Četvrtak, 18.07.2013. 10:38

16. nedjelja kroz godinu - 21. srpnja 2013.

Prvo čitanje: Post 18,1-10

18 1Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju 3pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 4Nek` se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 5Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.

Pripjevni psalam: Ps 15,2-5

15 2Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
3i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;

4koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;
5koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini,
pokolebat` se neće dovijeka.

Drugo čitanje: Kol 1,24-28

1 24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. 25Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju - 26otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. 27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 28Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.

Evanđelje: Lk 10,38-42

10 38Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Usporedimo li prvo čitanje i Evanđelje, primijetit ćemo da se u oba slučaja radi o radu i o brizi za gosta, ali da ta briga i to nastojanje bivaju sasvim različito ocijenjeni.

Abraham ne miruje i trči sve dok svojim gostima ne da ono najbolje: njegova je nagrada božansko obećanje da će dobiti sina.

Marta  trči i nema mira dok Isusu, koji je gost u njenoj kući ne priredi dostojnu dobrodošlicu: njezina je nagrada Gospodinova opomena, koja u usporedbi s Marijinim ponašanjem izgleda gotovo kao obescjenjivanje.

Marta čini isto što i Abraham, ali za razliku od njega ona dobiva opomenu. Kako se to proturječje može objasniti?

Abrahamova vjera i njegovo djelovanje stoje u međusobnom odnosu i odgovaraju unutarnjem stavu. Djelovanje proizlazi iz vjere i obrnuto. Stoga on može slobodno stupiti pred Boga i otvoriti mu se.

Slično čini i Marija. Ona slijedi svoj unutarnji glas koji je u tom trenutku upućuje k Isusu da ga sluša bez ikakvih vanjskih smetnji.

Marta Isusa srdačno prima i  želi mu sve dati, kao Abraham. No, onda doživljava unutarnji nesklad.

Sve želi učiniti savršeno, dolazi do razdora između akcije i kontemplacije – i jedno i drugo je dobro i jednako vrijedno. Ona svoju ljutnju izražava tako što se kod Isusa žali na svoju sestru.

A Isus je s ljubavlju upućuje na ono bitno; on priznaje njezin trud i brigu, ali istovremeno joj svraća pažnju na ono najvažnije: onaj unutarnji stav ravnoteže vjere i djela koji će je približiti Bogu.

Cilj Zdenca je cjelovito i uvijek jače prianjanje k Bogu. Molitva i rad su izražajni oblici naše ljudskosti – od Boga dani i pomažu nam na putu prema cilju.

Možemo ga ostvariti samo ako se, slušajući unutarnji glas, iskreno trudimo oko njihova sklada.

Koliko nas se izgubilo u ime svojega rada, koliko nas je postalo nesposobno za Riječ Gospodnju, koliko li nas je u svojem duhu potjeralo Gospodina svojim radom i svojim prevelikom brigom? Koliko god radimo ostanimo isto toliko sigurni da je Gospodin taj koji vodi o nama brigu i da za njega mora ostati uvijek vremena.

Postanimo svjesni onoga što nam je najbitnije. I tom bitnomu sve drugo treba podložiti. To najbitnije se ne smije nizašto žrtvovati. A to najbitnije čovjeku i svem postojećem je Bog.

Prisjetimo se izraza  sv.  Benedikta: „Ora et labora!“ – „Moli i radi.“ Ovo pravilo ne govori o podjeli poslova, nego naprotiv i o njegovom zajedništvu: gledaj, slušaj, MOLI, ali i RADI.

Uz Kristov je nauk potrebno prionuti: učiti ga sjedeći „do nogu Gospodinovih,“ ali i znati djelovati: pripasati se i posluživati „da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu“ (Kol 1,28).

Odanost Bogu učinit će nas osjetljivima za ljude. Tko prima ljude, prima Boga. Boga, dakle, slavimo poslužujući ga u čovjeku. Kao Krist, postajemo čovjek za druge.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • 2. nedjelja Došašća
    Prvo čitanje: Iz 11,1-10 11 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz…
    u Godina A

DUHOVNE PRIČE

  • Vodonošina priča
    Vodonošina priča

    Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Dragi Zdenčani

    Dragi Zdenčani, kako ste svi? Vjerujem da ste sretni i vrijedni radnici u Isusovu Zdencu! Čujemo da je zima došla skupa sa zornicama? Molim Vas, prikazujete sv. Misu, zornice, molitve i post za ovu Kubansku misiju i sve misije Zdenca...

    Više informacija
    • Nadnaslov Misija na Kubi
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}