Subota, 04.06.2016. 19:05

10. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: 1Kr 17, 17-24

Evo sin tvoj živi!

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju i bolest se njegova jako pogoršala, tako te mu je ponestalo daha. Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina!« On joj reče: »Daj mi svoga sina!« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Gospodinu i reče: »Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?« Zatim se tri puta pružio nad djetetom zazivajući Gospodina: »Gospodine Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« Gospodin usliša molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci i reče joj: »Evo, sin tvoj živi!« Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 30, 2.4-6.11-12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: Gal 1, 11-19

Bog mi je otkrio Sina svoga da ga navješćujem među narodima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah – ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.
Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 7, 11-17

Mladiću, kažem ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Riječ Gospodnja.

Razmatranje: Isus naša nada i novi život

Svake nedjelje slavimo pripadnost Bogu života. Potvrđujemo da nas naš Bog ne vidi samo s našim radostima i nevoljama, nego slavimo Isusovu moćnu riječ nad smrću. Isusova zapovijed, koja je dozvala mladića iz moći smrti, zasjala je i nama. Ovaj događaj nam govori kako Božja sućut želi djelovati s nama danas. Bog želi i odgovorit će na zahtjev svojih ljudi za životom i radošću. To je započelo sa uskrsnućem. U njemu nam je zasjalo, da smrt, koja u svojim oblicima nanosi tako puno boli, nema posljednju moć.

Božja sućut je jača. To je nada u kojoj smijemo živjeti i koju mi slavimo u našoj zahvali. U Euharistiji.

Isusova samilost ne želi ostati sama. On nam je želi dijeliti. Ona treba biti živa u našim srcima.

Gdje je živa prava sućut, istinsko sudjelovanje, tu se uprisutnjuje Isusova samilost u našem svijetu.

On kao uzor, uči nas pravoj sućuti, a njegov duh, Sveti Duh, stavljen nam je u srce, da možemo i sami živjeti i darivati.

Snaga vjere upravo se u susretu sa smrću najsnažnije očituje.

Temeljna poruka Svetog Pisma glasi: Bog je gospodar života! Sve će proći, ali njegove riječi – a to su riječi života – neće uminuti. One će se u potpunosti ispuniti. I to nije nikakva ljudska mudrost, nego evanđelje – to je radosna, najradosnija vijest koju ljudsko uho može čuti. Nju nam je objavio sam Isus Krist, Božji Sin, piše sv. Pavao.

Bog je jači od smrti, i tjelesne i duhovne.

Evanđelje je poziv svima nama na život vjere. Bez obzira što živimo u propadljivu tijelu, što u sebi osjećamo moć grijeha i smrti, po vjeri možemo živo kušati slast i radost pobjede života, pa i onda kada nas sama smrt dotakne na najtragičniji način.

„Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom“. Izrazi „vidjeti i sažaliti se“ isključivo su Božji. U ono vrijeme za ljude se koristio izraz „biti milosrdan“, a za Boga se koristi „sažaliti se“ što znači „komunicirati, priopćiti“ životnu energiju, vratiti život tamo gdje ga više nema. „I reče joj: “Ne plači!” Isus nam donosi duboku istinu i šalje nam poruku.

A koja je to poruka? Da se u Isusu može susresti i ponovno naći nada u život, kao što se dogodilo s udovicom i njezinim sinom.

Komuniciranje života po udovičinu sinu upućuje na nadu i život koje Isus donosi cijelom narodu. Isus nas hrabri riječima: "Ustani!"

On treba ljude, koji imaju hrabrosti prelomiti strahove, vanjske zakone ali i one unutarnje, duševne. Treba ljude koji imaju hrabrosti prići i dotaknuti osobu (bila bolesna ili zdrava, siromašna ili bogata), unatoč svim njenim unutarnjim i vanjskim ograničenjima. Treba ljude koji ih ponovno trebaju dignuti.

