevni psalam: Ps 66,1-7.16.20

66 1Zborovođi. Pjesma. Psalam.
2Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
3Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

4Sva zemlja nek` ti se klanja i nek` ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!”
5Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

6On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog` se njemu radujmo!
7Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.

16Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Drugo čitanje: Gal 6,14-18

6 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen

Evanđelje: Lk 10,1-12.17-20

10 1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: `Mir kući ovoj!` 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: `Približilo vam se kraljevstvo Božje!` 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11`I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!` 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." 17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."

Za duhovni rast Zdenčana

Evanđelje sažima period od okupljanja 72 učenika, njihovu pripremu da idu po gradovima i selima do povratka iz misija. Trebaju pripremiti ljude za Isusov dolazak.

Ova 72-a učenika su prošireni krug Isusovih učenika- volontera koji se odazivaju s vremena na vrijeme za provedbu neke veće akcije. Oni kao da nisu stalno s Isusom poput 12-orice. Zdenac bi ih nazvao volonterima.

Isusove su upute detaljne i jasne.

Motivira ih izjavom da je Božja žetva velika ali je malo njegovih radnika. Time ih smješta u malen broj Gospodarevih radnika. U njima budi osjećaj sreće jer su od Boga izabrani da „žanju“ Njegovu njivu. U njihovim glavama prestaju biti „obični“. Postaju bogoliki jer Božje stvari rade po Isusovim uputama u svrhu njegova dolazaka. Oni su njegovi misionari. Još im preporučuje da mole Gospodara za nove žeteoce.

Zatim im kaže: „IDITE!“ Ova kratka riječ diže na noge, daje krila, ispunja neustrašivošću, otvara nove horizonte, ne mjeri vrijeme . Ona je „motor“ ugrađen u srce a snaga joj je Duh Sveti koji je stalno dinamizira.

Nastavlja : „Evo šaljem vas kao janjce među vukove.“ Krotke, bezazlene, razigrane, vesele, jednostavne. Među vukove: svijet je krvoločan, okrutan, traži samo svoj interes, prikrada se da prevari, svladava i pokorava silom. Hrani se „janjcima“ .

Ne nosite sa sobom ništa. Prepustiti se Božjoj providnosti. Potrebe hrane, odjeće, noćenja i svega što zatreba za preživjeti Božja su briga. Koračati u znanju da je On u svojoj svemogućnosti unaprijed sve pripremio. Radnik je vrijedan svoje plaće. Poći prazan od svih stvari je preduvjet za doživjeti Božju brigu i blizinu. Osim toga, ta materijalna ne osiguranost nas osposobljava imati svu pažnju i vrijeme usmjereno na pripremu ljudi za Isusov dolazak. Uz to im dati priliku da iskažu svoju pomoć kroz hranu, piće, odmorište, odjeću Isusovim učenicima. Na taj konkretan način se povezuju i aktivno uključuju u iščekivanju Isusova dolaska. Stvara se dobro raspoloženje i anticipira se dobrodošlica Isusu i njegovu naučavanju.

Ne pozdravljati putem, ne ostajati u kući u kojoj nema želje za pozdravom mira, ne udaljiti se od svrhe putovanja i ne zaplitati se u zamke „vukova“. Velikim ljudskim mudrovanjem , diskusijom, dokazivanjem i filozofiranjem malo tko i nitko nije povjerovao u Božju bezuvjetnu ljubav.

U kućama mira jedite i pijte što vam ponude. Liječite bolesnike u gradu koji vas primi. Iako nisu bili od dvanaestorice učenika ovi 72-ica su imala Isusovu moć liječenja i naviještanja Kraljevstva Božjeg.

Nakon povratka s puta i snažnih doživljaja od toga da su im se pokoravali zlodusi i da su čudesno ozdravljali bolesnike, pričali su Isusu zaneseni udivljenjem i postignutim uspjesima.

Isus im ukazuje da je jedino vrijedno radosti znanje da su im imena zapisana na nebu.

