Prvo čitanje: Post 22,1-2.9.10-13.15-18
U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – » niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«
Otpjevni psalam: Ps 116,10.15-19
Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!
Drugo čitanje: Rim 8,31-34
Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!
Evanđelje: Mk 9,2-10
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji.
Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja.
Kad prihvatimo križ, slava nam se daruje.
Kakava je naša korizmena preobrazba? Pokušavamo živjeti drugačijim životom, ali zaboravljamo da je preobrazba dar do kojega se dolazi – prihvaćanjem križa.
Započinjemo li svoju preobrazbu prema vlastitoj želji, bez muke i gnjavaže?
Preobrazbu je moguće doživjeti ako svoje duše operemo u Kristu. On pere haljine, našu vanjštinu, naše lice, ali i našu nutrinu, naše srce i dušu, naše grijehe.
„Treba izgubiti da bismo dobili.“ rekao je Isus. Hvalimo Boga i ostanimo mu vjerni, hodimo putem života.
Sveti Pavao kaže: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ Bog nas nikada, baš nikada, ne napušta, bilo u dobru, bilo u zlu. Toliko nas ljubi da nam je predao svog Sina.
Miljenici smo Božji i sve što se traži od nas je: živjeti po Duhu, slijediti ga u svemu, biti mu poslušni, ljubiti ga i podnositi sadašnje patnje.
Izađimo iz svakidašnjice, uziđimo na goru – na mjesto Božjeg objavljivanja i susreta s Njim. Odlazak od „svijeta“, u osamu – goru, donosi nam drugačiji pogled, sve izgleda drugačije. Prožima nas božanski sjaj, želimo zadržati taj trenutak. Dobro nam je ondje biti! Otac nam govori: : „Ovo je Sin moj! Slušajte ga! “ Krist je onaj u koga treba vjerovati i slijediti ga. Budimo mu svjedoci!Naša domovina je na nebesima, kao i Kristova.
Mijenjajmo se, podignimo pogled sa zemlje, svoj mir ne vezujmo za tvrdu zemlju i slabe ljude. Podignimo pogled gore u nebo. Isus nas zove da se ne uspavamo u ljepotama prolaznosti, nego da ih oplemenimo vrednotama vječnosti.
Zdenčani, s Njim smo i preobraženi i obasjani njegovim svjetlom. Preobraženje preobražava nas. Pomozi nam, Gospodine iskusiti, opet ponovo Tvoju prisutnost koja preobražava i daje da budemo novi ljudi koji vrše djela tvoje ljubavi.
Za život u dolini potrebno je svjetlo koje se otkriva i dobiva na „gori.“
Evo me Bože
Ovo razmatranje prvenstveno je namijenjeno za duhovni rast Zdenčana.
Bog zove po imenu: Abrahame, Ivo, Dijana, Mirjana, Lana, Marija, Tomislave, … Zove imenom od prije postanka svijeta, zove u trenutku začeća, u krštenju, kod izlaska iz sebe, svoje samosvijesti i svijesti o Bogu, koji nastanjuje svakog čovjeka i prati ga u vanjskim okolnostima.
“Evo me“ čovjekov je odaziv.
Evo me – pasivno je do trenutka samospoznaje i Bogo-spoznaje. Zatim slijedi akcija.
Evo me – ima pokretačku snagu za svakog Zdenčanina.
Bog zove Abrahama da iziđe iz zemlje svoje, da se odvoji od sebe prolaznog, od svakoga svojega i svega svojega. Da pođe sa onim što može putovati pustinjom s njime. Sve što ometa njegov EVO ME ostalo je u zemlji očevoj.
Božji zov Abrahamu i njegov „ evo me“ bili su ZLATNA NIT koja ih je povezivala kroz sve prilike i neprilike života. U ovom današnjem čitanju dosegle su vrhunac. Bog traži od svog prijatelja da mu žrtvuje sina jedinca, koga ljubi. Taj sin jedinac ispunjao je ljubavlju i smislom Abrahamov život. Obećavao mu je budućnost, bio mu je radost. Bog mu ga je dao.
U prenesenom značenju SIN za nas zdenčane znači SEBE, svoj „ja“. Sve što je obilježeno ljudskošću, ovozemnim: želje, sebičnu ljubav, računicu, osjetljivost, ljudski ponos, ranjivost, samosažaljenje. Sve ono što nas motivira i daje našoj ljudskoj naravi zadovoljstvo i ponos. Na što se oslanjamo, čime se hvalimo, što zaslužuje „ nagrade“ pred Bogom i ljudima.
Sin ljubljeni jedinac ispriječio se između Abrahama i Boga. U srcu oca zauzeo je prvo mjesto.
Taj naš „ja“ otvoreno ili suptilno prepreka je duhovnom rastu, blokada Božjem zahvatu. Uvijek postoji neki ALI pred „žrtvovanjem svojega ljubljenog jedinca“ - SEBE, za žrtvu paljenicu Jahvi.
Zdenčani su pozvani prinijeti SEBE Bogu po svojem cilju i metodama rada na sebi osobno i zajednički kroz duhovno psihološke radionice i molitvu osluškivanja Božjih pokazivanja što i kako raditi na svojoj izgradnji.
Prirodni zakon od Boga dolazi ali se Bogu i suprotstavlja kad postane glavni izvor radosti i smisla. Zašto je to tako?
Sve stvoreno prolazno je, i taj odnos oca i sina prolazan je. Nebo nadilazi zemaljske odnose. U nebo se dolazi KROZ zemaljske odnose. Prolazni odnosi da bi postali vječni moraju proći kroz ODNOS s Bogom. Žrtvovati PROLAZNO Bogu, znači dati Bogu vlast nad svime što jesam i što mi daje smisao i sigurnost. U tom žrtvovanju sa svoje strane učiniti sve pothvate koje je Abraham učinio od trenutka Božjeg uputstva do trenutka zamahivanja nožem. Bez računice da će Bog učiniti čudo i da to nije ozbiljno.
Smisao i cilj duhovnog hoda s Bogom je doći do preobraženog stanja koje imamo u evanđelju. Isus je preobražen. Haljine su mu sjajne i bijele. Učenicima je dobro biti u društvu preobraženog Isusa. Čuju glas Oca nebeskoga: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga.
Iste riječi koje su se čule kod Isusova krštenja na Jordanu. Proglas koji je odjekivao u Isusovoj duši dok je boravio u pustinji i bio od Sotone napastovan kruhom, slavom i moći ovoga prolaznog svijeta. Riječi koje su ga vodile u osamu da bude sam sa Ocem, koje su mu otvarale put da u svakom grešniku prepozna ljubljenog sina i kćer; koje tješi, okuplja, poučava, liječi, razgovara, opominje, oprašta. Riječi „Ti si Sin moj ljubljeni“ bile su mu snaga na križnom putu i smisao žrtvovanja sebe na žrtveniku križa.
Ovo je hod od Zemlje do Neba.
Ovo je vlastiti hod svakog kršćanina.
NUTARNJI HOD LJUDI U ZDENCU. Osobno i zajedničko koračanje u odvajanju i žrtvovanju svojih „sigurnosti“ svojih ovozemaljskih radosti, svega što se ispriječilo između mene i Boga jedine sigurnosti i punine. Vidjeti sebe u liku preobraženog Isusa, sa sjajnim bijelim haljinama. EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.
s. Ljilja Lončar
