Zdenac - Pokret Misionara Milosrđa - Biblijska razmatranja
Četvrtak, 19.12.2013. 15:50

Božić - rođenje Gospodinovo

Za duhovno slavljenje Božića u Zdencu

Napraviti ćemo jedan presjek evanđeoskih tekstova koji su u vezi s Isusovim rođenjem.

Započet ćemo s nekim od važnijih pitanja čiji se odgovori nalaze u Matejevu i Lukinu evanđelju.

Nakon što smo pažljivo pročitali Lk 1, 26-38 zapaziti ćemo osobe i anđela koji se nalaze u tekstu.

Zapitajmo se tko je bila Marija? U očima ljudi, u svojim očima i očima Josipa ona je mlada djevojka zaručena za Josipa, živi u Nazaretu. Njezin je životni plan udati se za Josipa, biti supruga i majka i živjeti u skladu s Božjim naumom.

Marija je velika u Božjim očima. Ona je blagoslovljena jer je Bog s njom. Prihvaćanjem začeća po sili Duha Svetoga ona će postati BOGORODICA, šira od nebesa. To je Marija za Boga. Ona je Duhom začela u tijelu. Nevidljivi Bog u njoj postaje vidljiv, opipljiv, embrij koji raste u vremenu u složenim i opasnim okolnostima.

Kada se pričestimo mi tjelesno postajemo „Marija“. Put Marije od začeća do rođenja i do bijega u Egipat je put kojim dnevno prolazimo. Sve ono na što je ona nailazila i mi nailazimo: potrebite „Elizabete“, nerazumijevanje najbližih, na „Herode“, zatvorene gostinjce, otvorene „štalice“, vesele pastire i mudre „starce“…

Tko je anđeo Gabrijel? On je Božji anđeo (njegovo ime znači moja je moć Bog), stoji pred Bogom i poslan je od Njega da navijesti Mariji da je milosti puna, da je Bog s njom i da će začeti Sina po Duhu Svetom koji će se zvati Sin Svevišnjega i čijem kraljevstvu neće biti kraja. On Zahariji naviješta Ivanovo rođenje, objavljuje Josipu Božji plan s Marijom i uvijek ohrabruje riječima Ne boj se.

Anđeo je profil Božjih poslanika koji donose Božje vijesti, koji hrabre, pozivaju na novo, objašnjavaju Božji plan i potiču na prihvaćenje Božje volje i njezino provođenje u djelo. Anđeli smo ti i ja, pojedinačno i zajedno, a poruku koju nosimo je Božja poruka radosti i nade, poruka koja poziva na životnu promjenu. Poruka koju dobivamo u molitvi kada stojimo pred licem Božjim, a zadatak nam je ponijeti ju osobama i narodima koji borave u tami i nemoći, duhovnoj i tjelesnoj.

U Mt 1, 18-25 govori se o Josipu i njegovoj sumnji i potajnom planu da otpusti svoju trudnu zaručnicu, a da ju pri tome ne izvrgne javnoj sramoti (mogla je biti kamenovana zbog svog grijeha). Bog šalje svog anđela Josipu u san. Po skoro istim riječima kojim objašnjava Marijinu trudnoću po Duhu Svetom zaključujemo da je to anđeo Gabrijel. Josip dobiva zadaću oca koji će dati ime novorođenom sinu. Iza tog objašnjenja Josip ne oklijeva uzeti Mariju sebi za ženu.

