Godina C

Godina C

Prvo čitanje: Izl 32,7-11.13-14

32 7“Požuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. 8Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: `Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!` 9Dobro vidim”, reče dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde šije. 10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.” 11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: “O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: `Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu i ona će zavazda biti njihova baština.`” 14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.

Pripjevni psalam: Ps 51,3-4.12-13.17.19

51 3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
19Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Drugo čitanje: 1 Tim 1,12-17

1 12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

Evanđelje: Lk 15,1-32

15 1Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? 5A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: `Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.` 7Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." 8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? 9A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: `Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.` 10Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." 11I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. 12Mlađi reče ocu: `Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.` I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reče: `Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.`" 20"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` 22A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj će mu: `Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.` 28A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. 29A on će ocu: `Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.` 31Nato će mu otac: `Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!`"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Oko Isusa se okupljaju „svi carinici i grešnici i Isus blaguje s njima“. Poslovica kaže: “Reci mi s kime hodaš reći ću ti kakav si.“ Tijesna je koža „pravednika“. Ona se kroji po metru zakona koji propisuje što se mora a što se kažnjava. Promatrajući vjerski i teoretski Isusa koji prima i jede s carinicima, kremom korupcije i s ostalim liberalcima, divimo se koliko je ljubavi imao za te grešne ljude. Zamjeramo farizejima i pismoznancima što mrmljaju protiv Isusa.

Uđimo dublje u promatranje i analizu mjesta i klase osoba s kojima se Isus druži. Mjesta su trgovi, kuće i „restorani“ gdje se okupi velik broj svjetovnih ljudi. Isus ide u sinagogu ali je češće spominjan na mjestima gdje su grešnici, oni koji ne dolaze subotom na službu Božju.

Isus je misionar Očeva milosrđa. Ostavlja one kojima ne treba obraćenje. Oni su uskladili svoj život prema Božjim zapovijedima. Već su spašeni. Bili bi sveti da se ne ljute. I Sv. Pavao farizej bio je na smrt ljut ali u „neznanju“, tada nije poznavao da „ostaje samo ljubav“.

Naći izgubljenu ovci i drahmu više je od njene materijalne vrijednosti. Pastir svaku ovcu pozna i zove po imenu. Svaku stavlja na svoja ramena. Ljubav pastira čini je nezamjenjivom i nenadoknadivom. Na svaku misli, pazi ikada se izgubi traži je dok je ne nađe. Zatim se veseli sa svojim susjedima i prijateljima. Nema mjesta kažnjavanju i prigovaranju.

Apostol Pavao na početku svojeg pisma učeniku Timoteju ispovijeda veliku Božju ljubav prema njemu dok još bijaše izgubljen. Do kraja otvoren i iskren Apostol se divi Božjoj strpljivosti i preobilnom milosrđu po kojemu je spašen jer je griješio u nepoznavanju Gospodina Isusa Krista.

Sebe naziva huliteljem, progoniteljem i nasilnikom. Nastavlja: „Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike od kojih sam prvi ja.“ Od Savla farizeja, pravednika po Zakonu milošću preobilnom postaje Pavao pokajnik i svjedok radosti koju dijeli Dobri Pastir zbog nađene izgubljene ovce.

Na kraju Pavao daje hvalu slavu i čast Bogu jedinome u vijeke vjekova Amen.

Isus po misionarima milosrđa želi ići u potragu za svojim izgubljenim dušama.

Na svakom mjestu i situaciji Isus preko nas traži svoju Drahmu, neprolaznog sjaja .

Pristupimo ljudima s ljubavlju i zauzetošću Dobrog Pastira i brižne domaćice.

A da bi mogli biti Isusova ramena za izgubljene duše svoje najbolje vrijeme provodimo do nogu Učitelja i Dobrog Pastira.

S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Mudr 9,13-18

9 13Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15Jer propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? 17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. 18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako naučili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošću.

Pripjevni psalam: Ps 90,3-6.12-14.17

90 3Smrtnike u prah vraćaš i veliš:
“Vratite se, sinovi ljudski!”
4Jer je tisuću godina u očima tvojim k`o jučerašnji dan
koji je minuo i kao straža noćna.

5Razgoniš ih k`o jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
6jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer - već se suši i vene.

12Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!

17Dobrota Jahve, Boga našega,
nek` bude nad nama
daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek` uspije.

Drugo čitanje: Flm 1,9-10.12-17

1 9poradi ljubavi radije molim, kakav već jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 12Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanđelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene.

Evanđelje: Lk 14,25-33

14 25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: 26"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide: 30`Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!` 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Pažljivo i polagano čitanje iz knjige Mudrosti pobuđuju u nama duboko iskustveno slaganje da je svaka riječ i rečenica u potpunosti istinita i bremenita.

U prvom dijelu istaknuta je tegoba i tjeskoba radi prevlasti tjelesnih potreba nad dušom.

Drugi dio je prosvijetljen spoznajom kroz objavu i povjerenje Duhu Svetom koji dolazi od Oca da nam pokaže put k umnosti, što je dobro i Bogu milo.

Apostol Pavao, već starac, piše pismo svome prijatelju Filomenu, povrijeđenom gospodaru zbog bijega roba Onezima. Pavao ga moli da ga primi natrag kod sebe ali ne više kao roba nego kao brata svoga, što više kao da prima samog Pavla.

Poniznost Pavla očituje ljubav o kojoj Apostol piše u Himnu ljubavi, kada nabraja da je ljubav susretljiva, strpljiva, ne traži svoje, zaboravlja na zlo, sve prašta, sve podnosi …

Pavao zapravo poziva Filomena da se odrekne svoje moći nad Onezimom i da ga izjednači sa sobom u dostojanstvu koje mu Bog daje, a pri tome da Onezim i dalje zarađuje svoj kruh kod njega obavljajući svoja zaduženja.