Na nebu su sinovi u Sinu, vječni u Ocu , rođeni od Duha Svetoga.

Ovu svetu nedjeljnu misu slavimo u znaku spoznaje da su nam imena zapisana na nebu. Od vječnosti dobri Otac je u svoju knjigu Života upisao ime svakog sina čovječjeg, rođena od žene u vremenu i prostoru zvijezde Zemlje. Milijuni nerođenih zapisani su i žive u Očevim stanovima na Nebu.

U tu knjigu naši roditelji i kumovi su podcrtali naša imena sakramentom krštenja i jamstvom da će nas u svijetu vukova odgajati kao Božje jaganjce.

Odabirom zvanja milosrđa kroz duhovni napredak u sinovskom raspoloženju i radeći čine milosrdne ljubavi konkretnim ljudima, pripremamo put Isusu da donese svoje Kraljevstvo mira i ljubavi u ljudska srca, u gradove i sela naše Hrvatske i svakog kontinenta.

Radost je naša u Gospodinu i njegovu poslanju nas da budemo njegov Zdenac Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Ponedjeljak, 01.07.2013. 12:16

13. nedjelja kroz godinu - 30. lipnja 2013.

Prvo čitanje: 1 Kr 19,16.19-21

19 16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 19Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. 20On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?” 21On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

Pripjevni psalam: Ps 16,1-2.5.7-11

16 1Miktam. Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!”

5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.

8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.

10Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje: Gal 5,1.13-18

5 1Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 13Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. 16Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Evanđelje: Lk 9,51-62

9 51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo. 57Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." 58Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." 61I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." 62Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Naš Gospodin nam je dao i daje slobodu. Slobodu koju nam nitko ne može oduzeti. Unatoč tome, tu slobodu često krivo tumačimo, zloupotrebljavamo i mislimo da imamo pravo raditi što hoćemo.

A opet, nismo ni svjesni koliko smo vezani i zarobljeni… Najprije našim grijesima, a onda svime ostalim što postoji na ovoj zemlji. Vezani smo za naše roditelje, obitelji, prijatelje, kuću ili stan, posao koji imamo, vanjski izgled i odijevanje… Ovisni smo o svakakvoj hrani i piću, cigaretama, televizijskom programu, tjelesnom vježbanju, noćnim izlascima… Mogli bi nabrajati još puno toga. Ne shvaćamo puno puta da nas tolike stvari, toliki odnosi, vežu, sputavaju, ne daju nam da dišemo punim plućima, da živimo onako kako je Bog zamislio život na ovoj zemlji.

Bog nam u ovim čitanjima jasno govori o našoj navezanostima za zemaljsko i o Njegovoj slobodi za vječnost. Bog nas poziva, svakodnevno, da ostavimo sve, da idemo za Njim, da ljubimo druge, jer samo tako ćemo biti slobodni.

Naši roditelji ni prijatelji nas ne posjeduju, niti mi posjedujemo njih. Jedino tko nas posjeduje je naš Stvoritelj. Njemu pripadamo i za Njega živimo. Teško je slijediti Isusa- ponavljaju nam toliki svećenici. Mi vjernici trebali bi to jako dobro znati. Toliko puta je teško ljubiti druge, opraštati, prihvaćati, davati, biti pošten, iskren, ponizan, ne lagati, ne misliti bludno, ne suditi i ogovarati. Ali zato svaki puta kada pobijedimo sebe smo jači, slobodniji, sigurniji i tek tada možemo shvatiti Isusove riječi – nemati gdje glavu nasloniti, pustiti sve, odlučiti jednom zauvijek ići za Njim i naviještati kraljevstvo Božje. To je prava sloboda.

Lana

Prvo čitanje: Zah 12,10-11

12 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.