U Lk 2, 1-7 nalazimo objašnjenje da je rimski car August dao popisati narod (prvi popis u povijesti). Njegov je plan imati pod kontrolom stanovništvo Palestine (posebno aktivno muško stanovništvo spremno za vojsku i porezne obveznike). Zbog popisa Marija i Josip odlaze u svoj rodni grad, Betlehem. Iz teksta se da iščitati da je putovanje trajalo više tjedana, a možda i mjeseci. Tijekom svog boravka tražili su da ih prime u gostinjac. Međutim, zbog Marijine visoke trudnoće nitko ih nije primao. Vlasnici ili zaduženi za primanje u gostinjce gledali su Mariju i pitali se koje im komplikacije to može donijeti. Unatoč njihovoj vjeri i tradicionalnom običaju da se stranca i putnika uvijek treba primiti, očito nisu bili otvoreni prepoznati u ovoj trudnici dolazak samoga Spasitelja svijeta. Njihova je kalkulacija bila ovozemaljska. Što manje uložiti, a što više dobiti jer se gostinjci plaćaju. Unatoč tome Marija i Josip su našli jasle za krevetac, a štalu za svoje prebivalište.

U Mt 2, 13 - 18 čitamo o kralju Herodu Velikom i njegovim strahovima. Vladao je od 40. do 4. godine prije Krista, a poznat je po raskošnoj izgradnji hrama, odanosti rimskom caru Augustu i po svojoj opsjednutosti vlašću. Pogubio je neke od svojih sinova koji su mu bili rivali u preuzimanju kraljevstva. Kada su mudraci s Istoka došli u potrazi za novim kraljem, Mesijom, koji dolazi od Boga, Herod se jako uplašio i pozvao je svećeničke starješine i književnike da mu protumače gdje se Isus treba roditi. Oni su iz proroka protumačili da je to grad Betlehem. Herod je zadužio mudrace da se nakon pronalaženja novorođenog kralja vrate i izvijeste ga kako bi mu se i on otišao pokloniti. Ponovno se anđeo javlja, ovaj put mudracima, i sprječava ih u povratku Herodu. Pokazuje im drugi put i na taj način spašava novorođenče. Nakon određenog vremena Herod je još više posumnjao da se rodio Božji poslanik koji će spasiti narod od tlačenja, procjenjuje vrijeme rođenja i daje naredbu da se pogube sva muška djeca do dvije godine. Herodova odluka i naredba uzrok su smrti, jauku i plaču cijeloga područja.

Ovo su glavne osobe koje su izravno imale ulogu u dolasku Božjeg sina na svijet. Ono što im je zajedničko je da su svi iznenađeni dolaskom anđela koji je napravio zaokret u njihovom životu i njihovim planovima. Radost, nada, zajedništvo, uzajamno poticanje i pomaganje prate Isusa i omogućuju mu da se začne, rodi i raste. Isus je onaj koji povezuje i koji spašava. Ne oslobađa ih poteškoća, briga i progonstva, ali im daje smisao i snaga da uvijek idu dalje i vide šire. Dok Mariju i Josipa iznenađenje otvara za služenje i poniznost, Heroda njegovo iznenađenje još više zatvara u panični strah za svoju vladavinu. Njegov je strah uzrok smrti, beznađa i tuge, a Marijin i Josipov sreći i sigurnosti.

Uskrsnuće od mrtvih se počelo ostvarivati samim Isusovim dolaskom: oni koji su ga primili uskrsli su na novi vječni život, a oni koji su ga odbacili uskrsli su na vječnu smrt (usp. Iv 5,  28-29).

Svim Zdenčanima: dragim članovima, volonterima, suradnicima i kumovima želim:

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2014. godinu!

Heri ya Krismasi na Mwaka Mpya!

Feliz Navidad y Feliz Año Nuevo!

Duh Sveti ispunja nas i kroz nas donosi radost i nadu duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Prvo čitanje: Iz 35,1-6.10

35  1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” 5Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, 6tad će hromi skakati k`o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 10vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć` od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.

Pripjevni psalam: Ps 146,6-10

146  6koji stvori nebo i zemlju,
more i sve što je u njima;
koji ostaje vjeran dovijeka,
7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,

8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.
9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.

10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!

Drugo čitanje: Jak 5,7-10

5  7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.

Evanđelje: Mt 11,2-11

11  2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ivan Krstitelj je u zatvoru, u tamnoj samici. Taj oblik kažnjavanja je krajnje okrutan. Od svojih učenika čuje o Isusovim djelima među narodom.

