Petak, 10.07.2020. 10:18

15. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje:

Iz 55, 10-11

Dažd zemlju oplodi i ozeleni.

 

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: »Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 65, 10-14

Pripjev:

Sjeme pade na dobru zemlju i urodi.

 

Ti, Gospodine, pohodi zemlju
i ti je natopi, obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.

Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.

Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.

Livade se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.

 

Drugo čitanje:

Rim 8, 18-23

Stvorenje sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih.

 

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 13, 1-23

Iziđe sijač sijati.

 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli

Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U središtu nedjeljnih čitanja nalazi se Riječ. Uz Riječ i riječi koje izlaze iz usta Svevišnjega priča se o tlu, zemlji, kiši, zelenilu, sjemenu, kruhu, urodu, novom sjemenu, sijaču, sudbini sjemena …

Prorok Izaija tješi narod koji je u Babilonskom ropstvu, uspoređujući Božja obećanja izbavljenja i povratka u Izrael sa slikom iz života i rada zemljoradnika. Njegovo obrađivanje zemlje povezano je sa trudom oranja, iščekivanja kiše, omekšavanja tvrdih gruda i ujednačavanja tla. Stvoritelj i čovjek skupa rade istu njivu. Čovjek ore i sije a Bog daje kišu, rahlost i snagu rasta do klasa, iz kojega ima izobilja sjemena i kruha za svih.

Žetva je zajednički plod Boga Stvoritelja i čovjeka radnika. Jedan i drugi su nezamjenjivi. Ne mogu jedan bez drugoga. Jedan drugome pripravljaju „uvijete“, omogućuju djelovanje. Stalno se isprepliću.

Klasje je predznak Isusova utjelovljenja. Isus je KLAS pun zrnja. Došao je na svijet djelovanjem Duha Svetoga na njivi Djevice Marije. Stalno dolazi u sv. Misi kao sjeme posijano u srca pričesnika.

Dolazi da u srcu i mislima pričesnika postane Sjeme kojega pričesnik sije svojim kršćanskim ponašanjem i djelima milosrđa u živote i situacije u koje ga Bog stavlja.

Pripremiti svoj um i srce za svetu Misu. Bdjeti da Neprijatelj ne posije sjeme „trnja“, ovozemaljskih briga koje guše Isusa posijanog u sv. Pričesti.

Pripremati sebe uključuje posebno vrijeme provedeno na svojoj njivi samo s Isusom. To je osobna molitva „šetnje“ s Isusom po njivi. Slušanja njegove usporedbe o sijaču Riječi, o kojemu govori nedjeljno evanđelje.

Gledati Isusa Sijača očima srca, slušati ga ušima srca i moliti ga: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome. Blagost i poniznost su unutarnja smekšanost i oslobođenost od svih vrsta navezanosti: principa, vjerovanja, stavova, potreba; fizičke, psihičke, duhovne, društvene, navezanosti na sve sigurnosti i pripadanja obitelji, naciji, zvanju, staležu, kulturi, ovoj zemlji …

Riječ Isus je put kojega promatramo i kojim idemo sve vrijeme u svim okolnostima. On, Riječ je središte, zasijano kao Božje Zrno. Naša pažnja sve vrijeme je usmjerena na Njega. Svojom unutarnjom povezanošću postajemo dobra plodna njiva koja donosi stostruk plod. Isus Krist, Sin Svevišnjega obiljem darova Duha Svetoga u nama postaje Kruhom Života i Sjemenom za nova srca djece, obitelji, mladih i starih, bogatih i siromašnih.

Zajedno smo Božja njiva puna klasja. Pojedinačno smo zrna na klasu Zdenac, a svi na njivi , Crkvi da budemo Isusovo krušno Tijelo za život svijeta po mjeri Novog Čovjeka.

S Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}