Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
3. korizmena nedjelja - 11. ožujka 2012.
Prvo čitanje: Izl 20,1-17
20 1Onda Bog izgovori sve ove riječi: 2“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, 6a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne učini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!”
Pripjevni psalam: Ps 19,8-11
19 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
11dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Drugo čitanje: 1 Kor 1,22-25
1 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Evanđelje: Iv 2,13-25
2 13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." 17Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." 20Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. 23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Sveto mjesto - za Boga
Ovo razmišljanje je za duhovnu izgradnju Zdenčana
Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama ... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje. Loše je kad se mi nađemo u službi svih nabrojenih stvari i potreba.
Kršćanski nauk opisuje robovanje kao sedam glavni grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost. Sve vrste i stupnjevi robovanja imaju svoj izvor u nekom od ovih glavni grijeha. Uzajamno su povezane i djeluju isprepleteno. Biblijskim rječnikom nazivamo ih „egipatskim ropstvom“. One su „kuća ropstva“.
Izlazak iz kuće ropstva, je spasiteljski zahvat Gospodina Boga. Doći do obećane zemlje, gdje je Bog sve u svemu, pretpostavlja svijest o zarobljenosti, želju za slobodom, odluku izaći i poslušnost Božjim zapovijedima kroz „pustinju života“, do potpunog sjedinjenja na Ulasku u Božje naručje.
Biti slobodni samo za Gospodina Boga, štovati Njegovo ime i svetkovati subotu Njemu u čast, oslobađa vjernika od svih duhovnih zarobljenosti, od svih nejasnoća, od oholosti i samodostatnosti, vradžbina, drugih religioznih svjetonazora, konfuzija, sudbine, strahova. Osigurava mu vrijeme odmora i molitve.
Drugih sedam zapovjedi garancija su skladnim međuljudskim odnosima i jednakim pravima. Suprotno od ovoga kraljuje šest glavnih grijeha.
Isus u predvorju Hrama susreće se sa trgovcima volova, ovaca , golubova i lihvarima. Oni opslužuju hodočasnike sa prodajom životinja za žrtve paljenice. Gužva, galama, nagodba, velika su napast koja odvraća pažnju i srce hodočasnika od susreta s Bogom. Hodočasnici bi obredno sve podmirili. Prividno je Bog bio na prvom mjestu, obdržavalo se vrijeme čišćenja i čašćenja Božjeg Imena u dan subotnji. Unatoč ispunjenju Zakona u Hramu je svega bilo osim Božje osloboditeljske prisutnosti i bratske jednakosti. Stvari i obredi zauzeli su mjesto i ulogu Spasitelja.
Isus se ljuti. Pravi bič i izbacuje, mete sveto mjesto od stvari i ljudi, čiji su interesi materijalni i sebični.
Naš duhovni hod od „vlastite kuće ropstva“ do Obećanog Naručja zahtijeva stalno preispitivanje o čistoći duše od sedam glavnih grijeha. Naš nutarnji hram očistimo od svih „važnih stvari i odnosa“ pa i pobožnosti radi kojih dopuštamo stvarima, životinjama i trgovcima boraviti u našoj duši koja je posvećena krsnom vodom Bogu Vladaru svega stvorenog.
Srdimo se na sve što se pojavi na pragu našega duševnog hrama, što odvraća naš pogled, misao, srce i vrijeme od Boga. Jer za nas Zdenčane ono što je u očima svijeta ludo, slabo i besmisleno za nas je Božja sila i Božja mudrost.
Vježba:
- Ispiši svoje zarobljenosti – navezanosti.
- Kraj svake zarobljenosti stavi vrijeme koje u nju ulažem
- Izračunaj vrijeme koje posvećuješ Bogu
- Odluka: napraviti preraspodjelu prioriteta i vremena
- Na kraju dana pogledaj kako si proveo odluku u djelo.
2. korizmena nedjelja - 4. ožujka 2012.
Prvo čitanje: Post 22,1-2.9.10-13.15-18
22 1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."