Ivan pritisnut „tamničkom“ okrutnošću i poznavanjem Herodove samovolje skoro je siguran u okrutnu smrt. Zna da sve što je govorio i činio bilo je izvršavanje njegova proročkog poslanja koje je dobio od Boga. Osobno je krstio Božjeg Sina na Jordanu, vidio nebo otvoreno, Duha koji se spušta kao golubica na Isusa i čuo Očev glas da je taj novokršteni Isus sin Njegov i da njega treba slušati.

Ovaj Ivanov upit preko učenika Isusu dali je on Spasitelj ili će drugi doći, ukazuje na Ivanovu sumnju koja se pojavljuje u životnim kritičnim trenucima, posebno kad se tiče vlastite kože.

Kao da mu želi reći: „Prijatelju znaš da mi život visi o koncu i da sam utamničen na pravdi Boga.  Znaš  koliko sam duša obratio za Boga. Znaš koliko je još potrebno moje krštavanje na obraćenje i propovijedanje masama ljudi koji svakodnevno grnu meni na Jordanu. Sam si Isuse bio među njima i osvjedočio si se o vapajima svih slojeva i staleža da budu spašeni od Boga, čiji si ti poslanik. Ispada  da sve to tebi i nije toliko važno jer ništa ne poduzimaš da me oslobodiš iz smrtne opasnosti. Ja sam u sumnji dali si ti Spasitelj ili drugoga da čekamo?“

Isus odgovara Ivanu služeći se osvjedočenjem njegovih učenika.  Javite Ivanu samo ono što ste na svoje uši čuli i na oči vidjeli:  „Slijepi gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje nada - Evanđelje.“

Isus nadodaje: „Blago tebi Ivane ako ne budeš sumnjao da u ovim djelima se očituje Božja spasiteljska blizina. Ivane prijatelju ne daj da te slome neprilike ovog prolaznog života kao što je zatvor i tamnica, kalkulacija koliko si duša obratio i koliko još možeš učiniti na slavu Božju, da te slomi instinktivna želja za  produženjem zemaljskih dana i strah od nasilne smrti. Tvoja tamnica i nepravedna okrutna smrt su neprolazni „magnet“ duša svih vremena na obraćenje Bogu. Ti nisi Ivane trska koju vjetar ljulja. Ti si glasnik  mene i mojih djela milosrđa koje činim u poniznosti i poslušnosti Ocu.“

Kad su Ivanovi učenici otišli Isus nastavlja hvaliti Ivana i njegovu proročku službu koju je predano izvršavao riječju i stilom surovog života. Ivan je u očima Božjim i očima ljudi najveći među rođenima od žene. Ipak u „tjesnacu“ života nije u Isusu prepoznao Spasitelja. Zato je manji od najmanjih  koji su se u Isusu  smirili u svim životnim neprilikama. Oni su građani kraljevstva nebeskog.

U svijetlu ovog evanđelja razmatrajmo prvu i drugu poslanicu i molimo psalam 146.

Duh Sveti otvara naše duhovne oči i uši da vidimo i povjerujemo Isusu spasitelju svijeta.

S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Petak, 06.12.2013. 12:56

2. nedjelja Došašća

Prvo čitanje: Iz 11,1-10

11 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit` bezbožnika. 5On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. 6Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit`. 7Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k`o govedo. 8Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. 9Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. 10U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.

Pripjevni psalam: Ps 72,1-2.7-8.12-13.17

72 1Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
2Nek` puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

7U danima njegovim
cvjetat će pravda i mir velik –
sve dok bude mjeseca.
8I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

12On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:

17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali blaženima!