Pozvani smo da nadvladamo naša vlastita ograničenja i da, nanovo budemo pokrenuti i pokrećemo i ostale i pomažemo im onda kad više ne mogu sami da ustanu na nov život...

N.M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Između prvog čitanja i evanđelja nalazimo skoro u svemu sličnost. Dvije udovice, dva sina jedinca koji su mrtvi, dva Božja čovjeka. U evanđelju imamo sprovod. U prvom čitanju majka skoro prisiljava proroka Iliju da se očituje kao Božji prijatelj, koji ima njegovu moć nad bolesti i smrti, nakon čega njezino dotadašnje promatranje i praćenje Ilije potvrđuje izjavom svjedočeći vjerovanjem. Iskustveno vjerovanje koje susrećemo kod većine ljudi. Redovito se iskazuje s puno ganuća i osjećajem zahvalnosti Bogu koji čuje vapaj jadnika. Kada Božja pomoć dođe preko njegovih misionara milosrđa odgovor primatelja pomoći podudara se s riječima žene: sada znam da si ti Božji čovjek/žena i da su tvoje riječi istinite, pouzdane. Puno puta to je neverbalna izjava u obliku gesta, a često je sadržana u upitu: kad se opet vidimo?

Evanđelje nam opisuje kako je u isto vrijeme Isus ulazio u Nain i izlazila sprovodna povorka. Za razliku od udovice iz prvog čitanja ova se majka ne obraća Isusu, ne moli ga za sina. Isus se sam sažalio. Potresen njenom žalošću jer gubi ono za što je živjela i što je jedino imala, zaustavlja povorku i dotiče se nosila. To oživljava mrtvog mladića i Isus ga predaje njegovoj majci. Trnci hvataju mnoštvo i slave Boga. Gdje je Isus tamo je novi život, nova radost, strahopoštovanje, slavljenje, zajedništvo.

Pavao nam u drugoj poslanici priča o vlastitom mrtvilu. Od svoje mladosti revnovao je za Gospodina, nadmašujući mnoge vršnjake. Svojom snagom provodio je sve što je zapisano u židovskom Zakonu. Isus i Crkva ispadali su iz okvira zakona. U svojoj gorljivosti bio je sukrivac Stjepanova kamenovanja i krivac mučenja i smrti mnogim kršćanima. Sve dok se nije svidjelo Kristu Isusu da mu se objavi i da ga privuče sebi. Krist ga je oživio za sebe. I Savao se nije savjetovao s tijelom i krvi, svojom ljudskom naravi. Iz istih stopa otišao je u Arabijsku pustinju gdje se u samoći dao klesati od Gospodina njegovom naukom u Evanđelju. Svom dušom prihvatio je biti apostol njegove riječi nežidovima, svim narodima.

Isus uskrsli izvadio je njegovo kameno srce, i dao mu srce od mesa. Novi duh udahnuo je u njega. Zatim ga je preodgajao od Zakona naredbi i zabrana na dvije zapovjedi ljubavi razrađene u Himnu ljubavi u 1 Kor 13.

Sve je moguće onomu tko se da dotaknuti od Uskrslog. Isus se nalazi na svakom mjestu, u svim okolnostima. On prvi pristupa meni i tebi s namjerom da nas oživi. Nama je samo da zastanemo u smislu prisebnosti duhom koji je kanal Božjeg doticaja.

Oživljeni njegovim stalnim dodirom koji se očituje kao sila Duha Svetoga rastemo prema punini u školi evanđeoskih vrijednosti. U toj školi nema predmeta niti profesora za savjetovanje kako ugoditi ljudskim potrebama. Misionari milosrđa prepoznaju sebe u Pavlovom iskustvu i njegovoj odlučnosti kao i povlačenju u osamu gdje je jedini učitelj Krist Gospodin.

Svaki dan povucimo se u osamu iznutra i izvana. Radosno zapažajmo Isusa očima vjere na svim mjestima i u svim okolnostima.

S Ljilja Lončar

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 3. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10 35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}