Pravoslavne Crkve su mišljenja da su kruh i vino uistinu tijelo i krv Kristova. Za razliku od rimokatoličkog nauka o euharistiji, pravoslavna teologija ne poznaje konkretnu formulu po kojoj svećenik izvršava pretvorbu. Misterij euharistije događa se po liturgiji kao cjelini pri čemu zaziv Duha Svetoga nad darove ipak ima središnje značenje. Pravoslavna Crkva ne poznaje filozofsko objašnjenje o načinu na koji se pretvorba događa. Euharistija vrijedi kao žrtva, točnije kao uprisutnjenje žrtve Kristove.
Primanje euharistije od ne-pravoslavaca je nemoguće, jer prema pravoslavnom vjerovanju Crkva su oni koji primaju euharistiju i na taj način nepravoslavci pričešću postaju automatski pripadnici Pravoslavne Crkve. Kada vjernik želi primiti euharistiju obično se mora prijaviti dan ranije svećeniku. Ovo vrijedi prije svega za strance koje svećenik ne poznaje osobno. Prisutnost vjernika je jednako tako važna za slavlje euharistije kao i prisutnost samog svećenika – euharistijska liturgija bez vjernika je jednako nemoguća kao i bez svećenika.
Svećenik smije slaviti euharistiju najviše jednom dnevno. Euharistija se smije slaviti u svakoj pojedinoj crkvi najčešće jednom dnevno. Također, vjernik smije najviše jednom dnevno sudjelovati na euharistiji. Dnevna pričest je kod pravoslavaca također i za svećenika prilično neuobičajena. Obično se i svećenici pričešćuju jednom tjedno. Svi kršteni pravoslavci smiju primati pričest, pa i djeca, iz razloga što Pravoslavna Crkva vjeru shvaća u smislu povjerenja, a ne spoznaje. Za takvu vjeru su i mala djeca sposobna. Dakako, neke Crkve zahtijevaju od odraslih pričesnika potpunu sakramentalnu ispovijed večer prije. To je dovelo do prakse da u nekim pravoslavnim crkvama odrasli primaju pričest samo nekoliko puta godišnje, a inače sudjeluju u euharistiji samo kao promatrači. U današnje vrijeme ima mnogo nastojanja da se ponovno oživi praksa tjedne pričesti.
U Pravoslavnim Crkvama kruh koji se posvećuje je napravljen od kvasnog kruha koji je za vrijeme pečenja označen kršćanskim simbolima. Kvasni kruh označava prispodobu o Kraljevstvu Božjem, vino koje se koristi u euharistiji je obično crveno i miješa se s jednom trećinom kipuće vode tako da se dobije tjelesna temperatura mješavine vina i vode kojom se služi misa. Kruh i vino se prije podjele vjernicima pomiješaju u zlatnom kaležu, nakon čega se ta smjesa zlatnom žlicom dijeli vjernicima. Ukoliko preostane, taj ostatak svećenik jede još za vrijeme liturgije, ne čuva se. Kao što čuvanje nije uobičajeno, tako ni čašćenje euharistijskog kruha nije uobičajeno izvan liturgije. Pravoslavna Crkva ne poznaje tijelovske procesije. Samo ukoliko se pričest nosi nekom bolesniku koji je u krevetu, odvaja se dio kruha koji se ne miješa s vinom. Preostali, vanjski dio kruha kojeg se blagoslovi ali ne konsekrira, dijeli se nakon liturgije vjernicima koji ga odmah pojedu ili ponesu kući. Taj blagoslovljeni kruh mogu konzumirati i nepravoslavni vjernici.