Drugo čitanje: Rim 15,4-9

15 4Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu 6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. 7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

Evanđelje: Mt 3,1-12

3 1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: `Imamo oca Abrahama!` Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

Za duhovni rast Zdenčana

Hebrejska riječ ruah u prvom redu označava dah, uzdah, vjetar, a onda i Božji životni dah i samu Božju prisutnost. U današnjem se tekstu najprije navodi da će »duh Gospodnji počivati« na budućemu kralju iz Davidova roda.

To je »duh mudrosti i umnosti« (11,2b) odlike kralja Salomona. »Savjet i jakost« (11,2c) suci ali i  David.  »Znanje i strah Gospodnji« (ll,2d), stav kakav je prema Bogu imao Abraham, Mojsije i  proroci.

U kralju će biti sa­držano sve ono najbolje što je odlikovalo najsvjetlije likove izraelske povijesti.  Po Isusu Kristu u svijetu će biti uspostavljeno kraljevstvo Božje i po njemu Božjim vjernicima biti dana pobjeda nad zlom i vraćen sklad.

Apostol Pavao u današnjem odlomku iz Poslanice Rimljanima na osobiti način naglašava kršćansku nadu. Bog neće svoj narod nikada napustiti, nego će mu uvijek biti vje­ran. On je  »Bog postojanosti i utjehe« (15,5). Traži od vjernika da po uzoru Kristovu prihvaćaju i pomažu jedni druge.

Ivan  Krstitelj  započinje svoje djelovanje riječima: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko“ (Mt 3,2). Kraljevstvo nebesko  vrijeme je konačne Božje pobjede nad Zlim i nad grijehom, a preduvjet da bi se u njega moglo stupiti je obraćenje, to je  kajanje i promjena života. On nije samo pozivao na obraćenje, nego je i krstio narod koji je ispovijedao svoje grijehe (Mt 3,6). Onaj koji će »krstiti Duhom Svetim i ognjem« (3,11) je Isus Krist. U susretu s Isusom  dolazi do konačnoga čišćenja.

Zdenčani jedini uvjet koji traži Krstitelj je: ne igrajmo se ni sa sobom ni s Bogom, ne skrivajmo zlo koje je u nama, predajmo Njemu sve što jesmo, jedino tako se možemo promijeniti. Bog započinje s onima koji su spremni početi ispočetka,  On želi započeti s onima koji su spremni  produbiti svoje shvaćanje i poslanje koje mu je namijenjeno.

Probudi u nama, Gospodine, želju da se obratimo Tebi. Naša srca i misli uroni u svoju Riječ istine, učvrsti nas na svojim putovima. Nauči nas da se uzajamno prihvaćamo. Ulij nam sigurnost da Ti živiš i koračaš među nama, s nama i u nama.

Ljubimo  što više kako bi bili u stanju izabrati ono ljepše, neprolazno; ljubimo  Boga kako bi mogli izabrati da budemo zauvijek u Njegovoj blizini.

Ljubav neka nam bude sve: ona će nam dati snagu da dođemo do cilja.

Živimo danas Riječ: Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko! (Mt 3,2).

Prvo čitanje: Iz 2,1-5

2 1Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, 3nagrnut će mnoga plemena i reći: “Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.” 4On će biti sudac narodima, mnogim će sudit` plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat` mača protiv naroda nit` se više učit` ratovanju. 5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!

Pripjevni psalam: Ps 122,1-9

122 1Hodočasnička pjesma.
Davidova.
Obradovah se kad mi rekoše:
“Hajdemo u Dom Jahvin!”
2Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

3Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Jahvino.
5Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

6Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
7Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palačama!

8Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: “Mir tebi!”
9Radi Doma Jahve, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.

Drugo čitanje: Rim 13,11-14

13 11To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 12Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, 14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

Evanđelje: Mt 24,37-44

24 37Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Razmatranje

Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje.

Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdijte, jer ne znate, kada će doći Gospodin. Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali to je bilo njezino svjedočenje. Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. Posebno u ovom DOŠAŠĆU!

Činjenica da sve prolazi čini vrijeme dragocjenim. Svaka sekunda je Božji dar koju nikada više ne možemo iznova proživjeti. Dobili smo samo jednu priliku da iskoristimo darovano vrijeme, na najbolji mogući način.

