Muškarac nikad nije viši nego kad klekne da bi pomogao djetetu. Abraham Lincoln
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
6. nedjelja kroz godinu - 12. veljače 2012.
Prvo čitanje: Lev 13,1-2.44-46
13 1Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 2“Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede svećeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova svećenika. 44čovjek se ogubavio, nečist je. Svećenik ga mora proglasiti nečistim - guba mu je na glavi.” 45“Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeću; kosa neka mu je raščupana; gornju usnu neka prekrije i viče: “Nečist! Nečist!” 46Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.”
Pripjevni psalam: Ps 32,1-2.5.11
32 1Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!
2Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
11Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
Drugo čitanje: 1 Kor 10,31-11,1
10 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. 32Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 33kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.
11 1Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov.
Evanđelje: Mk 1,40-45
1 40I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" 41Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" 42I odmah nesta s njega gube i očisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." 45Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Guba, lepra, nečist nazivi su za neizlječivu bolest koja razara tijelo do mjere da otpadaju dijelovi ili cijeli udovi. Onesposobljava osobe za rad. Zarazna je. Onaj tko oboli je izdvojen i udaljen od ljudi na samotno mjesto. Gubi dostojanstvo i ravnopravnost sa drugima.
Živi s uvjerenjem da je gubom kažnjen od Boga.
Guba ga onesposobljava i razara u duhovnom, fizičkom i društvenom integritetu. Za njega nema nade.
Ovaj gubavac dolazi Isusu. On je pobijedio sve predrasude i svu odbačenost od Boga i ljudi. Snagom vjere klekne pred Isusa i kaže mu: „Ako hoćeš, možeš me ozdraviti“. Njegova vjera ne daje Isusu prostor da kaže neću te mu On odgovara: „Hoću, budi čist“.
Kad mu Isus zabranjuje govoriti o događaju ozdravljenja, možemo zaključiti da je ovaj gubavac Isusa „iznenadio“ svojom molbom. Isus je imao plan ostati više dana u tom mjestu. Izgleda da tada nije imao u planu liječenja kako bi izbjegao masu ljudi. Možda je samo htio poučavati. Ne znamo. Iz teksta to ne možemo vidjeti.
Posebnost ovog gubavca je da ima inicijativu, radi koje Isus mijenja svoj plan djelovanja.
Isus dopušta da ga se iznenadi. On radi ovakvih inicijativa odstupa od svojih planova.
Poslije prilagođava svoje djelovanje okolnostima koje su nastale zbog ovog „vikača“ koji nije poslušao Isusa i šutio, već je na sav glas pripovijedao da ga je Isus ozdravio. Pa tko bi i mogao šutjeti?
Svatko od nas ima svoj „gubavi“ dio. U svojem duhovnom nastojanju da rastemo u sličnosti Isusu Misionaru Očeva milosrđa, povucimo se jedan sat na samotno mjesto s Isusom, da nam On pokaže našu gubu. Ono što nas razara u odnosu na Boga, na nas same i na naše bližnje. Da spoznamo koje su to navike, vjerovanja, mane, stavovi, ponašanja…
Recimo Isusu zdušno, recimo mu na koljenima: „Ako hoćeš, samo me ti možeš ozdraviti“.
Poslušajmo njegove upute što trebamo mi s naše strane učiniti kako bi On mogao svoje učiniti.
U tom ozdravljenom „dijelu“ moći ćemo trajno biti u Bogu, kako nas sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima upućuje - „Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite“ (10,31).
Naš duhovni napredak se sastoji u osvješćivanju „gubavih“ mjesta u nama samima i Isusovom ozdravljanju njih (nas) kako bi bili Njegovi blagovjesnici.
