Djeci preporučite krijepost i vrline; samo ih to može usrećiti, a ne zlato. Ludvig van Beethoven
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Biti u službi dobrog i bogatog VINOGRADARA znači najveću sreću, radost, čast, sigurnost i sve što može ljudsko srce poželjeti. Ovi koji su čekali „prazni“ na trgu znaju što znači prazan dan – život i biti beznađe; bez nade.
Ako mislimo da bi prema svome bližnjemu koji nam je nešto skrivio, smjeli biti tvrda srca, činimo tešku nepravdu. Zaboravljamo što je Bog nama velika učinio. Ako od naših bližnjih doživimo nezahvalnost, upitajmo se jesmo li mi uvijek Bogu zahvalni. Budući je Bog preko svake mjere prema nama dobar, smijemo i mi jedni drugima iskazati dobrotu i ljubav.
Gospodine, neka Zdenac, vođen tvojim Duhom bude mjesto istinskog zajedništva tvojih vjernika te putokaz spasenja svima koji te traže. Razbistri nam pogled vjere i daj nam ustrajnu i strpljivu ljubav kojom ćemo znati svakom čovjeku oko sebe pokazati da nam je brat i sestra u vjeri.
U svojoj duhovnoj oporuci neposredno prije svoje smrti napisala je Majka Tereza: "Ne samo da vas On ljubi. Štoviše, On žarko za vama žudi. Nedostajete mu ako mu se ne približite. On za vama žeđa. On vas stalno ljubi, makar se vi toga i ne smatrale dostojnima. Ako vas drugi ne prihvate ili pak ako niste kadre same sebe prihvatiti - On je onaj koji vas uvijek prihvaća". I pomaže nositi križ života.
Isus je Istina, Put i Život. On je taj koji ljubi i koji se predaje meni, svim ljudima. On se nudi svakom čovjeku da mu bude radost, pomoć, snaga u patnjama i izdajstvima, upornost u vjernosti Bogu i uskrsnuću s Njime.
Prihvatimo neuhvatljivost Božje ljubavi, napetost koja tu postoji. Ali i sami nastojmo, uz rizik da se ljudski osjećamo potpuno odbačenima, imati povjerenja da će Božje zanimanje pronaći putove koji su sasvim drugačiji nego što ih mi planiramo, nama malo razumljivi, ali za nas najbolji. E to znači imati „veliku vjeru“.
Povlačimo se u OSAMU. Nakon napornog dana ostanimo sami. Način Isusova odmora je MOLITVA, učimo se i mi tako odmarati. Neka molitva bude samo naša i Božja. U molitvi nismo sami. S Ocem smo, nismo osamljeni. U osami molitve ulazi se u odnos. U najvažniji odnos!
U svjetlu Isusova preobraženja živimo, radimo i žrtvujmo se cijeli život. To konkretno znači da se neprestano nastojimo produhovljivati – voditi duhom – da gajimo nutarnji duhovni život te da se ne damo zarobiti materijalnim, sjetilnim i zemaljskim.
Važna je i prevažna BUDNOST RODITELJA I KUMOVA da stalno surađuju s Duhom Svetim koji će ih upravljati u odgoju svoje djece i kumčadi. Koji će svojim življenjem i prepoznavanjem „maski“ pod kojim se Zli krije i nudi ljepote ovog svijeta, usmjeravati Božje sinove da rastu i jačaju u darovima Duha Svetoga, hraneći se molitvom srca, pričama iz Biblije, druženjem sa zajednicom župskom i obiteljima iz Zdenca, prateći svoje roditelje u dobrim djelima za potrebite u obitelji i dalekim zemljama, koje su parcele Božje njive na svijetu.
Riječ Isus je put kojega promatramo i kojim idemo sve vrijeme u svim okolnostima. On, Riječ je središte, zasijano kao Božje Zrno. Naša pažnja sve vrijeme je usmjerena na Njega. Svojom unutarnjom povezanošću postajemo dobra plodna njiva koja donosi stostruk plod.
U kome Duh prebiva, Isusov jaram, evanđelje je slatka vijest, biser sakriven za kojega se jedino sve isplati prodati i siromasima razdijeliti. Zatim u slobodi srca, što je ne navezanost i poniznost ići u blagosti i skromnosti putem Volje Oca. U toj slobodi koja se stalno širi iznutra prema vani, Isus nam daje upoznati sebe i svojega Oca.