Vrijeme je da se oda sna prenemo... odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12). Često nam se danas događa da "nemamo vremena" ni za sebe, još manje za druge, a najmanje za Boga. Zaraženi smo „djelovanjem“, a kad se i suočimo s malo slobodnoga vremena u svakodnevnoj jurnjavi, više se ne snalazimo, jer nas ritam života umara ili nas je strah suočavanja sa samim sobom. Prvo treba „probuditi se“. Probuditi se znači biti svjestan sebe i života, biti svjestan posljedica grijeha. Probuditi se znači hoditi s Bogom u pravednosti.

Kada se „probudimo“, kada dođemo „sebi“ otkrivamo da je potrebno mijenjati neke svoje navike i oblik života, preusmjeriti svoje srce i mjerila. Treba nam milost i spremnost na dugoročnu borbu.

Zdenčani, stvorimo nove navike iz kreposti koje će odražavati naš novi život u Kristu. Suobličimo se s Kristom; molimo za potrebnu milost. Krist nas poziva da ne odlažemo taj posao za kasnije. "Budimo pripravni." Pripremu je važno započeti odmah za naš konačni susret s Kristom.

Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 34).

Noa je imao veliku vjeru i povjerenje u Boga. Noa i njegova obitelj bili su spašeni jer su povjerovali Riječi Božjoj.

I nas lako ponese ono „učiniti više“ ali bitnije je“'ljubiti i vjerovati više“. Ne možemo dati ono što nemamo; zato se „priključimo“ na Krista. Djela milosrđa nisu dovoljna sama za sebe, trebaju vidljivo izražavati ljubav prema bližnjemu, ljubav koju crpimo iz susreta s Isusom Kristom.

U molitvi čujemo koliko Krist želi ljubiti svijet preko nas. Krist žarko želi ljubiti tolike duše i zaklinje nas da mu u tome pomognemo!

Zaodjenimo se zato Isusom Kristom i u njegovoj hodimo svjetlosti…

Malo je ako činimo samo ono što je normalno.

Zdenčani u došašću razmišljajmo, kako ne zaboraviti za što živimo, kamo nas put vodi, što nam je stavljeno kao cilj.

Budimo budni, bdijmo!

Kako?

Uđimo u svoju nutrinu. Budimo tihi, molimo se! Ništa ne pomaže više od molitve kad se radi o budnosti. Ona unosi red u naš život. Misli se bistre, osjećaji se talože poput uzvitlane muljevite vode, koja se postupno smiruje i biva bistra.

Tada se događa promjena, koja duboko mijenja naš život. Tada se događa „ dolazak“.

Tada dolazi Bog.

Četvrtak, 21.11.2013. 20:32

Krist Kralj - 24. studenog 2013.

Prvo čitanje: 2 Sam 5,1-3

5 1Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 2Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: `Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!`” 3Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Pripjevni psalam: Ps 122,1-5

122 1Hodočasnička pjesma. Davidova.
Obradovah se kad mi rekoše:
“Hajdemo u Dom Jahvin!”
2Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
3Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,
po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.
5Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.

Drugo čitanje: Kol 1,12-20

1 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. 15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Evanđelje: Lk 23,35-43

23 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"

Iz Homilija svetoga Ivana Zlatoustoga, biskupa

" Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje " (Lk 23,42). Nije se to usudio reći prije nego što je odložio breme grijeha. Vidiš li koliko može ispovijed? Priznao je i otvorio mu se raj. Od priznanja je primio toliko pouzdanje da on, razbojnik, traži kraljevstvo. Uviđaš li koliko dobra križ donosi i nama? Tražiš kraljevstvo, a što vidiš? Pred tvojim su očima čavli i križ, a upravo križ je znak kraljevanja. Zato zazivam samoga Kralja jer ga vidim razapeta. Kralj, naime, mora umrijeti za svoje podanike. Sam je rekao: " Pastir dobri život svoj polaže za ovce " (Iv 10,11). Stoga i dobar kralj mora položiti svoj život za podanike. Budući da je taj Kralj položio svoj život, njemu kličem: " Sjeti me se, Gospodine, u svojemu kraljevstvu! "