Pripjevni psalam: Ps 116,10.15-19
116 10Ja vjerujem i kada kažem: “Nesretan sam veoma.”
15Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
18Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!
Drugo čitanje: Rim 8,31-34
8 31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!
Evanđelje: Mk 9,2-10
9 2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati"
EVO ME BOŽE
Ovo razmatranje prvenstveno je namijenjeno za duhovni rast Zdenčana.
Bog zove po imenu: Abrahame, Ivo, Dijana, Mirjana, Lana, Marija, Tomislave, … Zove imenom od prije postanka svijeta, zove u trenutku začeća, u krštenju, kod izlaska iz sebe, svoje samosvijesti i svijesti o Bogu, koji nastanjuje svakog čovjeka i prati ga u vanjskim okolnostima.
“Evo me“ čovjekov je odaziv.
Evo me – pasivno je do trenutka samospoznaje i Bogo-spoznaje. Zatim slijedi akcija.
Evo me – ima pokretačku snagu za svakog Zdenčanina.
Bog zove Abrahama da iziđe iz zemlje svoje, da se odvoji od sebe prolaznog, od svakoga svojega i svega svojega. Da pođe sa onim što može putovati pustinjom s njime. Sve što ometa njegov EVO ME ostalo je u zemlji očevoj.
Božji zov Abrahamu i njegov „ evo me“ bili su ZLATNA NIT koja ih je povezivala kroz sve prilike i neprilike života. U ovom današnjem čitanju dosegle su vrhunac. Bog traži od svog prijatelja da mu žrtvuje sina jedinca, koga ljubi. Taj sin jedinac ispunjao je ljubavlju i smislom Abrahamov život. Obećavao mu je budućnost, bio mu je radost. Bog mu ga je dao.
U prenesenom značenju SIN za nas zdenčane znači SEBE, svoj „ja“. Sve što je obilježeno ljudskošću, ovozemnim: želje, sebičnu ljubav, računicu, osjetljivost, ljudski ponos, ranjivost, samosažaljenje. Sve ono što nas motivira i daje našoj ljudskoj naravi zadovoljstvo i ponos. Na što se oslanjamo, čime se hvalimo, što zaslužuje „ nagrade“ pred Bogom i ljudima.
Sin ljubljeni jedinac ispriječio se između Abrahama i Boga. U srcu oca zauzeo je prvo mjesto.
Taj naš „ja“ otvoreno ili suptilno prepreka je duhovnom rastu, blokada Božjem zahvatu. Uvijek postoji neki ALI pred „žrtvovanjem svojega ljubljenog jedinca“ - SEBE, za žrtvu paljenicu Jahvi.
Zdenčani su pozvani prinijeti SEBE Bogu po svojem cilju i metodama rada na sebi osobno i zajednički kroz duhovno psihološke radionice i molitvu osluškivanja Božjih pokazivanja što i kako raditi na svojoj izgradnji.
Prirodni zakon od Boga dolazi ali se Bogu i suprotstavlja kad postane glavni izvor radosti i smisla. Zašto je to tako?
Sve stvoreno prolazno je, i taj odnos oca i sina prolazan je. Nebo nadilazi zemaljske odnose. U nebo se dolazi KROZ zemaljske odnose. Prolazni odnosi da bi postali vječni moraju proći kroz ODNOS s Bogom. Žrtvovati PROLAZNO Bogu, znači dati Bogu vlast nad svime što jesam i što mi daje smisao i sigurnost. U tom žrtvovanju sa svoje strane učiniti sve pothvate koje je Abraham učinio od trenutka Božjeg uputstva do trenutka zamahivanja nožem. Bez računice da će Bog učiniti čudo i da to nije ozbiljno.
Smisao i cilj duhovnog hoda s Bogom je doći do preobraženog stanja koje imamo u evanđelju. Isus je preobražen. Haljine su mu sjajne i bijele. Učenicima je dobro biti u društvu preobraženog Isusa. Čuju glas Oca nebeskoga: ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga.