Pripjevni psalam: Ps 63,2-6.8-9

63 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć` ti moć i slavu.
4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit`.
5Tako ću te slavit` za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje: Gal 3,26-29

3 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Evanđelje: Lk 9,18-24

9 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." 23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu prvog čitanja je duh milosni i molitveni. U evanđelju je Isusova molitva u osami skupa sa njegovim učenicima.

Prorok Zaharija ima viziju da će Božje izlijevanje duha biti na dom Davidov i cijeli Jeruzalem. Primajući duh milosni i molitveni stanovnici Jeruzalema spoznat će, „vidjet će“ koga su proboli. To će ih jako ražalostiti i zato će naricati.

Kad Duh Sveti natopi nutrinu zatvaraju se tjelesna osjetila, padaju „ljuske“ sa duhovnih očiju, koje ugledaju Onoga kojega sam probo/la.

Atmosfera duboke molitve u osami, prilika je da Isus upita učenike za mišljenje ljudi o sebi. S lakoćom oni odgovaraju što su drugi rekli. Isusa su nazvali Ilijom i Ivanom na osnovu promatranja Isusovih djela i propovijedanja.

Ljudi nisu bili s Isusom u bliskom odnosu. Nisu poznavali njegovu osobu. Dolazili su Isusu zbog nečega što im je trebalo: zdravlje njihovo ili nekoga njima važnog, za utjehu, obećanje da je blizu Kraljevstvo nebesko misleći na slobodu od Rimljana, po kruh i ribe i još puno toga.

Učenici s Isusom stalno su boravili. Oni su pozvani. Bili su da budu s Isusom. U tom stalnom kontaktu s Isusom, neopterećeni potraživanjem usluga od svog Učitelja, mogli su zapažati kakav je Isus u sebi, kako se odnosi prema Ocu, što mu je važno, zbog čega je došao na svijet…

Zato su mogli kroz Petra izreći: ti si POMAZANIK BOŽJI. Iza čega im Isus predskazuje da će kao Krist – Pomazanik Božji biti odbačen od vjerskih i narodnih vođa, da će biti ubijen i treći dan uskrsnuti.

U produžetku evanđelje naglašava kako je Isus govorio svima: hoće li tko za mnom neka se odrekne svega što je prolazno, zemaljsko. Svaki dan neka uzme svoj križ da ga slijedi. Nositi svoj križ uključuje umirati sebi zemaljskom poradi Isusa.

Rasti do mjere kada sve razlike spola, staleža i rase postanu neprimjetljive. Pavao svih naziva sinovima Božjim a one koji žive unutarnje jedinstvo s Kristom još naziva potomstvom Abrahamovim i baštinicima po obećanju.

Biti s Isusom radi pozvanosti od Isusa.

Biti s Isusom u društvu braće i sestara koji su isto pozvani od Isusa.

Željeti svaki dan nositi svoj križ razapetosti sebi zemaljskom da se proslavi Krist – Pomazanik Božji.

U euharistiji živjeti sveobuhvatno jedinstvo svih plemena, rasa i jezika da se Krist po svima proslavi.

S Isusom je uvijek dobro.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: 2 Sam 12,7-10.13

12 7Tada Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 10Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.` 13Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.7.11

32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
2
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

5Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

7Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat`,
odjenut` me radošću spasenja.

11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje: Gal 2,16.19-21

2 16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Evanđelje: Lk 7,36-8,3

7 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

8 1Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U čitanjima ove nedjelje imamo životne priče o grijehu i osobe koje su učinile što je zlo u Božjim očima: Davida, javnu grešnicu i Savla-Pavla. Čitamo o njihovoj javnoj ispovijedi i javnom kajanju.

Imamo Božje ljude koji im dolaze u susret: Proroka Natana koji dolazi Davidu i Isusa koji dolazi u susret ženi grešnici.

Izdvaja se jedan „pravednik“ po zakonu: farizej Šimun, koji je pozvao Isusa i ugostio ga po Zakonu. Imamo pravednog Savla koji je bio revnitelj Zakona.