Vidiš li kako je križ znak kraljevanja? Hoćeš li za to i druge potvrde? Nije ga križ zadržao na zemlji, nego ga je podigao i ponio u nebo. Odakle se to vidi? Jer će s njim doći o svojemu drugom i slavnom dolasku da shvatiš kako križ zaslužuje poštovanje i zašto ga je nazvao svojom slavom.

No sada pogledajmo kako će on doći s križem jer je potrebno to jasno iznijeti. On je rekao: " Reknu li vam: 'Evo, u pustinji je', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama', ne povjerujte " (Mt 24,26). Tako je Krist govorio o svojemu drugom i slavnom dolasku zbog krivih proroka i zbog antikrista, da ne bi tko bio zaveden. Budući da će antikrist doći prije Krista, pokazat ću ti znak Pastirova dolaska, da ne bi tko, tražeći pastira, naišao na vuka. On ti je ostavio znak, kako ti ne bi mislio da će o drugome dolasku doći onako skrovito kao o prvome. Prvi se dolazak s pravom zbio onako potajno, jer je došao potražiti ono što je bilo izgubljeno, ali takav ne će biti i drugi dolazak. Nego kakav? " Kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega " (Mt 24,27). Svima će se smjesta ukazati i nitko ne će trebati pitati je li se ona ukazala, tako o Kristovu dolasku ne ćemo ispitivati je li došao ili ne.

Nismo zaboravili da smo postavili pitanje: hoće li doći s križem. Čuj što slijedi. Rekao je: " Tada ", ali kada? Kada dođe Sin Čovječji, " sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti " (Mt 24,29). Tako će silna biti ta svjetlost da će potamnjeti i najsvjetlije zvijezde. " Tada će zvijezde s neba padati. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu " (Mt 24,29-30). Vidiš li kolika je snaga znaka križa? Kao što, kada kralj ulazi u neki grad, vojnici idu pred njim i noseći znakove naviještaju njegov dolazak, tako će - kada Gospodin siđe s neba - mnoštvo anđela i arkanđela ići pred njim noseći taj slavni znak i navijestiti nam njegov kraljevski dolazak.

Pripremio: Krunoslav Mihael Kičinbači

Tekst preuzet sa www.zupa-ivan23.hr

Prvo čitanje: Mal 3,19-20

3 19Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. 20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu.

Pripjevni psalam: Ps 98,5-9

98 5Zapjevajte Jahvi uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
6uz trublje i zvuke rogova:
kličite Jahvi kralju!
7Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
8Rijeke nek` plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!
9Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim
po pravdi i pucima po pravici.

Drugo čitanje: 2 Sol 3,7-12

3 7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: 8ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 9Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. 10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! 11A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. 12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

Evanđelje: Lk 21,5-19

21 5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: 6"Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 7Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" 8A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: `Ja sam` i: `Vrijeme se približilo!` Ne idite za njima. 9A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." 10Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." 12"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 13Zadesit će vas to radi svjedočenja." 14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 15Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 16A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." 17"Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. 18Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 19Svojom ćete se postojanošću spasiti."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Bogobojazni se ravnaju prema Božjim uputama, žive i njeguju prisutnost Svevišnjega. Oblikuju svoje ponašanje prema prirodnom zakonu i objavljenoj riječi u sv. Pismu i Isusu Kristu.

Njima će sunce pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.

Oholi i zlikovci su „kratkovidni“ ovozemaljski ljudi koji svoje uzdanje stavljaju u materijalno bogatstvo i kroje zakone prema svojim nahođenjima, ne obazirući se na zapovijedi Božje. Dani su im odbrojeni i njihov je kraj katastrofalan.