Iste riječi koje su se čule kod Isusova krštenja na Jordanu. Proglas koji je odjekivao u Isusovoj duši dok je boravio u pustinji i bio od Sotone napastovan kruhom, slavom i moći ovoga prolaznog svijeta. Riječi koje su ga vodile u osamu da bude sam sa Ocem, koje su mu otvarale put da u svakom grešniku prepozna ljubljenog sina i kćer; koje tješi, okuplja, poučava, liječi, razgovara, opominje, oprašta. Riječi „Ti si Sin moj ljubljeni“ bile su mu snaga na križnom putu i smisao žrtvovanja sebe na žrtveniku križa.
Ovo je hod od Zemlje do Neba.
Ovo je vlastiti hod svakog kršćanina.
NUTARNJI HOD LJUDI U ZDENCU. Osobno i zajedničko koračanje u odvajanju i žrtvovanju svojih „sigurnosti“ svojih ovozemaljskih radosti, svega što se ispriječilo između mene i Boga jedine sigurnosti i punine. Vidjeti sebe u liku preobraženog Isusa, sa sjajnim bijelim haljinama. EVO ME Bože da vršim s ljubavlju tvoju volju. Evo me u svim situacijama, okolnostima mojih navika, navezanosti na duhovne i materijalne sigurnosti i radosti, evo me da ih žrtvujem pred Tobom jer si ti MOJ LJUBLJENI OTAC.
s. Ljilja Lončar1. korizmena nedjelja - 26. veljače 2012.
Prvo čitanje: Post 9,8-15
9 8Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: 13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 14Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 15spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.
Pripjevni psalam: Ps 25,4-9
4Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
5Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.
6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve!
8Jahve je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
9On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje: 1 Pt 3,18-22
3 18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.
Evanđelje: Mk 1,12-15
1 12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. 14A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
DUGA SAVEZA – DOBRA SAVJEST
BOŽJE KRALJEVSTVO
U naslovu ovog razmatranja i meditiranja nedjeljnih čitanja ZAGLEDAJMO se u tri znaka Božje opipljive prisutnosti među ljudima, i svime što je stvoreno.
Duga Saveza koja spaja Boga i Nou sa svim nasljedstvom njegovim, uslijedila je nakon pravednog uništenja ljudskog roda, svih životinja i svega stvorenog na zemlji.
Uništenje je posljedica iskrivljene ljudske savjesti, koja se povodila za POHLEPOM čovjekovih strasti. Posljedica je smrt – uništenje čovječanstva i svega stvorenog.
Noin trud oko pravljenja korablje i njegovo življenje usklađeno sa Božjim zapovijedima, spasilo je njegovu obitelj i parove od svih vrsta životinja.
Noa je svjestan Božje pravednosti i BLIZINE. Zahvalan je Bogu.
Bog, radi sebe i svojeg prijateljstva s Noom, stavlja DUGU SAVEZA kojom zaštićuje ljudski rod od svih budućih uništenja.
Duga je po svojim bojama i vremenu ukazivanja iza kiše, znak prisutnosti sunca koje je iznad svih vremenskih nepogoda, svih crnih oblaka. Ona najavljuje izvedravanje, ulijeva nadu, budi ushit i zadivljuje svojim raznolikim bojama. Pogled se ne odvaja od duge.
Ona je simbol DOBRE SAVJESTI koja spaja Boga Stvoritelja i Spasitelja, sa svakim ljudskim stvorom. Nou je Dobra savjest spajala s Bogom, po njoj se ravnao, ona ga je upravljala u izgradnji korablje.
Dobra - ispravna savjest je Glas Božji u svakom čovjeku.
U „pustinji ovog svijeta“ prisutan je Sotona. Glad, nepravda, požuda očiju, oholost života i sedam glavnih grijeha nastanjuju ovaj svijet, gdje se nalaze Božji izabranici.
Isus je boravio u pustinji četrdeset dana, bio kušan od Sotone.
Odupro se kušnjama ponavljajući citate iz Biblije.