Zlatna nit koja povezuje ove ljudske drame zove se Božje milosrdno srce. Ono mijenja sudbine ovih osoba, jer se kaju i oplakuju svoje grijehe.

Njihovi grijesi „premostili“ su njihova srca do Božjeg srca. Umjesto dotadašnjeg razdvajanja, sada su ih spajali, jer su svoju krivnju spoznali i žarko se kajali zbog zla što su ga učinili. Pavao uzvikuje u radosti: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“

Zastanimo kod Šimuna farizeja. Sve je činio što je bilo propisano u Tori, kako bi bio pravedan u očima Jahve, Boga svojega. Isus ga uspoređuje s dužnikom koji malo duguje svojem gospodaru. Njegov odnos s Bogom jest služben, poslovan, „pravedan“, uredan. Na njegovu žalost ostao je vani kao stariji sin koji je služio kao sluga na imanju svojeg oca.

Na prvi mah čini se da moramo u životu „zaglibiti“ poput Davida i ove žene kako bi bili dionici Očeva milosrđa. Ili biti kao Savao, kako bi nam se objavio uskrsli Krist i bacio nas na zemlju zaslijepljene nebeskim bljeskom, kada tjelesne oči ostaju u tami i moraju nas drugi voditi za ruku.

Važno je da uvidimo svoju odijeljenost od Boga. Da spoznamo u čemu se ona sastoji. Kod Davida i žene imamo primjer tjelesnih strasti. Kod Pavla zapreka je revno izvršavanje svih zapovjedi i zabrana propisanih u Mojsijevu zakonu. Kod Šimuna farizeja je isto izvršavanje svega što je propisano. Čak, on uviđa da je Isus Božji čovjek i zato ga ugošćuje, čineći ono što je dobro u Božjim očima.

Sigurno ćemo se prepoznati u jednoj od ovih osoba , a možda djelomično u svakoj.

Duh Sveti će nam prorokovati po svom poslaniku „Natanu“ u čemu griješimo. Ne tražimo opravdanje za svoj grijeh, niti svaljujmo krivnju na današnje „pokvareno“ vrijeme. Padnimo na koljena i žalimo srcem za sve ono što nas dijeli od Boga Ljubavi.

Ako ništa ne uviđamo znači da nam je srce skamenjeno. Vapimo Duhu Svetom da izvadi iz tijela našega srce od kamena i dade nam srce od mesa. Ponavljajmo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku/ grešnici.

Neka nam ovaj zaziv neprestano bude na usnama i u srcu poput disanja. Stalno, stalno, stalno. Njime iznutra probijamo zid svoje okamenjenosti. Bog će odgovoriti silom Duha Svetoga i dat će nam novo srce i nov duh udahnuti će u nas.

U radosti i s poletom čeznimo za Bogom.

S Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 1 Kr 17,17-24

17 17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!” 19On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: “Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?” 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: “Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: “Evo, tvoj sin živi!” 24Žena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!”

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4
Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
13
Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: Gal 1,11-19

1 11Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Evanđelje: Lk 7,11-17

7 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Između prvog čitanja i evanđelja nalazimo skoro u svemu sličnost. Dvije udovice, dva sina jedinca koji su mrtvi, dva Božja čovjeka. U evanđelju imamo sprovod. U prvom čitanju majka skoro prisiljava proroka Iliju da se očituje kao Božji prijatelj, koji ima njegovu moć nad bolesti i smrti, nakon čega njezino dotadašnje promatranje i praćenje Ilije potvrđuje izjavom svjedočeći vjerovanjem. Iskustveno vjerovanje koje susrećemo kod većine ljudi. Redovito se iskazuje s puno ganuća i osjećajem zahvalnosti Bogu koji čuje vapaj jadnika. Kada Božja pomoć dođe preko njegovih misionara milosrđa odgovor primatelja pomoći podudara se s riječima žene: sada znam da si ti Božji čovjek/žena i da su tvoje riječi istinite, pouzdane. Puno puta to je neverbalna izjava u obliku gesta, a često je sadržana u upitu: kad se opet vidimo?