Sv. Pavao poziva Solunjane da nasljeduju njega i njegove učenike. Skreće im pažnju na vrijednost i obvezu rada . U tome im daju primjer i traže da i oni tako rade. Da ne upadaju u zabludu da je sudnji dan blizu, kako su neke agnostičke „struje“ tumačile, zbog čega su mnogi odustajali od rada i postajali teret kršćanskoj zajednici.

Njima Pavao zapovijeda i zaklinje ih da rade i svoj kruh u miru jedu. Ipak milosrđe je veće od pravednosti.Posebno su nam dragocjene Isusove upute što trebamo činiti kad nas stignu progoni radi Imena Njegova.

"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati

usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš

protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji.“

U toj radosti živimo sve protivštine koje dolaze izbliza ili daleka radi Isusa i Evanđelja.

S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Prvo čitanje: 2 Mak 7,1-2.9-14

7 1Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: “Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!” 9Izdišući reče: “Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.” 10Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junački reče: “Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.” 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: “Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!”

Pripjevni psalam: Ps 17,1.5-6.8.15

17 1Molitva. Davidova.
Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!

5Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.

6Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit`:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.

8Čuvaj me k`o zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih

15A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.

Drugo čitanje: 2 Sol 2,16-3,5

2 16A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!

3 1Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.

Evanđelje: Lk 20,27-38

20 27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." 37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Glavna misao prvog čitanja i evanđelja jest uskrsnuće na vječni život. Isus slikovito predočuje da oni koji su dostojni „onog svijeta“ … anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.

Saduceji su vjerovali u Boga, održavali su zapovijedi ali samo ono što je bilo vidljivo i prihvatljivo ljudskom razumu. Zatvorili su Božju svemogućnost u ljudske okvire. Bog može samo ono što je za njih prihvatljivo, prosuđuju zemaljskim odnosima nebesku stvarnost. Navode primjer žene koja je pripadala sedmorici braće i preslikavaju ovozemaljske odnose na nebeske. Za njih je Bog materijalan i prolazan, jednak je njima i u službi je njihova shvaćanja i potreba.

Puno puta i mi se nađemo zapleteni u saducejsku mrežu, zamišljajući da ćemo u vječnosti nastaviti s našim rodbinskim i prijateljskim odnosima na zemaljski način. Ne samo to, već molimo Boga da bude u službi naših zemaljskih potreba, potreba naših najbližih, zaboravljajući da je prolazno u službi rasta prema neprolaznom.

Isus ovu zgodu koristi da približi nebesku stvarnost. „Djeca ovog svijeta“ su osobe koje prianjaju svim umom, svom snagom i svim srcem da ovdje žive „vječno“, kao da nema ništa poslije. Sve mogućnosti i vrijeme usmjereno je na osposobljavanje i stjecanje materijalnih dobara i društvenog statusa i biti „in“.

Kršćani znaju da su gosti i pridošlice u ovom svijetu. Tijelo im je hram Duha Svetoga. Žive poput anđela, slobodni od tjelesne požude, od pohlepe za prljavim dobitkom… jer su sinovi Božji, jer su uskrsnuli na život po bezuvjetnoj ljubavi. Poput anđela stavljaju se u službu Bogu. Volja Božja njihov je biti „in“.

Poziv i poslanje Misionara Milosrđa je da se otvorimo Duhu Svetom da u nama stvori nove odnose već sada na zemlji: odnose anđela nebeskih i sinova Božjih. Međuodnosi u Zdencu su braće i sestara u Kristu Isusu. Svojim djelima milosrđa i riječima uzajamnog hrabrenja i svjedočenja znakovi smo novog Neba i nove Zemlje, gdje Bog kraljuje.

Vladari ovog svijeta neprestano nas nagone na prinos žrtava ovozemaljskim božanstvima s obećanjima da ćemo sačuvati život i uskladili ga s trendovima i standardima modernog doba.

Oduprimo se tim „zlim“ ljudima.

