Duša kao more

Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:

- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!

Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče:

- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.

Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more. More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.

- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika - svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more.