Nakon kušnje, posta i molitve pročišćen vratio se u Galileju. Spreman da započne sa javnim naučavanjem Božje volje. Prilikom uhićenja Ivana Krstitelja, Isus nastupa u javnosti ponavljajući riječi Ivanove: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju.
Misionari Milosrđa u mjeri u kojoj njeguju DOBRU SAVJEST u toj su mjeri DUGA SAVEZA između Boga i ljudi kojima su okruženi. Duga su Božje blizine, Njegove dobrote, Njegove nade, Njegova milosrđa, Njegova spašavanja ljudi koji se nalaze u korablji Crkve i malom „pretincu“ Zdenca, u Korablji – Crkvi, po programima duhovnim i solidarnim u svim oblicima.
Razvijajući svoju savjest od osnovnog održavanja deset Božjih zapovjedi prema aktivnom angažmanu navještaja Božjeg kraljevstva, Misionari milosrđa su DUGE SAVEZA koje ulijevaju RADOST I NADU mijenjajući turobnost dana u vedrinu življenja.
Naša molitva srca i uma ovaj tjedan je: JA SAM DUGA BOŽJEG MILOSRĐA.
Ponavljajmo je neprestano, od jutarnjeg dizanja do zadnje molitve prije spavanja. Duh Sveti snažno će djelovati u nama i po nama „kanalom“ ove molitve ponavljanja.
S. Ljilja Lončar
7. nedjelja kroz godinu - 19. veljače 2012.
Prvo čitanje: Iz 43,18-25
43 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit` mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! 22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. 25A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.
Pripjevni psalam: Ps 41,2-5.13-14
41 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! 3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. 4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 5Zavapih: “Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!” 13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!
Drugo čitanje: 2 Kor 1,18-22
1 18Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha.
Evanđelje: Mk 2,1-12
2 1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: `Otpuštaju ti se grijesi` ili reći: `Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?` 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
VJERA POKREĆE NA AKCIJU
Uočimo situaciju i okolnosti Isusova djelovanja.
Isus se vratio s puta gdje je išao poučavati Božju riječ i činiti djela milosrđa.
Netko ga je vidio da se vratio svojoj kući. Od usta do usta pronio se glas da je doma. Nahrupila gomila ljudi pred kuću.
Čuli to prijatelji Uzetoga. Dogovorili se da će svog nepokretnog prijatelja donijeti pred Isusa da ga On ozdravi. Dali su se u akciju pravljenja nosila i nošenja. Nisu se mogli probiti sa bolesnikom do vrata. Vidjevši da ne mogu naprijed, dogovoriše se procijeniti točno mjesto na kojem Isus stoji. Zatim ostaviše za nekoliko trenutaka bolesnika na zemlju, razotkriše toliko krova na kući, da postelja može proći.
Valja uočiti Isusovo iznenađenje i oduševljenje, kad je vidio poviše sebe nebo i na nosilima čovjeka kojega pažljivo spuštaju prijateljske ruke. Bez čekanja i oklijevanja Isus ga naziva Sinom i odvezuje ga od uzroka njegove paralize, grijeha.
Ovdje grijeh predstavlja sve ono što paralizira osobu, što je čini nemoćnom, ovisnom, patnikom.
Uočavamo važnost angažiranosti pojedinaca i organizirane zajednice. Koja zapaža u svojoj sredini „paralizirane“ dušom i tijelom, potrebite. O tome razgovaraju, planiraju, zadaju sebi zadatke, rješava prepreke i postižu cilj, a to je donijeti Isusu svojeg Paraliziranog prijatelja da ga Isus ozdravi kako bi ovaj mogao hodati i nositi „svoju postelju“.
Izaija u prvom čitanju prorokuje Jahvine riječi; Bog sve čini novo, otvara putove u pustinji …Beživotno područje oživljava.