Evanđelje nam opisuje kako je u isto vrijeme Isus ulazio u Nain i izlazila sprovodna povorka. Za razliku od udovice iz prvog čitanja ova se majka ne obraća Isusu, ne moli ga za sina. Isus se sam sažalio. Potresen njenom žalošću jer gubi ono za što je živjela i što je jedino imala, zaustavlja povorku i dotiče se nosila. To oživljava mrtvog mladića i Isus ga predaje njegovoj majci. Trnci hvataju mnoštvo i slave Boga. Gdje je Isus tamo je novi život, nova radost, strahopoštovanje, slavljenje, zajedništvo.

Pavao nam u drugoj poslanici priča o vlastitom mrtvilu. Od svoje mladosti revnovao je za Gospodina, nadmašujući mnoge vršnjake. Svojom snagom provodio je sve što je zapisano u židovskom Zakonu. Isus i Crkva ispadali su iz okvira zakona. U svojoj gorljivosti bio je sukrivac Stjepanova kamenovanja i krivac mučenja i smrti mnogim kršćanima. Sve dok se nije svidjelo Kristu Isusu da mu se objavi i da ga privuče sebi. Krist ga je oživio za sebe. I Savao se nije savjetovao s tijelom i krvi, svojom ljudskom naravi. Iz istih stopa otišao je u Arabijsku pustinju gdje se u samoći dao klesati od Gospodina njegovom naukom u Evanđelju. Svom dušom prihvatio je biti apostol njegove riječi nežidovima, svim narodima.

Isus uskrsli izvadio je njegovo kameno srce, i dao mu srce od mesa. Novi duh udahnuo je u njega. Zatim ga je preodgajao od Zakona naredbi i zabrana na dvije zapovjedi ljubavi razrađene u Himnu ljubavi u 1 Kor 13.

Sve je moguće onomu tko se da dotaknuti od Uskrslog. Isus se nalazi na svakom mjestu, u svim okolnostima. On prvi pristupa meni i tebi s namjerom da nas oživi. Nama je samo da zastanemo u smislu prisebnosti duhom koji je kanal Božjeg doticaja.

Oživljeni njegovim stalnim dodirom koji se očituje kao sila Duha Svetoga rastemo prema punini u školi evanđeoskih vrijednosti. U toj školi nema predmeta niti profesora za savjetovanje kako ugoditi ljudskim potrebama. Misionari milosrđa prepoznaju sebe u Pavlovom iskustvu i njegovoj odlučnosti kao i povlačenju u osamu gdje je jedini učitelj Krist Gospodin.

Svaki dan povucimo se u osamu iznutra i izvana. Radosno zapažajmo Isusa očima vjere na svim mjestima i u svim okolnostima.

S Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 1 Kr 8,41-43

8  41Pa i tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42jer je čuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.

Pripjevni psalam: Ps 117,1-2

117  1Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
2Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Drugo čitanje: Gal 1,1-2.6-10

1  1Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 2i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 6Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Evanđelje: Lk 7,1-10

7  1Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego - reci riječ da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: `Idi` - i ode, drugomu: `Dođi` - i dođe, a sluzi svomu: `Učini to` - i učini." 9Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Razmišljajmo ovaj tjedan o riječima apostola Pavla : „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? „
Ugađamo li ljudima a zanemarujemo ono što je Božje?
Jesmo li spremni kao ovaj satnik iz evanđelja izložiti se za svoje „sluge“a ne gledati samo sebe?
Jeli svojim postupcima osiguravamo sebe ili mislimo i na bližnjega svoga, na Boga?
Neka nam Gospodin pomogne da možemo kao ovaj satnik, koji ima „funkciju“, pomoći bližnjemu….. ugroženim i obespravljenim radnicima, ženama, djeci, obiteljima….
Gospodine ne  dopusti da osiguravajući sebe ugrozimo bližnjega svoga!