Na vani ništa se nije promijenilo. Odnos gospodar – rob se promijenio u bratski odnos.

Filomen u svijetlu današnjeg evanđelja u praksi treba zamrziti svoj položaj nadmoćnog gospodara. Odreći se svojeg statusa i svoje povrijeđenosti koje mu daje ovozemaljsko pravo.

Isusov apel da njegovi sljedbenici trebaju mrziti svoje najbliže kako bi bili njega dostojni tvrd je i zbunjujući govor. Sigurno tome doprinosi neadekvatan prijevod s grčkog na hrvatski.

Nama je važno ako ovu mržnju svojih ukućana i svojega života shvatimo u smislu kad bi na prvo mjesto stavili te osobe i sami sebe, ugađajući njihovim i svojim nezdravim ovozemaljskim potrebama, ne mareći za Isusov nauk.

Na primjer opravdavanje i podržavanje ponašanja svojega i svojih bližnjih koje se protivi deset Božji zapovjedi i dvije zapovjedi ljubavi.

Dao Bog da uvijek budemo Njegovo svjetlo u tami ovozemaljskih situacija.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: Sir 3,17-18.20.28-29

3 17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. 18Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. 20Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. 28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila. 29Srce razborita čovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu.

Pripjevni psalam: Ps 68,4-7.10-11

68 4Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom
- kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

6Otac sirota, branitelj udovica,
Bog je u svom svetom šatoru.
7Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit` sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože,
na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti,
Bože, ti je spremi siromahu.

Drugo čitanje: Heb 12,18-19.22-24

12 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 23Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.

Evanđelje: Lk 14,1.7-14

14 1Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 7Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, 9te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: `Ustupi mjesto ovome.` Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: `Prijatelju, pomakni se naviše!` Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."

Razmatranje

Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. Sir 3,18
jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen. Lk 14,11

Prvo čitanje: Iz 66,18-21

66 18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. “Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju Slavu! 19Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni će naviještati Slavu moju narodima. 20I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” - govori Jahve - “kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. 21I uzet ću sebi između njih svećenike, levite” - govori Jahve.

Pripjevni psalam: Ps 117,1-2

117 1Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
2Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Drugo čitanje: Heb 12,5-7.11-13

12 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 11Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.

Evanđelje: Lk 13,22-30

13 22Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. 23Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: 24"Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći." 25"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: `Gospodine, otvori nam!`, on će vam odgovoriti: `Ne znam vas odakle ste!` 26Tada ćete početi govoriti: `Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!` 27A on će vam reći: `Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!`" 28"Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. 29I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji."

Razmatranje:

Isus počima svoj odgovor slikom uskih vrata kroz koja čovjek mora proći. Kroz uska vrata ljudi  će pokušavti proći , nekima će to poći za rukom nekima ne, riječ je o spasenju. Biti spašen zahtijeva zauzeto nastojanje na koje Isus izričito poziva. Ali nije dao odgovora hoće li ih biti mnogo koji se spašavaju.

Iza ovoga slijede zatvorena vrata koja gospodar zaključava. Zaključana vrata uključuju da ima ljudi i da će ih biti, koji će stajati pred zatvorenim vratima i neće moći ući. I na njihovu stalnu molbu da dobiju prigodu ući, dobit će odbijajući odgovor: „Odlazite od mene vi koji ste činili zlo. "Radi se o ljudima koji su čuli njegovu poruku, ali je nisu prihvatili.

Kao suprotnost ljudima koji nisu uspjeli ući kroz uska vrata i koji moraju ostati pred njima, stoji posljednji odlomak evanđelja. Isus govori da će očekivanja njegovih slušatelja i postavljača pitanja, biti neispunjena. Za one koje se mislilo da su prvi, biti će posljednji i obratno.

Što Isus odgovara na pitanje svoga slušatelja nekada, odgovara i nama danas koji postavljamo isto pitanje?

Isus daje shvatiti da se ne radi o brojevima, nego samo o jednom. Traži se napor, pravo nastojanje, pravi život u službi Evanđelja. Traži se i odlučno držanje, odluka za Evanđelje, a ne samo njegovo neobvezno slušanje.

Potrebno je biti otvoren za iznenađenja  otvorenost za Božju logiku, koja ide sasvim drugim putovima nego ona na koju su ljudi naučeni, pa i u pitanjima tko će biti spašen!

Zato Zdenčani okrenimo se pred vlastitim vratima i počnimo živjeti novim životom vjere. Isus nas želi potaknuti, pokrenuti: budimo ozbiljni u svojoj vjeri. Vjera nije nikakav lagan put. Vjera je zahtjev. Vjera je ohrabrenje, a slika o Gospodaru i zaključanim vratima nas potiče na svjedočenje vjere.

Bog uzima naš život ovdje na zemlji vrlo ozbiljno i nije svejedno što činimo, kako živimo.

Kad jednom budemo stajali pred Bogom, onda je jedino važno jesmo li, bezuvjetnoj ljubavi Božjoj, odgovorili bezuvjetnim DA. Ovaj DA prema Bogu i ljudima vježbajmo ovdje, za života.

Vjerujmo na "slobodan ulaz", jer je za nas Isus već ušao u nebo, zato je postao čovjekom da bi se zauzimao za nas.

Svatko sam sebe osuđuje i nagrađuje, svatko sebi otvara „vrata vječnosti“. Bog nam je vječno svjetlo, putokaz i pomoć da „uspijemo“.

