Nedjelja, 03.06.2018. 00:00

9. nedjelja kroz godinu

ČITANJE: Pnz 5, 12-15

Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!

Ovo govori Gospodin:

“Dan subotni obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotni.”

PRIPJEVNI PSALAM (Ps 81)

Kliknite Bogu, jakosti našoj!

*****
Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu citru s harfom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
*****
Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
*****
“Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.
*****
Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta”

2. ČITANJE: 2 Kor 4, 6-11

Život se Kristov u tijelu našem očituje.

Braćo:

Bog koji reče: “Neka iz tame svjetlost zasine!”, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

3. EVANĐELJE: Mk 2, 23 – 3, 6

Sin Čovječji gospodar je i subote.

Jedne je subote Gospodin prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: “Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?”

Isus im odgovori: “Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?”

I govoraše im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!”

Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!” A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži – i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

 

RAZMATRANJE - ZAKON LJUBAVI, A NE FORMALIZMA

Pravo i zakon temelj su svakog zajedničkog života. Tamo gdje se gazi tuđe pravo i krše zakoni nema demokracije i slobode. Tada vlada bezakonje i tiranija. Slično je i u ćudorednom životu. Ako se čovjek ne drži Božjeg zakona, u njegovu životu vlada nered i nemoral. Zato je vrlo važno poštivati zakone na svim razinama, i na ljudskoj i na Božanskoj.
Nas ipak iznenađuje činjenica da Isus nije imao problema s onima koji su kršili zakone, već upravo s njihovim čuvarima. Farizeji su najprije nastojali u vlastitom životu opsluživati sve propise Mojsijeva zakona, ali su budno pratili čine li to i ostali. I jer Isus nije držao do jednog - očito beznačajnog - propisa, bilo je dovoljno da se skupa s herodovcima dadnu na vijećanje kako da ga pogube.
U čemu je zapravo bio problem? U svom zagriženom zalaganju za Zakon farizeji nisu više ni zapažali da su ga svojim tumačenjem, što je često graničilo s cjepidlačenjem, izokrenuli u njegovu suprotnost. Božji Zakon koji je dan po Mojsiju, koji je ima za cilj zaštiti prostor čovjekove slobode da ne bude ugrožen od zla, oni su pretvorili u robovanje formalizmu. Zato ih Isus mora podsjetiti da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote, da bi robovao bilo kakvim propisima.

Opasnost od formalizma nije prestala nestankom farizeja. Ona je prisutna i u Crkvi uvijek kad se naglašava slijepa poslušnost propisima samo zbog propisa. Naglašavajući da se subotom ne smije ništa raditi farizeji su zaboravljali da je smisao subote u čašćenju Boga, a ne u neradu. I danas su mnogi kršćani nedjelju pretvorili u radni dan ne zato što im ne bi trebao odmor ili zato što bi morali raditi svaki dan, već jednostavno zato što su prestali častiti Boga slaveći euharistiju i moleći. To stanje ne može se promijeniti isticanjem kako nije dopušteno raditi nedjeljom već samo ako čovjek doživi Boga kao Spasitelja i osjeti potrebu za susret s Njime.
Odlučujuće pitanje koje je Isusa postavio farizejima je: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo - život spasiti ili pogubiti?” U bitnome to vrijedi i za našu kršćansku nedjelju. I kod nas je u pitanju život - život duše - koji se treba hraniti euharistijskim slavljem, ali i život kršćanske zajednice koja svoje zajedništvo može jačati samo okupljanjem na euharistijsku gozbu.

Tu upravo dotičemo jednu novu kršćansku vrijednost, i za kršćanski život bitnu dimenziju, a to je ljubav. Naime, nije dosta vjernost zapovijedima, makar se radilo i o onim najvažnijim, već je potrebno da to bude iz ljubavi. Evanđelje - Isusova radosna vijest se ne može svesti na zakone i zapovijedi. Ono je ponuda i poziv, a temelj mu je neizmjerna Božja ljubav prema čovjeku. Bog ne očekuje ništa drugo nego da ta ljubav bude shvaćena, prihvaćena i uzvraćena. A tu onda uistinu nema formalizma ni minimalizma. Tu se onda ne postavlja pitanje što još smijem propustiti ili učiniti a da ne sagriješim, već će čovjek uvijek gledati prema idealu i nastojati mu se što je moguće više približiti. A taj ideal jest nitko drugi već Isus Krist.

Svojim postupcima Isus želi čovjeka osloboditi od besplodnog robovanja zapovijedima i učiniti ga slobodnim djetetom Božjim. On ga želi povesti u slobodu koja počiva na ljubavi. Božje su zapovijedi potrebna pomoć za nas ljude, a nikako ne mogu biti same sebi svrhom. Slovo zakona mora služiti životu, ali ono ne daje život. To daje samo duh Isusa Krista. Gdje je duh Isusov, ondje je sloboda i ljubav!
Može se netko držati zakona iz različitih pobuda, iz straha, iz ljudskog obzira. Pravilan je unutarnji stav i držanje mnogo važnije od izvanjskog obdržavanja pukih propisa i naredaba. Pravilno je da razlučimo u obdržavanju zakona bitno od sporednog, važno od nevažnog. Bitno je da ljubavlju uzvratimo na Kristovu ljubav, i tada smo sigurni da nećemo skrenuti s pravoga puta.


fra Marko Vrdoljak