Petak, 11.09.2020. 10:53

24. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje:

Sir 27, 30 – 28, 7

Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kada budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti.

 

Čitanje Knjige Sirahove

Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi. Tko se osvećuje, njemu se Gospodin osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sâm od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti i vrši zapovijedi. Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na savez Svevišnjega pa oprosti krivicu.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam:

Ps 103, 1-4.8.10-12

Pripjev:

Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

 

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

 

Drugo čitanje:

Rim 14, 7-9 

Živimo ili umiremo – Gospodinovi smo!

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje:

Mt 18, 21-35

Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do sadamdeset puta sedam!.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

»Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U međuljudskim odnosima tema praštanja predstavlja veliki izazov. Nijedan ljudski odnos ne može uspjeti bez međusobne spremnosti na praštanje i pomirenje. Ali na putu od glave do srca nalaze se mnoge prepreke. Najčešće su to naša „zašto pitanja“.  

I mi često živimo od tuđe dobrohotnosti i velikodušnosti!

Želimo u sebi osvijestiti da praštanje i velikodušnost daruju nutarnju slobodu i odmak od situacije koja nas je povrijedila.

Ako ne preuzmem inicijativu i prvi ne pristupim, drugi neće ništa poduzeti. Prisjetimo se jedne značajne činjenice iz evanđelja: Isus je taj koji čini prvi korak, preuzima inicijativu, ide ljudima ususret. Prisjetimo se carinika Zakeja u čiju kuću Isus dolazi na vlastitu inicijativu. Isus posreduje milosrđe Božje grješnicima tako što sjeda za njihov stol i pripovijeda im o Bogu koji nas bezuvjetno ljubi, pretječe svojom dobrotom, otpušta krivnju i daruje novi početak.

Dakle, kada nam je teško učiniti prvi korak, dobro se prisjetiti da svi živimo od milosne, nezaslužene, neuvjetovane ljubavi Božje.

“Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?” (Mt 18, 32) Kako Bog tebi, tako ti drugome!„Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našima…“

Pomirenje se događa kada jedni drugima opraštamo. Gdje dvojica ili trojica u njegovo ime tako nešto čine, tu se otvara nebo i svijet se počinje mijenjati.

U izravnom odgovoru na Petrovo pitanje, Isus izrazom “ne sedam, nego sedamdeset puta sedam” objavljuje da oproštenju nema mjere, da treba opraštati svaki put. “Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospodina tražiti ozdravljenje?” (Sir 28,3).

Svi mi znamo kako je važno da dijete uči kazati “hvala”. Na taj način dijete pokazuje da cijeni dar ili poklon i da nije sve razumljivo samo po sebi. Riječ “hvala” koju i mi stariji ne smijemo zaboraviti, podsjeća nas na našu ovisnost o Bogu i drugim ljudima i povezanost u davanju i primanju.

Zahvalnost je jedan sveopći životni stav koji nam daje da zamijetimo to lijepo i dobro u svijetu i u našem životu. Tko je stalno nezadovoljan i svemu i svakomu prigovara, otežava i sebi i drugome život. On otima samom sebi radost koja mu dnevno pripada.

Evanđelje nas upućuje na osobiti dar kojega nam je Bog učinio. On je nama u svome Sinu Isusu Kristu grijeh oprostio. Jedini preduvjet je da to opraštanje želimo prihvatiti.

Ako mislimo da bi prema svome bližnjemu koji nam je nešto skrivio, smjeli biti tvrda srca, činimo tešku nepravdu. Zaboravljamo što je Bog nama velika učinio. Ako od naših bližnjih doživimo nezahvalnost, upitajmo se jesmo li mi uvijek Bogu zahvalni. Budući je Bog preko svake mjere prema nama dobar, smijemo i mi jedni drugima iskazati dobrotu i ljubav.

Svaki dan se posvećujmo Gospodinu Bogu u zahvalnosti, dok On jednoga dana ne ispuni naš život u svojoj ljubavi.

N.M.

 

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}