Prvo čitanje: Jr 38,4-6.8-10

38 4Tada dostojanstvenici rekoše kralju: “Ovoga čovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.” 5A kralj Sidkija odgovori: “Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.” 6Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u čatrnju kraljevića Malkije, što je bila u tamničkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u čatrnji ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 8Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: 9“Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u čatrnju, gdje će od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu.” 10Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: “Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz čatrnje dok nije umro.”

Pripjevni psalam: Ps 40,2-4.18

40 2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. 3Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. 4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu. 18Bijedan sam ja i nevoljan, al` Jahve se brine za me. Ti si pomoć moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

Drugo čitanje: Heb 12,1-4

12 1Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. 4Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

Evanđelje: Lk 12,49-53

12 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 49"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo nam čitanje daje izvješće o kralju Sidkiji, slabiću, koji je  igračka u rukama svojih savjetnika. Nesposoban sam donijeti odluku i uvidjeti odgovornost koju svaka odluka donosi sa sobom, zbog svoje polovičnosti on nanosi Jeremiji puno zla. No, u tome nalazimo i utjehu: ako ljudska nesposobnost donošenja odluka nanosi zlo, tu je Bog kao spasitelj.

Bog dokazuje da se brine za svoje proroke i sluge i da ih nikad ne napušta već da ih uvijek izbavlja iz ruku njihovih protivnika i neprijatelja.

To je poticaj i nama Zdenčanima da se u svakoj nesreći i muci s pouzdanjem obraćamo Bogu koji se za nas uvijek brine. Ovo nam je i ohrabrenje kad doživljavamo osporavanja i izrugivanja zbog svojih stavova, vladanja i djelovanja. U svim iskušenjima trebamo ostati vjerni Bogu, očiju uvijek uprtih u Krista koji je počelo i svrha naše vjere i života. On nam je dao primjer kako ostati vjerni i ustrajati u svome poslanju.

Poslanica Hebrejima je propovijed koja nas ohrabruje i  opominje  da ne postanemo  umorni i ne odustajemo od njegova puta.  Hrabro i odlučno koračajmo  svojim vlastitim putem koji je ujedno i put Kristov.

Tko se jednom odluči za nasljedovanje nema više mlakosti ni kompromisa. Nasljedovanje Krista mora uvijek biti cjelovito, ispovijedanje ustima mora uvijek biti praćeno životnim svjedočanstvom. Nasljedovanje Krista temeljna je činjenica evanđelja.

Isus nikako ne želi razdvajanje nego slogu i ljubav među ljudima. On ne odustaje od djelovanja koje mu nalaže Otac nebeski, izjavljujući da nije došao donositi »lažni mir« ljudima nego zdravo i spasonosno dijeljenje. Članovi iste obitelji su podijeljeni radi njega, jer opredijeliti se za Krista znači poći njegovim putem križa, ostvariti u svom životu njegov život, smrt i uskrsnuće za druge.

Isus Krist nije došao ljude uspavati u »lažnom miru« grijeha i zla, grešnog načina života.

Zdenčani, poziva nas na obraćenje Bogu, na preobrazbu života, na ljubav, žrtvovanje i rad za druge. On sam je vršio svoje poslanje onako kako ga je poticao Duh Očev, makar je to i dalje izazivalo razdore među ljudima pa čak i u obitelji.

Kao što je Isus spreman izazivati zdravi razdor, kad je riječ o vjernosti Bogu, o istini, pravdi i dobru, tako trebaju biti i njegovi sljedbenici. 

Zdenčani, svijet treba naše svjedočenje, samo tada smo sol zemlje i kvasac koji sve prožima i na taj način s Božjom milošću puno toga dobra pokreće.

Prvo čitanje: Mudr 18,6-9

18 6A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

Pripjevni psalam: Ps 33,1.12.18-22

33 1Pravednici, Jahvi kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19

11 1A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Evanđelje: Lk 12,32-48

12 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." 41Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Sva čitanja podsjećaju nas na naše osnovne kršćanske obveze: BUDNOST i ČEKANJE. Koga i što čekamo? Svaki čovjek pozvan je na čekanje. Čekanje na nešto vrijedno ili na dragu osobu zahvaća dubine ljudskih misli i osjećaja. Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga koji je veći od svih nas, od naše inteligencije i čitavoga svijeta. Evanđelje nas zove da budno čekamo. U tom čekanju možemo biti aktivni i pasivni. Bog u svom čekanju nije pasivan, nego ide čovjeku ususret.

U Isusu Bog ide svakom čovjeku, nudi se svakom čovjeku, kuca na vrata svakoga srca i čeka. Čeka da mu netko otvori vrata. U tom čekanju Isus je sve učinio. Sve drugo sada ovisi o čovjeku, o nama.

Autor Knjige Mudrosti je anonimni židovski intelektualac, književnik i učitelj u sinagogi. Mudrom riječju, obraća se svojim sunarodnjacima Židovima koji gube vjeru u svoga Boga. On s pisanom riječju potiče, svoje, na traženje Mudrosti, što dolazi od Boga. Mudrost se postiže molitvom, a izvor je svih kreposti. Učvršćuje vjeru svoga izabranog naroda. Uči ih da nisu prestali biti izabrani Božji narod, te da svome Bogu ostanu vjerni i zahvalni i u novim okolnostima.

Bog koji daje uvijek traži i punu suradnju od svoje djece. Božja ljubav i apsolutna poslušnost svemu što Bog zapovijeda, vodi nas spoznaji da se Bog brine za svoje.

