Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Matejevo evanđelje napisano je za kršćane iz židovstva. Zato više od drugih evanđelista, govori i poziva na obraćenje iznutra, prijeći iz vanjskog u unutarnje, od formalne poslušnosti do prianjati srcem i djelom. Usporedba o dva sina prikazuje da jedan sin sluša na riječima a ne i djelima...
Kad razmišljamo što bi to bilo Kraljevstvo nebesko automatski pomišljamo na prekogrobni život, na plavo vedro nebo, i nas sakrivene u taj drugi svijet, daleko od blatnjave zemlje. Ipak nam se ne žuri ići u nepoznate visine. Sve poduzimamo da što dulje budemo ovdje na zemlji...
Pred nama je prizor zmija otrovnica, koje ujedaju Božji narod u pustinji. Mnogo naroda je umrlo. Stigla kazna Božja na narod. Koja je pozadina smrtonosnih ujeda? Nestrpljivost i prigovaranje naroda: zašto nas izvedoste iz Egipta … nema kruha, nema vode a „mana“ se ogadila svima...
Isus poučava svoje učenike, a naravno poučava i nas danas, o bratsko-sestrinskim odnosima: u društvu, u Crkvi, u obitelji. Isus uspostavlja sasvim nove međuljudske odnose. Odnose koji su utemeljeni isključivo na ljubavi. Isus nam zadaje nimalo lak zadatak. Skloni smo misliti samo...
»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom«, upućene su svakome kršćaninu koji je u krštenju pristao umrijeti s Kristom da bi s Njime i uskrsnuo. Isus poziva na nasljedovanje i postavlja uvjete pod kojima čovjek može biti njegov učenik...
"A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (Mt 16,15). Isusovo pitanje ključno je za kršćansku vjeru i kršćanski identitet. Isus pita svoje učenike. Radi evaluaciju! Poučava ih godinama. Kakva je njihova slika o Njemu? Tko je Isus? Kakva je naša slika o Isusu? Je li čvrsto stojimo u svojoj vjeri...
Današnje evanđelje djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Naprotiv, Isus uvredljivo odvraća ženi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!“ Provocira nas na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu...
Današnja čitanja donose pouku o tome: kakav je Bog? Pomažu nam da stvorimo pravu sliku o Bogu. Prorok Ilija u 1. čitanju, susreće Božju prisutnost u lahoru. Ilijin Bog nije poganski „bog“ koji gromovima, potresima i vatrom očituje svoju strašnu moć, nego je to Bog: mira, milosrđa...
Srce je u hebrejskom, središte čovjekove intelektualne jezgre, jer srcem biblijski čovjek snuje, planira i planirano ostvaruje. Zato "imati srce koje sluša", pronicljivo srce, znači biti otvoren za savjete iskusnih i upućenih, ali prvenstveno za Božju riječ koja ostaje temeljni zakon Božjeg naroda pa i vladara u tom narodu.
Božji odgovor sadrži: pohvalu Salomonu što ne traži dug život, bogatstvo niti uništenje protivnika; dar vladarske i vjerničke mudrosti; dar bogatstva i slave; dar duga života, ako bude držao Božje zapovijedi.
Zdenčani, cijeli je dijalog pouka nama kakvi trebamo biti u odnosu prema Bogu i ljudima. Mudro je srce vrlina koju trebamo svi mi kao ljudi i kao vjernici.
Mudrost je u "slušanju" - Boga i ljudi. Zato, Gospodine, daj nam srce mudro i razumno, srce koje sluša.
Salomon je mogao birati što je htio i izabrao je – mudrost. A ja, što bih ja stvarno poželio da Gospodin mene noćas to zapita? Što bih poželio nakon zrelog razmišljanja?