Prvo čitanje: Izr 8,22-31

8  22Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; 23oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. 24Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. 25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. 26Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; 27kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. 28Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; 29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, 30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: 31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.

Pripjevni psalam: Ps 8,4-9

8  4Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
 mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
5pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

6Ti ga učini malo manjim od Boga,
 slavom i sjajem njega okruni.
7Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
 njemu pod noge sve podloži:

8ovce i svakolika goveda,
 i zvijeri poljske k tome,
 9ptice nebeske i ribe morske,
 i što god prolazi stazama morskim.

Drugo čitanje: Rim 5,1-5

5  1Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, 4postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Evanđelje: Iv 16,12-15

16  12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. 14On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Današnja liturgijska čitanja i svetkovina Presvetog Trojstva govore nam o ljubavi i zajedništvu s Bogom i ljudima. Bog je stvorio čitav svijet iz ljubavi, u svakom trenutku možemo se diviti njegovim djelima: u prekrasnom cvijetu, letu leptira, cvrkutu ptica…. A njegova vrhunska ljubav očituje se u samom čovjeku. Čovjek je postavljen za gospodara  prirode, i dana mu je sloboda.

Bog je poslao svog Sina koji je umro za naše grijehe na križu. Ima li veće ljubavi od ove? Bog nas ni u jednom trenutku ne ostavlja same. Mudrost Božja, stvorena od Oca prije svih stvorenja, dana nam je u Duhu Svetome, ona nas privodi  Bogu. Iako grešni, slabi, padamo često zbog naše ljudske naravi, no „opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu“. Po milosti Božjoj, izmirujemo se s Bogom po Sinu, i tako smo sposobni biti u miru sa sobom i ljudima koji nas okružuju. Snagom nade u vječni život, podnosimo sve poteškoće u ovom zemaljskom životu, a temelj te nade je ljubav Božja, „razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“

Bez Duha Svetoga ni mi, kao ni učenici Isusovi, ne možemo razumjeti Boga i njegov plan u našem životu. Bog nam zato šalje Duha Istine, da nam otvori srca i pamet, kako bi razumjeli puninu Božje objave, i kako bi je mogli naviještati drugima: „Sve što ima Otac, moje je; Duh Sveti od mojega će uzimati i navješćivati vama“.

Bože, daj nam svoju mudrost, neka nas tvoj Duh Istine vodi na našem putu, da u zajedništvu sa Presvetim Trojstvom vršimo zajedničko poslanje u ljubavi prema bližnjemu. Amen!

Adriana
Prvo čitanje: Dj 2,1-11

2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."

Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34

104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.

29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!
34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.

Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13

12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

Evanđelje: Iv 20,19-23

20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

O dođi, Stvorče, Duše Svet,
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti,
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,
blagodat Boga Svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam
i pomazanje duhovno!

Darova sedam razdaješ,
Ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan,
Ti puniš usta besjedom!

Zapali svjetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka!

Dušmana od nas otjeraj
i postojani mir nam daj,
ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo!

Daj Oca da upoznamo,
i Krista, Sina njegova,
i u Te Duha njihova,
da vjerujemo sveudilj!

Sva slava Ocu vječnomu,
i uskrslome Sinu mu,
sa Tješiteljem presvetim
nek bude sada i u vijeke. Amen.

- Pošalji Duha svojega i postat će.
(Aleluja)

- I obnovit ćeš lice zemlje. (Aleluja)

Pomolimo se. Bože, koji si Svjetlošću Duha Svetoga poučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhu što je pravo mislimo i njegovoj se utjesi vazda radujemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Prvo čitanje: Dj 7,55-60

7 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.

Pripjevni psalam: Ps 97,1-2.6-7.9

97 1Jahve kraljuje: neka kliče zemlja,
nek` se vesele otoci mnogi!
2Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelji su prijestolja njegova.

6Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
7Nek` se postide svi što likove štuju
i koji se hvale kumirima.