Kršćani imaju cilj u svojoj stvarnosti: Krista koji je ustrajao u svojoj muci i postigao slavu uskrsnuća. Iskušenja ne smiju obeshrabriti naše vjerovanje, već ga samo učvrstiti. Vjera znači sigurnost kojoj se nadamo. Zato vjerujmo Riječi Božjoj i ona je sigurna ulaznica za nebo.

Da li mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ i čekamo njegov dolazak u naš život?

Oni koji su se u životu razočarali, trebaju ohrabrenje i usmjerenje prema novoj budućnosti koja će im u život unijeti nadu, radost i veselje. Došao je Isus Krist, koji nam umjesto tame daje svjetlost, umjesto mržnje daje nam ljubav, umjesto međusobnog neprijateljstva daje nam čovjekoljubivost.

Otvorimo vrata svoga srca. Isus lagano kuca i čeka da mu otvorimo, kako bi mogao ući i donijeti nam: mir, radost, vjeru, nadu i strpljivo čekanje, njegovog ponovnog dolaska. Zdenčani budimo svijetlonoše, mirotvorci, nosimo svakom čovjeku radost, veselje, milosrđe.

Ljudska neodgovornost, nebudnost, sumnja u Božje obećanje i ostvarenje, građenje sigurnosti na sebi samome, isključuje čovjeka iz onoga što mu Bog obećava.

Ispovijedati se vjernikom znači: pronaći blago pored svih ljudskih propadljivosti, vezati srce i očekivanja uz Božji slavni dolazak.

Vjernički očekivati znači osloniti se na Boga, u našem zemaljskom životu. Vjerničko očekivanje graditi na Bogu koji uskrsava i od mrtvih. U Isusu Kristu Bog nam je dao jamstvo svoga prijateljstva i svoje vjerodostojnosti.

Vežimo svoje srce uz Isusa i budno, odgovorno i zauzeto očekujmo njegov dolazak u slavi.

Budnost i otvorenost za Boga i ljude stvara trajno i neuništivo zajedništvo.

Prvo čitanje: Prop 1,2 2,21-23

1 2Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

2 21Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

Pripjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9

95 1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.

O, da danas glas mu poslušate:
8“Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

Drugo čitanje: Kol 3,1-5.9-11

3 1Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. 5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.

Evanđelje: Lk 12,13-21

12 13Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` 18I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` 20Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` 21Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Prvo čitanje postavlja nas pred temeljno pitanje našega postojanja: "Zašto sam zapravo na svijetu?", dok drugo čitanje pokušava na to dati odgovor: "Na svijetu smo da postanemo sve sličniji Isusu Kristu i tako sve više budemo slika svojega Stvoritelja.“

Pokušavamo li sami sebi dati smisao, pokušavamo li smisao života zadovoljiti materijalnim dobrima onda u svojoj nutrini nismo slobodni primiti dar Božjega bogatstva. Isus nam pokazuje kako sve više možemo postati slika svoga Stvoritelja.

Želimo li biti slika Božja, znamo što moramo činiti: biti tu za druge! Tako je i Krist. Načini ponašanja ; požuda, zle želje, lakomstvo su plodovi onoga koji nije slika Božja, onoga koji "je tu samo za sebe samoga". Imovina i moć može nas tako deformirati da postanemo neljudi. Možemo posjedovati, a nebiti zarobljeni.

Na putu smo, ali već smo postali novi ljudi .

Pozvani smo pokazivati Boga i širiti njegovu toplinu. Samo tako počinje nebo, "biti s Bogom" za nas i za druge.

Što smo bliže Bogu, to više možemo biti kao On – za druge. To znači svojim bližnjima dati budućnost, prostora za njihovu vlastitu povijest, njihov rast, slobodu da i bez nas idu dalje; da se ne namećemo, ali da budemo tu kad nas trebaju.

Dati dalje ono što nam je Bog od početka darovao, dok nas je stvorio.

Ono što nas u tome sprečava je lakomstvo i želja za moći.

Molimo, da se uspijemo sve više udaljavati od svoje tamne strane jer nam je sâm Bog od početka obećao svoje svjetlo!

Onaj tko se bogati Bogom, bogati se i odnosom s drugim i pravilno se zna odnositi prema bogatstvu, prema vremenu, budućnosti i životu.

Dobra koja imamo prolazna su i lako će pripasti drugima. Ono što se istinski ima, što ostaje s nama, je “dobro“ koje je u nama.

Gospodine!

Daj nam spoznati da vrijednost života ne počiva u blagu koje posjedujemo nego u vjernom življenju Tvoje riječi.

Petoknjižje je knjiga obećanja. Ono se zasniva na objavi koju je Bog dao određenim ljudima, na određenom mjestu, u određeno vrijeme. Nakon pada Adama i Eve, slijedi najava dalekog spasenja.

Petoknjižje je i knjiga saveza. To nije 'ugovor' između jednakih, jer Bogu ugovor nije potreban – on daje inicijativu i drži se obećanja. Ali, Bog za uzvrat traži i vjernost svoga naroda. Bog traži ljubav, za ljubav.

Starozavjetni odlomak govori o molidbenom razgovoru između praoca Abrahama i Boga kroz njegove odabrane poslanike „anđele.“ Oni su se uputili prema gradu Sodomi da se sami uvjere u pokvarenost ljudi toga grada. Abraham MOLI – zagovara kod Boga. On želi spasiti nevine. Abraham se bori za dobre, za nevine i zbog njih se upornom MOLITVOM obraća Bogu – Gospodaru svijeta.

Istina se mora ispitati, a ne djelovati brzo i osvetoljubivo, već na temelju pravde i milosrđa.

