10. biblijska radionica, održana 17.ožujka 2010. u Zagrebu, dvorana crkve Marije Pomoćnice na Knežiji
Današnje evanđelje: Lk 8, 1 – 11
Preljubnica
Mjesto zbivanja je Jeruzalemski Hram, gdje narod sjedi okupljen oko Isusa i sluša njegovo naučavanje. Pismoznanci i farizeji naglo prekidaju ovu mirnu sliku, dovlačeći pred Isusa ženu za koju tvrde da je preljubnica, zatečena u samom grešnom činu. Pozivajući se na Mojsijev zakon koji za preljub predviđa kaznu kamenovanjem, od Učitelja traže da o tome iznese svoje mišljenje. Pisac navodi i njihov motiv za ovaj postupak – to nije ljubav prema istini, već pokušaj da Isusa dovedu u klopku, odnosno situaciju koja bi im dala za pravo da ga osude. U to vrijeme na snazi je rimski zakon kojim je rimska vlast jedina meritorna osuditi čovjeka na smrtnu kaznu. Ako Isus osudi grešnicu, krši rimski zakon; ako li je osobodi, kriv je za nepoštivanje Mojsijevog zakona.
Isus naizgled ne obraća pažnju na njihov, možemo reći čak i nepristojan upad. Umjesto odgovora, priginje se prema zemlji i posve miran nešto piše po prašini. Farizeji i dalje navaljuju, hoće pošto-poto dobiti odgovor. Isus ih tada pogleda i veli im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen“, te nastavi pisati po tlu. Piscu evanđelja nije bilo važno da nam pojasni koje je to riječi Isus pisao, stoga pretpostavljamo da one nemaju većeg značaja u ovoj priči.
Nakon ove neočekivane rečenice, navaljivanje i galama prestaju, svi utihnuše. Jedan po jedan, pismoznanci i farizeji, spoznajući svoju vlastitu grešnost, odlaze, počevši od najstarijih. Isus zapita ženu gdje su njeni tužitelji, zar je nitko ne osudi? Ona potvrđuje "Nitko, Gospodine" Isus joj veli da je ni on ne osuđuje, stoga je slobodna, ali je upozorava da više ne griješi.
Isus je u ovom tekstu smiren i odlučan, ne zalijeće se, daje vremena za razmišljanje, da se nešto iskristalizira, vlada situacijom. Nježan je i obziran prema grešnici, iskazuje joj poštovanje, čuva njeno ljudsko dostojanstvo, želi je pridobiti Božanskom ljubavlju. Iako je u grijehu ona i dalje ostaje čovjek, stvorena na sliku i priliku Božju. Bogu je najvažniji čovjek, on je vrhunac stvaranja. Zakon služi njegovoj dobrobiti, ali sam čovjek je iznad Zakona, vrijedniji od Zakona.
Žena svjesna svoje grešnosti i Isusove svetosti, Isusa priznaje Gospodinom. Isus dokazuje da žena ima vrijednost čovjeka i da je time i ona iznad Mojsijeva Zakona, podiže je na razinu dostojanstva Božjeg djeteta. On, umjesto nje osuđuje njen grešni čin i poziva je na obraćenje. Pred farizeje i pismoznance postavlja ogledalo, navodi ih da se zagledaju u svoju nutrinu, i tako se suoče s vlastitim grijehom.
Nakon pročitanog i objašnjenog Evanđelje pojedinačno smo odgovarali na pitanja.
Volja Božja
Po Mojsijevom zakonu želja Božja je da se grešnik kamenuje, kako bi se grijeh iskorijenio iz naroda. Međutim, ovdje je želja Božja da Isus osudi grijeh, a ne grešnika, te da ga pozove na obraćenje.
Nositelji volje Božje
Nositelj volje Božje je sam Isus koji prašta, zatim farizeji i pismoznanci, koji se povlače na Isusove riječi jer putem njih spoznaju vlastitu grešnost. I žena koja priznaje Isusa Bogom kada mu kaže "Gospodine".
Plodovi izvršene volje Božje
Obraćenje ženino, farizeji i pismoznanci spoznaju svoju grešnost, prisutan narod je poučen na ovom primjeru.
Plodovi neizvršene volje Božje
Nisu izričito navedeni.
Slavljenje Boga
Žena rečenicom "Nitko, Gospodine" slavi Isusa, priznaje ga Bogom.
Tko je naš Bog na osnovi ovoga teksta?
Naš Bog je Učitelj, Bog ljubavi i dobrote. On je Isus koji osuđuje grijeh, ali iskazuje milosrđe grešniku i daje mu novu priliku i poziv da se obrati.
Gdje je naš Bog?
U Jeruzalemskom Hramu.
Što želi od nas?
Isus želi da osudimo grijeh, ali ne i čovjeka. Želi da pripazimo da ne bacamo kamenje jedni na druge – da ne vrijeđamo i optužujemo. Isus želi da se odnosimo jedni prema drugima s obzirno i s ljubavlju. Na taj način iskazujemo da poštujemo drugoga, koji je isto kao i mi stvoren na sliku Božju.
Što ćemo konkretno učiniti?
Razmislit ćemo gdje smo najčešće kušani u smislu osuđivanja, koje su to situacije, okolnosti? Koji su to ljudi koje "kamenujemo"? Što to čini nama, što to čini toj osobi?
Koju sam misao/poruku upamtio/la?
- Prestati bacati kamenje na druge, vjerovati u čovjeka, dati šansu da se popravi.
- Isusovo povjerenje iskazano ženi je nju promijenilo. Kad sumnjamo u čovjeka, on to osjeća i to ga priječi da se promijeni.
- Fascinira me Isusova pedagogija, koja u ovom primjeru posebno dolazi do izražaja.
- Na kraju ostaje Isus sam sa ženom... na kraju ćemo svi ostati s njim nasamo, licem u lice.
- U Isusovom pogledu svatko se vidi u pravom svjetlu.