Nedjelja, 17.08.2014. 00:00

20. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Iz 56,1.6-7

56 1Ovako govori Jahve: “Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.” 6A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, 7njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.”

Pripjevni psalam: Ps 67,2-3.5-6.8

67 2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

5Nek` se vesele i kliču narodi,
jer sudiš pucima pravedno i
narode vodiš na zemlji.
6Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!

8Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje: Rim 11,13-15.29-32

11 13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam 14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? 29Ta neopozivi su dari i poziv Božji! 30Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe 31tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

Evanđelje: Mt 15,21-28

15 21Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." 27A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Današnje evanđelje djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Naprotiv, Isus uvredljivo odvraća ženi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!“ Provocira nas na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu reakciju?

Prvi su kršćani shvaćali da je Isus „poslan najprije k izgubljenim ovcama doma Izraelova“ i da ne trebaju imati kontakta s poganima. I apostol Pavao htio je najprije navijestiti evanđelje Židovima. Kada su oni to odbili, okrenuo se poganima (usp. Rim 11), i slijedi otvaranje i širenje kršćanskog poslanja prema poganima, nežidovima. Evanđelisti žele ovom zgodom pokazati da je otvaranje i širenje Radosne vijesti poganima u duhu Isusova postupanja. I tako imamo sliku Isusa koji uči, koji postupno širi granice vlastitoga poslanja, mijenja svoju odluku, zaustavlja se, prepoznaje veliku vjeru žene strankinje.

Koliko se mi otvaramo Radosnoj vijesti, koliko širimo granice vlastitog poslanja, mijenjamo svoje odluke, kolika je naša vjera? Isus je to činio postupno! Pratimo li svoj rast?

Ova žena je simbol svih onih koji vjeruju da ne postoje zatvorena vrata. Nije se umorila, nije pustila Isusa na miru. Bog sluša i onda kada nam se čini da uopće ne sluša.

Kako vlastitu molitvu oživjeti? Kako je ispuniti srčanim i iskrenim predanjem poput žene Kanaanke? Ispravno moliti znači ispravno živjeti. Kako izgleda naša svakidašnjica? O čemu razgovaramo? Ogovaramo li? Jesmo li zavidni? Jesmo li pesimistični? Trošimo li uludo vrijeme na ispraznosti ovoga svijeta ili na duhovni napredak?

Ako molitva nema učinka u našoj nutrini, ostaje bez plodova. To nije molitva koja se živi!

Netko reče da Bog na molitve odgovara na jedan od tri načina: a) Da. b) Ne još. c) Imam za tebe nešto bolje.

Kod istinske vjere ostaje napetost između ljudskih želja i Božje volje. Posvijestimo si da Bog Otac uvijek najbolje zna što je za nas najbolje.

Molitva je vjera na djelu. A bezuvjetna vjera uvijek dolazi prije iskustva.

Probudimo vjeru, pa ćemo dobiti i dovoljno „znakova na putu“. Molitva je najradikalniji oblik vjere, odnosno poniznosti pred Bogom. Takva vjera ima oči koje u svakom događaju života umiju vidjeti mnogo više od onoga što bi čovjek htio odmah i neposredno razumjeti.

Prava vjera ima samo jednu brigu: da sve ono što nam se čini da posjedujemo stavimo u Ruke koje su mnogo sigurnije od naših. Ako u svom srcu nosimo takvu vjeru, tada će nam Bog otkriti da je ono što nam svakodnevno prelazi preko ruku dostatno za naš život.

Vrhunac vjere ove žene su njezine riječi: „Da, Gospodine...“ Time ona prihvaća njegov sud (poniznost).

Jeli se mi usuđujemo izgovoriti ovaj „da, Gospodine“? Zar ne govorimo upravo suprotno: „kako Bog to može dopustiti“ ili pak „kako li je Bog nepravedan ako ga uopće ima?“ ili „koliko će nas Bog još iskušavati?“

Velika je ona vjera koja, usprkos svih zapreka, čitavo povjerenje stavlja u Isusa.

Ona vjera koja je puna straha, plaši se trenutačnih okolnosti, okreće se prema sebi ili drugome, je malena.

Velikoj vjeri odgovara i veliki plod. „Neka ti bude kako si željela!“, reče Isus ženi.

Biblijska vjera ne znači vjerovati u ovu ili onu riječ. Biblijska je vjera događanje između Boga i čovjeka. Ženina vjera dostiže vrhunac kada govori: „Da, Gospodine, pravo imaš.“ U takvoj vjeri čovjek sav svoj život oslanja na Boga, odnosno Isusa, jer se Bog u Isusu potpuno objavio.

Zdenčani, prihvatimo neuhvatljivost Božje ljubavi , napetost koja tu postoji. Ali i sami nastojmo, uz rizik da se ljudski osjećamo potpuno odbačenima, imati povjerenja da će Božje zanimanje pronaći putove koji su sasvim drugačiji nego što ih mi planiramo, nama malo razumljivi, ali za nas najbolji. E to znači imati „veliku vjeru“.

Molimo, da svi budemo svjesniji Božjeg milosrđa i da budemo otvoreni njegovu Duhu.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 7. nedjelja kroz godinu
    Prvo čitanje: Lev 19,1-2.17-18 19 1Jahve reče Mojsiju: 2“Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: `Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka.
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • I jave Isusu
    I jave Isusu

    A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Naši misionari u posjeti Isacu

    Ovih dana smo posjetili Isaca u njegovom domu u naselju Mkaganga. Od loklanih volontera smo saznali da ovaj 17-godišnjak, koji ne hoda, ne može govoriti, a i slabije čuje treba popravak invalidskih kolica kojima su uništeni sjedište i točkovi.

    Više informacija
    • Nadnaslov MISIJA TANZANIJA
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}