Usporedimo li prvo čitanje i Evanđelje, primijetit ćemo da se u oba slučaja radi o radu i o brizi za gosta, ali da ta briga i to nastojanje bivaju sasvim različito ocijenjeni.

Abraham ne miruje i trči sve dok svojim gostima ne da ono najbolje: njegova je nagrada božansko obećanje da će dobiti sina.

Marta trči i nema mira dok Isusu, koji je gost u njenoj kući ne priredi dostojnu dobrodošlicu: njezina je nagrada Gospodinova opomena, koja u usporedbi s Marijinim ponašanjem izgleda gotovo kao obescjenjivanje.

Marta čini isto što i Abraham, ali za razliku od njega ona dobiva opomenu. Kako se to proturječje može objasniti?

Abrahamova vjera i njegovo djelovanje stoje u međusobnom odnosu i odgovaraju unutarnjem stavu. Djelovanje proizlazi iz vjere i obrnuto. Stoga on može slobodno stupiti pred Boga i otvoriti mu se.

Slično čini i Marija. Ona slijedi svoj unutarnji glas koji je u tom trenutku upućuje k Isusu da ga sluša bez ikakvih vanjskih smetnji.

Marta Isusa srdačno prima i želi mu sve dati, kao Abraham. No, onda doživljava unutarnji nesklad.

Sve želi učiniti savršeno, dolazi do razdora između akcije i kontemplacije – i jedno i drugo je dobro i jednako vrijedno. Ona svoju ljutnju izražava tako što se kod Isusa žali na svoju sestru.

A Isus je s ljubavlju upućuje na ono bitno; on priznaje njezin trud i brigu, ali istovremeno joj svraća pažnju na ono najvažnije: onaj unutarnji stav ravnoteže vjere i djela koji će je približiti Bogu.

Cilj Zdenca je cjelovito i uvijek jače prianjanje k Bogu. Molitva i rad su izražajni oblici naše ljudskosti – od Boga dani i pomažu nam na putu prema cilju.

Možemo ga ostvariti samo ako se, slušajući unutarnji glas, iskreno trudimo oko njihova sklada.

Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

14No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!
17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!

30A ja sam jadnik i bolnik -
nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.

33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.

36Jer Bog će spasiti Sion
- on će sagradit' gradove Judine -
tu će oni stanovat', imati baštinu.
37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Evanđelje: Lk 10, 25-37

25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

Za duhovni rast Zdenčana

Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
Prvo čitanje: Iz 66,10-14

66 10Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. 12Jer ovako govori Jahve: “Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti - utješit ćete se u Jeruzalemu.” 14Kad to vidite, srce će vam se radovati i procvast će vam kosti k`o mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim.

Pripjevni psalam: Ps 66,1-7.16.20

66 1Zborovođi. Pjesma. Psalam.
2Kliči Bogu, zemljo sva,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
3Recite Bogu: “Kako su potresna djela tvoja!
Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju.

4Sva zemlja nek` ti se klanja i nek` ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!”
5Dođite i gledajte djela Božja:
čuda učini među sinovima ljudskim.

6On pretvori more u zemlju suhu
te rijeku pregaziše.
Stog` se njemu radujmo!
7Dovijeka vlada jakošću svojom,
oči mu paze na narode
da se ne izdignu ljudi buntovni.

16Dođite, počujte, koji se Boga bojite,
pripovjedit ću što učini duši mojoj!
20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi,
naklonosti ne odvrati od mene!

Drugo čitanje: Gal 6,14-18

6 14A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrđe! 17Ubuduće neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen

Evanđelje: Lk 10,1-12.17-20

10 1Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuću uđete, najprije recite: `Mir kući ovoj!` 6Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. 7U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću." 8"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: `Približilo vam se kraljevstvo Božje!` 10A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 11`I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!` 12Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." 17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."

Za duhovni rast Zdenčana

Evanđelje sažima period od okupljanja 72 učenika, njihovu pripremu da idu po gradovima i selima do povratka iz misija. Trebaju pripremiti ljude za Isusov dolazak.

Ova 72-a učenika su prošireni krug Isusovih učenika- volontera koji se odazivaju s vremena na vrijeme za provedbu neke veće akcije. Oni kao da nisu stalno s Isusom poput 12-orice. Zdenac bi ih nazvao volonterima.

Isusove su upute detaljne i jasne.

Motivira ih izjavom da je Božja žetva velika ali je malo njegovih radnika. Time ih smješta u malen broj Gospodarevih radnika. U njima budi osjećaj sreće jer su od Boga izabrani da „žanju“ Njegovu njivu. U njihovim glavama prestaju biti „obični“. Postaju bogoliki jer Božje stvari rade po Isusovim uputama u svrhu njegova dolazaka. Oni su njegovi misionari. Još im preporučuje da mole Gospodara za nove žeteoce.

Zatim im kaže: „IDITE!“ Ova kratka riječ diže na noge, daje krila, ispunja neustrašivošću, otvara nove horizonte, ne mjeri vrijeme . Ona je „motor“ ugrađen u srce a snaga joj je Duh Sveti koji je stalno dinamizira.

Nastavlja : „Evo šaljem vas kao janjce među vukove.“ Krotke, bezazlene, razigrane, vesele, jednostavne. Među vukove: svijet je krvoločan, okrutan, traži samo svoj interes, prikrada se da prevari, svladava i pokorava silom. Hrani se „janjcima“ .