Poklonite mu se, svi bozi!
9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji
nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

Drugo čitanje: Otk 22,12-14.16-17.20

22 12"Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 16"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." 17I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! 20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dođi, Gospodine Isuse!

Evanđelje: Iv 17,20-26

17 20Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje sva tri misna čitanja usko su povezana. Prelijevaju se jedno u drugo, nadograđuju se, ogledaju se poslanice u evanđelju a evanđelje u poslanicama što se konkretiziralo  kroz slavno mučeništvo Stjepana i predujmom  jedinstva s apostolom Pavlom koji je bio čuvar haljina mučitelja.

Jako je važno zapaziti da je Stjepan pun DUHA SVETOGA.

U Stjepanu nije ostalo mjesta običnoj ljudskoj naravi, koja se boji tjelesne smrti, neprijatelja, osuda, vlasti, bolova, gubitaka, odbačenosti … Stjepan je čovjek preobražen Duhom, pročišćen ognjem i usavršen služenjem kod stolova.

Duh mu otvara oči duše da vidi nebo otvoreno gdje Sin čovječji stoji  u slavi s desna Bogu. Ovo viđenje se događa za vrijeme Stjepanova uhićenja, optužbi, vikanja i galame optužitelja. Oni viču iza glasa. Od svoga vikanja i uzburkanih emocija ne čuju svjedočenje Stjepana. U toj gužvi vuku Stjepana izvan grada, isto kao Isusa. Vidimo rulju kako odlaže svoje gornje haljine do mladića Savla koji je pristao da se Stjepan kamenuje.

Stjepanova molitva prije nego je usnuo  podudara se s Isusovom molitvom na križu. Snagom Duha Svetoga su izrečene. Stjepan moli:“ Gospodine Isuse , primi duh moj.“  Zatim rušeći se pod udarcima kamenja viče svom jačinom: „Gospodine ne uzmi im ovo za grijeh!“ Isusova molitva na križu je: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“ Kršćanin u mjeri svoje ispunjenosti Duhom Svetim usmjeruje svoje pogled na nebesko, neprolazno.

U svakoj mučnoj situaciji izazvanoj radi nasljedovanja Krista pred svojim očima gledaj svoga Učitelja koji govori:“ Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je …“, „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak !“… Stjepanovo viđenje i slušanje ovih Isusovih riječi daje smisao i snagu za mučeničku smrt i praštanje neprijateljima.

Evanđelje nam donosi Isusovu molitvu za sjedinjenost između učenika i Presvetog Trojstva. Između onih koji će povjerovati propovijedanju učenika i sami postati po Riječi učenici učenika. To je Stjepan i svi „Stjepani“ koji su u svijetu upoznali silu imena Isusova i u kojima se nastanila ljubav kojom je Otac ljubio Sina.

Ljubav Božja razlivena u srcima svjedoka milosrđa stvara jedinstvo

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Dj 15,1-2.22-29

15  1Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

Pripjevni psalam: Ps 67,2-3.5-6.8

67  2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
 obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

5Nek` se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno
 i narode vodiš na zemlji.

6Neka te slave narodi, Bože,
 svi narodi neka te slave!
 8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje: Otk 21,10-14.22-23

21  10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Evanđelje: Iv 14,23-29

14  23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Djela apostolska u prvom redu opisuju razvoj kršćanskih zajednica izvan Judeje. U centru pažnje su odnosi između vodećih apostola, starješina, pokrštenih židova, obraćenih pogana, pobožnih žena i drugih vjernika pripadajućih zajednica.

Često su bili sukobi među vodećim ljudima radi dvojbi između; kako ostati vjerni Mojsijevim zapovijedima i novom Isusovu naučavanju. Što je važnije? Kako to dvoje spojiti u situacijama kada drugi narodi prelaze na kršćanstvo?