Jahve prigovara Jakovu, narodu koji se rodio od Jakova, kako se nisu zamorili oko Boga. Bog se zauzima za svoje do mjere davanja vlastitog života na Križu. Od svojih Bog očekuje da se „umore“ za njega. To je konkretni angažman, koji uključuje vrijeme, snagu, zajedničko plansko djelovanje. Sve su to Bogu reći „DA“ po primjeru apostola Pavla, Silvana i Timoteja.
Misionari milosrđa sa suradnicima i kumovima, svojim radom i doprinosima duhovnim, moralnim i materijalnim „otkrivaju“ krovove i spuštaju pred Isusa „paraliziranu“ djecu i starce, bolesne i ostavljene. Oni, na koje svijet ne računa, malo po malo postaju novi ljudi koji su pozvani dati hvalu Bogu živeći u punini po mjeri Čovjeka.
Angažirani u svojem Zdencu ovaj tjedan dajmo slavu Bogu radeći samo, samo za Njega.
S. Ljilja Lončar
6. nedjelja kroz godinu - 12. veljače 2012.
Prvo čitanje: Lev 13,1-2.44-46
13 1Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 2“Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 44čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi.” 45“Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: “Nečist! Nečist!” 46Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.”
Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.11
32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!
2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
Drugo čitanje: 1 Kor 10,31-11,1
10 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. 32Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 33kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
11 1Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
Evanđelje: Mk 1,40-45
1 40I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" 41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" 42I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Guba, lepra, nečist nazivi su za neizlječivu bolest koja razara tijelo do mjere da otpadaju dijelovi ili cijeli udovi. Onesposobljava osobe za rad. Zarazna je. Onaj tko oboli je izdvojen i udaljen od ljudi na samotno mjesto. Gubi dostojanstvo i ravnopravnost sa drugima.
Živi s uvjerenjem da je gubom kažnjen od Boga.
Guba ga onesposobljava i razara u duhovnom, fizičkom i društvenom integritetu. Za njega nema nade.
Ovaj gubavac dolazi Isusu. On je pobijedio sve predrasude i svu odbačenost od Boga i ljudi. Snagom vjere klekne pred Isusa i kaže mu: „Ako hoćeš, možeš me ozdraviti“. Njegova vjera ne daje Isusu prostor da kaže neću te mu On odgovara: „Hoću, budi čist“.
Kad mu Isus zabranjuje govoriti o događaju ozdravljenja, možemo zaključiti da je ovaj gubavac Isusa „iznenadio“ svojom molbom. Isus je imao plan ostati više dana u tom mjestu. Izgleda da tada nije imao u planu liječenja kako bi izbjegao masu ljudi. Možda je samo htio poučavati. Ne znamo. Iz teksta to ne možemo vidjeti.
Posebnost ovog gubavca je da ima inicijativu, radi koje Isus mijenja svoj plan djelovanja.
Isus dopušta da ga se iznenadi. On radi ovakvih inicijativa odstupa od svojih planova.
Poslije prilagođava svoje djelovanje okolnostima koje su nastale zbog ovog „vikača“ koji nije poslušao Isusa i šutio, već je na sav glas pripovijedao da ga je Isus ozdravio. Pa tko bi i mogao šutjeti?
Svatko od nas ima svoj „gubavi“ dio. U svojem duhovnom nastojanju da rastemo u sličnosti Isusu Misionaru Očeva milosrđa, povucimo se jedan sat na samotno mjesto s Isusom, da nam On pokaže našu gubu. Ono što nas razara u odnosu na Boga, na nas same i na naše bližnje. Da spoznamo koje su to navike, vjerovanja, mane, stavovi, ponašanja…
Recimo Isusu zdušno, recimo mu na koljenima: „Ako hoćeš, samo me ti možeš ozdraviti“.
Poslušajmo njegove upute što trebamo mi s naše strane učiniti kako bi On mogao svoje učiniti.
U tom ozdravljenom „dijelu“ moći ćemo trajno biti u Bogu, kako nas sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima upućuje - „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“ (10,31).
Naš duhovni napredak se sastoji u osvješćivanju „gubavih“ mjesta u nama samima i Isusovom ozdravljanju njih (nas) kako bi bili Njegovi blagovjesnici.