Ne nosite sa sobom ništa. Prepustiti se Božjoj providnosti. Potrebe hrane, odjeće, noćenja i svega što zatreba za preživjeti Božja su briga. Koračati u znanju da je On u svojoj svemogućnosti unaprijed sve pripremio. Radnik je vrijedan svoje plaće. Poći prazan od svih stvari je preduvjet za doživjeti Božju brigu i blizinu. Osim toga, ta materijalna ne osiguranost nas osposobljava imati svu pažnju i vrijeme usmjereno na pripremu ljudi za Isusov dolazak. Uz to im dati priliku da iskažu svoju pomoć kroz hranu, piće, odmorište, odjeću Isusovim učenicima. Na taj konkretan način se povezuju i aktivno uključuju u iščekivanju Isusova dolaska. Stvara se dobro raspoloženje i anticipira se dobrodošlica Isusu i njegovu naučavanju.

Ne pozdravljati putem, ne ostajati u kući u kojoj nema želje za pozdravom mira, ne udaljiti se od svrhe putovanja i ne zaplitati se u zamke „vukova“. Velikim ljudskim mudrovanjem , diskusijom, dokazivanjem i filozofiranjem malo tko i nitko nije povjerovao u Božju bezuvjetnu ljubav.

U kućama mira jedite i pijte što vam ponude. Liječite bolesnike u gradu koji vas primi. Iako nisu bili od dvanaestorice učenika ovi 72-ica su imala Isusovu moć liječenja i naviještanja Kraljevstva Božjeg.

Nakon povratka s puta i snažnih doživljaja od toga da su im se pokoravali zlodusi i da su čudesno ozdravljali bolesnike, pričali su Isusu zaneseni udivljenjem i postignutim uspjesima.

Isus im ukazuje da je jedino vrijedno radosti znanje da su im imena zapisana na nebu.

Na nebu su sinovi u Sinu, vječni u Ocu , rođeni od Duha Svetoga.

Ovu svetu nedjeljnu misu slavimo u znaku spoznaje da su nam imena zapisana na nebu. Od vječnosti dobri Otac je u svoju knjigu Života upisao ime svakog sina čovječjeg, rođena od žene u vremenu i prostoru zvijezde Zemlje. Milijuni nerođenih zapisani su i žive u Očevim stanovima na Nebu.

U tu knjigu naši roditelji i kumovi su podcrtali naša imena sakramentom krštenja i jamstvom da će nas u svijetu vukova odgajati kao Božje jaganjce.

Odabirom zvanja milosrđa kroz duhovni napredak u sinovskom raspoloženju i radeći čine milosrdne ljubavi konkretnim ljudima, pripremamo put Isusu da donese svoje Kraljevstvo mira i ljubavi u ljudska srca, u gradove i sela naše Hrvatske i svakog kontinenta.

Radost je naša u Gospodinu i njegovu poslanju nas da budemo njegov Zdenac Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Ponedjeljak, 01.07.2013. 12:16

13. nedjelja kroz godinu - 30. lipnja 2013.

Prvo čitanje: 1 Kr 19,16.19-21

19 16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 19Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. 20On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: “Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.” Ilija mu odgovori: “Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?” 21On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

Pripjevni psalam: Ps 16,1-2.5.7-11

16 1Miktam. Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: “Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!”

5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.

8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog` mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.

10Jer mi nećeš ostavit` dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje: Gal 5,1.13-18

5 1Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 13Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. 16Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

Evanđelje: Lk 9,51-62

9 51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo. 57Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." 58Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." 61I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." 62Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Naš Gospodin nam je dao i daje slobodu. Slobodu koju nam nitko ne može oduzeti. Unatoč tome, tu slobodu često krivo tumačimo, zloupotrebljavamo i mislimo da imamo pravo raditi što hoćemo.

A opet, nismo ni svjesni koliko smo vezani i zarobljeni… Najprije našim grijesima, a onda svime ostalim što postoji na ovoj zemlji. Vezani smo za naše roditelje, obitelji, prijatelje, kuću ili stan, posao koji imamo, vanjski izgled i odijevanje… Ovisni smo o svakakvoj hrani i piću, cigaretama, televizijskom programu, tjelesnom vježbanju, noćnim izlascima… Mogli bi nabrajati još puno toga. Ne shvaćamo puno puta da nas tolike stvari, toliki odnosi, vežu, sputavaju, ne daju nam da dišemo punim plućima, da živimo onako kako je Bog zamislio život na ovoj zemlji.

Bog nam u ovim čitanjima jasno govori o našoj navezanostima za zemaljsko i o Njegovoj slobodi za vječnost. Bog nas poziva, svakodnevno, da ostavimo sve, da idemo za Njim, da ljubimo druge, jer samo tako ćemo biti slobodni.

Naši roditelji ni prijatelji nas ne posjeduju, niti mi posjedujemo njih. Jedino tko nas posjeduje je naš Stvoritelj. Njemu pripadamo i za Njega živimo. Teško je slijediti Isusa- ponavljaju nam toliki svećenici. Mi vjernici trebali bi to jako dobro znati. Toliko puta je teško ljubiti druge, opraštati, prihvaćati, davati, biti pošten, iskren, ponizan, ne lagati, ne misliti bludno, ne suditi i ogovarati. Ali zato svaki puta kada pobijedimo sebe smo jači, slobodniji, sigurniji i tek tada možemo shvatiti Isusove riječi – nemati gdje glavu nasloniti, pustiti sve, odlučiti jednom zauvijek ići za Njim i naviještati kraljevstvo Božje. To je prava sloboda.

Lana

Prvo čitanje: Zah 12,10-11

12 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plač velik će nastati u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.

Pripjevni psalam: Ps 63,2-6.8-9

63 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
3U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć` ti moć i slavu.
4Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slavit`.
5Tako ću te slavit` za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
6Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.

8Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
9Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje: Gal 3,26-29

3 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Evanđelje: Lk 9,18-24

9 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." 23A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu prvog čitanja je duh milosni i molitveni. U evanđelju je Isusova molitva u osami skupa sa njegovim učenicima.

Prorok Zaharija ima viziju da će Božje izlijevanje duha biti na dom Davidov i cijeli Jeruzalem. Primajući duh milosni i molitveni stanovnici Jeruzalema spoznat će, „vidjet će“ koga su proboli. To će ih jako ražalostiti i zato će naricati.

Kad Duh Sveti natopi nutrinu zatvaraju se tjelesna osjetila, padaju „ljuske“ sa duhovnih očiju, koje ugledaju Onoga kojega sam probo/la.

Atmosfera duboke molitve u osami, prilika je da Isus upita učenike za mišljenje ljudi o sebi. S lakoćom oni odgovaraju što su drugi rekli. Isusa su nazvali Ilijom i Ivanom na osnovu promatranja Isusovih djela i propovijedanja.

Ljudi nisu bili s Isusom u bliskom odnosu. Nisu poznavali njegovu osobu. Dolazili su Isusu zbog nečega što im je trebalo: zdravlje njihovo ili nekoga njima važnog, za utjehu, obećanje da je blizu Kraljevstvo nebesko misleći na slobodu od Rimljana, po kruh i ribe i još puno toga.

Učenici s Isusom stalno su boravili. Oni su pozvani. Bili su da budu s Isusom. U tom stalnom kontaktu s Isusom, neopterećeni potraživanjem usluga od svog Učitelja, mogli su zapažati kakav je Isus u sebi, kako se odnosi prema Ocu, što mu je važno, zbog čega je došao na svijet…

Zato su mogli kroz Petra izreći: ti si POMAZANIK BOŽJI. Iza čega im Isus predskazuje da će kao Krist – Pomazanik Božji biti odbačen od vjerskih i narodnih vođa, da će biti ubijen i treći dan uskrsnuti.

U produžetku evanđelje naglašava kako je Isus govorio svima: hoće li tko za mnom neka se odrekne svega što je prolazno, zemaljsko. Svaki dan neka uzme svoj križ da ga slijedi. Nositi svoj križ uključuje umirati sebi zemaljskom poradi Isusa.

Rasti do mjere kada sve razlike spola, staleža i rase postanu neprimjetljive. Pavao svih naziva sinovima Božjim a one koji žive unutarnje jedinstvo s Kristom još naziva potomstvom Abrahamovim i baštinicima po obećanju.

Biti s Isusom radi pozvanosti od Isusa.

Biti s Isusom u društvu braće i sestara koji su isto pozvani od Isusa.

Željeti svaki dan nositi svoj križ razapetosti sebi zemaljskom da se proslavi Krist – Pomazanik Božji.

U euharistiji živjeti sveobuhvatno jedinstvo svih plemena, rasa i jezika da se Krist po svima proslavi.

S Isusom je uvijek dobro.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa

Prvo čitanje: 2 Sam 12,7-10.13

12 7Tada Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. 10Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.` 13Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.7.11

32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
2
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!

5Tad grijeh svoj tebi priznah
i krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”,
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

7Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat`,
odjenut` me radošću spasenja.

11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni,
kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje: Gal 2,16.19-21

2 16Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Evanđelje: Lk 7,36-8,3

7 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

8 1Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U čitanjima ove nedjelje imamo životne priče o grijehu i osobe koje su učinile što je zlo u Božjim očima: Davida, javnu grešnicu i Savla-Pavla. Čitamo o njihovoj javnoj ispovijedi i javnom kajanju.

Imamo Božje ljude koji im dolaze u susret: Proroka Natana koji dolazi Davidu i Isusa koji dolazi u susret ženi grešnici.

Izdvaja se jedan „pravednik“ po zakonu: farizej Šimun, koji je pozvao Isusa i ugostio ga po Zakonu. Imamo pravednog Savla koji je bio revnitelj Zakona.

Zlatna nit koja povezuje ove ljudske drame zove se Božje milosrdno srce. Ono mijenja sudbine ovih osoba, jer se kaju i oplakuju svoje grijehe.

Njihovi grijesi „premostili“ su njihova srca do Božjeg srca. Umjesto dotadašnjeg razdvajanja, sada su ih spajali, jer su svoju krivnju spoznali i žarko se kajali zbog zla što su ga učinili. Pavao uzvikuje u radosti: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“

Zastanimo kod Šimuna farizeja. Sve je činio što je bilo propisano u Tori, kako bi bio pravedan u očima Jahve, Boga svojega. Isus ga uspoređuje s dužnikom koji malo duguje svojem gospodaru. Njegov odnos s Bogom jest služben, poslovan, „pravedan“, uredan. Na njegovu žalost ostao je vani kao stariji sin koji je služio kao sluga na imanju svojeg oca.

Na prvi mah čini se da moramo u životu „zaglibiti“ poput Davida i ove žene kako bi bili dionici Očeva milosrđa. Ili biti kao Savao, kako bi nam se objavio uskrsli Krist i bacio nas na zemlju zaslijepljene nebeskim bljeskom, kada tjelesne oči ostaju u tami i moraju nas drugi voditi za ruku.

Važno je da uvidimo svoju odijeljenost od Boga. Da spoznamo u čemu se ona sastoji. Kod Davida i žene imamo primjer tjelesnih strasti. Kod Pavla zapreka je revno izvršavanje svih zapovjedi i zabrana propisanih u Mojsijevu zakonu. Kod Šimuna farizeja je isto izvršavanje svega što je propisano. Čak, on uviđa da je Isus Božji čovjek i zato ga ugošćuje, čineći ono što je dobro u Božjim očima.