Današnje prvo čitanje prikazuje nam jednu takvu situaciju. Donosi što su apostoli i starješine sa svom Crkvom u Antiohiji  poduzeli kako bi doveli na čistac konfuzno stanje i unaprijedili  izgradnju identiteta kršćanske zajednice.

Neki zagrijani novopečeni kršćani iz židovstva, na svoju ruku, došli su iz Judeje u Antiohiju s namjerom poučavanja već obraćenih pogana. Jak naglasak i pritisak  stajao je na tjelesnom obrezanju po Mojsijevu zakonu. Još uvijek nisu bili dorasli pouzdati se u milosrđe Božje koje obrezuje svoje ljubljene  sinove i kćeri od vlastitih zasluga pred Bogom i lišava  ih oholosti srca.

Pavao i Barnaba žestoko raspravljaju s njima. Pitanje je od velike važnosti zbog čega Crkva šalje dvojicu glavnih apostola s pratnjom u maticu u Jeruzalem.  Tamo se nalaze Isusovi prvi učenici kako bi od njih dobili  prave upute i smjernice.

Okupljaju se Petar, Jakov s drugim vodećim ljudima jeruzalemske crkve. U recima od 3 do 21, istog poglavlja donosi se Petrov govor zatim Jakovljev.  Obojica obnavljaju sjećanja  kako je bilo od početka Crkve, da se poganima ne nameće Mojsijev jaram, „jer ga ni očevi naši ni mi ne mogosmo nositi“.

Izabiru uzorne i vodeće muževe kršćanskog života Judu i Silu i šalju ih s Pavlom i Barnabom. Pišu pismo, kratko sažimljući od čega se novo obraćeni kršćani trebaju čuvati.

Uza svu svoju sažetost pismo se dotiče detalja važnih za trenutno stanje kršćana u Antiohiji.

Govore im da su neki od njihovih, ali bez njihova znanja, došli k njima i uznemirili ih.

Zato im  šalju izabrane muževe, s ljubljenim apostolima Pavlom i Barnabom, koji su živote svoje izložili za ime Isusovo.

Sagledavajući napetosti i sukobe gdje su direktno sudjelovali Pavao i Barnaba u svom razboru i mudrosti Duha Svetoga, Petar i starješine, šalju Judu i Silu koji će i usmeno priopćiti što je ispravno a što nije i čega se trebaju držati.

Druga dva učenika donose mir i pojašnjenja. Oni nisu bili dionici prepirke i rasprave.

Apostoli ističu u pismu da je to odluka Duha Svetoga i njih. Duh daje jasnoću, smjernice, odvaja pravu nauku od krive, donosi odluke, pronalazi putove, konflikt koristi za nove korake, djeluje po ljudima i preko događaja…

Njihovo pismo ispunja novim elanom i jedinstvom. Odiše radošću  i usklikom ŽIVJELI!

U svijetlu današnjeg evanđelja vidimo otkuda su učenici imali jasnoću i radost: Ako me tko ljubi , čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. … Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas o svemu i dozvati vam u pamet sve što sam vam ja rekoh….

U Duhu Svetom gradimo naš Zdenac istim postupcima koristeći teške situacije za izgradnju jedinstva silom Duha Svetoga na slavu Boga Oca.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Pomoć bližnjemu
    Pomoć bližnjemu

    Jednom je u velikom parku buknuo požar. Svi su se razbježali panično tražeći spas. Ostala su samo dvojica: jedan slijep i jedan čovjek bez noge. Uslijed panike, slijepac je krenuo prema žarištu vatre...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Zajedništvo na ljetnim praznicima

    Ljetni su praznici. Pojačane su aktivnosti u centrima Zdenca Aljibe. Rijetka djeca su otišla negdje drugo na praznike. Zato treba imati novac. Oni to nemaju. Iako su velike vrućine, neumorni i velikodušni volonteri su pripremali djecu za natjecanja u čitanju i pisanju. Danima su se uvježbavali.

    Više informacija
    • Nadnaslov MISIJA VENEZUELA
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}