Sigurno ćemo se prepoznati u jednoj od ovih osoba , a možda djelomično u svakoj.

Duh Sveti će nam prorokovati po svom poslaniku „Natanu“ u čemu griješimo. Ne tražimo opravdanje za svoj grijeh, niti svaljujmo krivnju na današnje „pokvareno“ vrijeme. Padnimo na koljena i žalimo srcem za sve ono što nas dijeli od Boga Ljubavi.

Ako ništa ne uviđamo znači da nam je srce skamenjeno. Vapimo Duhu Svetom da izvadi iz tijela našega srce od kamena i dade nam srce od mesa. Ponavljajmo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku/ grešnici.

Neka nam ovaj zaziv neprestano bude na usnama i u srcu poput disanja. Stalno, stalno, stalno. Njime iznutra probijamo zid svoje okamenjenosti. Bog će odgovoriti silom Duha Svetoga i dat će nam novo srce i nov duh udahnuti će u nas.

U radosti i s poletom čeznimo za Bogom.

S Ljilja Lončar

Prvo čitanje: 1 Kr 17,17-24

17 17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!” 19On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reče: “Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?” 21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: “Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: “Evo, tvoj sin živi!” 24Žena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!”

Pripjevni psalam: Ps 30,2.4-6.11-13

30 2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
4
Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12
Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
13
Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: Gal 1,11-19

1 11Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Evanđelje: Lk 7,11-17

7 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" 14Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Između prvog čitanja i evanđelja nalazimo skoro u svemu sličnost. Dvije udovice, dva sina jedinca koji su mrtvi, dva Božja čovjeka. U evanđelju imamo sprovod. U prvom čitanju majka skoro prisiljava proroka Iliju da se očituje kao Božji prijatelj, koji ima njegovu moć nad bolesti i smrti, nakon čega njezino dotadašnje promatranje i praćenje Ilije potvrđuje izjavom svjedočeći vjerovanjem. Iskustveno vjerovanje koje susrećemo kod većine ljudi. Redovito se iskazuje s puno ganuća i osjećajem zahvalnosti Bogu koji čuje vapaj jadnika. Kada Božja pomoć dođe preko njegovih misionara milosrđa odgovor primatelja pomoći podudara se s riječima žene: sada znam da si ti Božji čovjek/žena i da su tvoje riječi istinite, pouzdane. Puno puta to je neverbalna izjava u obliku gesta, a često je sadržana u upitu: kad se opet vidimo?

Evanđelje nam opisuje kako je u isto vrijeme Isus ulazio u Nain i izlazila sprovodna povorka. Za razliku od udovice iz prvog čitanja ova se majka ne obraća Isusu, ne moli ga za sina. Isus se sam sažalio. Potresen njenom žalošću jer gubi ono za što je živjela i što je jedino imala, zaustavlja povorku i dotiče se nosila. To oživljava mrtvog mladića i Isus ga predaje njegovoj majci. Trnci hvataju mnoštvo i slave Boga. Gdje je Isus tamo je novi život, nova radost, strahopoštovanje, slavljenje, zajedništvo.

Pavao nam u drugoj poslanici priča o vlastitom mrtvilu. Od svoje mladosti revnovao je za Gospodina, nadmašujući mnoge vršnjake. Svojom snagom provodio je sve što je zapisano u židovskom Zakonu. Isus i Crkva ispadali su iz okvira zakona. U svojoj gorljivosti bio je sukrivac Stjepanova kamenovanja i krivac mučenja i smrti mnogim kršćanima. Sve dok se nije svidjelo Kristu Isusu da mu se objavi i da ga privuče sebi. Krist ga je oživio za sebe. I Savao se nije savjetovao s tijelom i krvi, svojom ljudskom naravi. Iz istih stopa otišao je u Arabijsku pustinju gdje se u samoći dao klesati od Gospodina njegovom naukom u Evanđelju. Svom dušom prihvatio je biti apostol njegove riječi nežidovima, svim narodima.

Isus uskrsli izvadio je njegovo kameno srce, i dao mu srce od mesa. Novi duh udahnuo je u njega. Zatim ga je preodgajao od Zakona naredbi i zabrana na dvije zapovjedi ljubavi razrađene u Himnu ljubavi u 1 Kor 13.

Sve je moguće onomu tko se da dotaknuti od Uskrslog. Isus se nalazi na svakom mjestu, u svim okolnostima. On prvi pristupa meni i tebi s namjerom da nas oživi. Nama je samo da zastanemo u smislu prisebnosti duhom koji je kanal Božjeg doticaja.

Oživljeni njegovim stalnim dodirom koji se očituje kao sila Duha Svetoga rastemo prema punini u školi evanđeoskih vrijednosti. U toj školi nema predmeta niti profesora za savjetovanje kako ugoditi ljudskim potrebama. Misionari milosrđa prepoznaju sebe u Pavlovom iskustvu i njegovoj odlučnosti kao i povlačenju u osamu gdje je jedini učitelj Krist Gospodin.

Svaki dan povucimo se u osamu iznutra i izvana. Radosno zapažajmo Isusa očima vjere na svim mjestima i u svim okolnostima.

S Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 25. nedjelja kroz godinu
    Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Prnjava kanta
    Prnjava kanta

    Jednom se jedan planinar nakon dugog i mukotrpnog uspona popeo na negostoljubiv vrh planine. Ushićeno je pogledao prekrasan prizor oko sebe, podignuo ruke k nebu i uzviknuo: - O Bože, ispuni me svjetlošću...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}