Naša je snaga u Riječi Božjoj i primjeru mladića makabejaca koji su se hrabro i do smrti oduprli navalama Zloga. Naša je radost u Euharistiji, sjedinjeni s Isusom stavljamo se u službu Riječi koja trči pronoseći radost sve prisutnosti Boga- ljubavi koji spašava iz ponora tame i truleži grijeha.

Duh Sveti umnožio nam žeđ za spašavanjem duša a Gospodin neka upravi srca naša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.

s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Četvrtak, 31.10.2013. 08:12

Svi Sveti - 1. studenog 2013.

Prvo čitanje: Otk 7,2-4.9-14

7 2I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" 4I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: 9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" 11I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." 13I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.

Pripjevni psalam: Ps 24,1-6

24 1Psalam. Davidov.
Jahvina je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
2On ga na morima utemelji i
na rijekama učvrsti.

3Tko će uzići na Goru Jahvinu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
4Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

5On blagoslov prima od Jahve
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
6Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Drugo čitanje: 1 Iv 3,1-3

3 1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. 3I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

Evanđelje: Mt 5,1-12

5 1Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 5Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! 6Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 8Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! 9Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! 10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus uzlazi na goru kao Mojsije na Sinaj. Mnoštvo ostaje u podnožju gore. Učenici mu pristupaju.

Jahve upućuje Mojsija u predvođenje naroda. Daje mu Zakon, satkan od deset zapovijedi. Vršenje zapovijedi garantira skladan i pravedan suživot u zajednici, obitelji i osigurava budućnost u zemlji gdje teče med i mlijeko.

Isus svojim učenicima predaje novi Zakon, suprotan od svih ovozemaljskih „zakona“. Moglo bi se reći da je na određen način u velikom raskoraku i od Mojsijeva Zakona.

Blaženstva su namijenjena Isusovim učenicima, koji čeznu za višim darovima, radi služenja na spasenje svijeta i isključuju svaka pasivnost. Naprotiv, svako blaženstvo prožeto je Isusovim ponašanjem u određenim situacijama.

Isus je siromašan duhom. Njegov duh ispunjen je Duhom Svetim koji vapi: “Abba, Oče!“ Slobodan od svega polaže svu svoju sigurnost u Boga Stvoritelja Neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

On je ožalošćen i plače nad neobraćenim Jeruzalemcima i drugim Židovima koji ga ne prihvaćaju kao svog Spasitelja.

On je Jaganjac krotki, kojega vode na žrtvenik križa kao janje na klanje. Ne otvara usta.

On je žedan pravednosti. Svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

Milosrdan sa svima posebno s grešnicima. Dobri Pastir je svima a posebno izgubljenim ovcama doma Izraelova.

Isus svojim čistim srcem proniče u srca grešnika i u njima gleda ljubljene sinove Božje. Oprašta im grijehe, ulijeva nadu i vraća milosrdnom Ocu.

On je mirotvorac. Poučava učenike da pozdravljaju: „Mir kući ovoj“. Svaki put kad se pojavljuje kao Uskrsli pozdravlja s: Mir vama.

On je progonjen zbog pravednosti, što u Bibliji znači da je Božja pravednost njegovo milosrđe.

On je onaj koji je bio progonjen od svećenika, pismoznanaca i farizeja. Bio mučen i razapet jer je živio predan Očevoj volji.

Blaženstva su sažetak Isusova odnosa prema Ocu i njegova ponašanja među ljudima.

Blaženstva izražavaju „goru“ kršćanskog uspinjanja ka svetosti.

Zadnji redak Evanđelja snažno potiče i potvrđuje istinsko pripadanje Isusu. U nama budi čežnju za progonstvom, za biti oklevetani, za biti poniženi. Želju za mučeništvom radi imena Isusova.

Zvanje Misionara Milosrđa premješta nas s gore Sinaja i življenje 10 zapovijedi na goru Blaženstava, koja nas oblači u Isusa Krista sa svim osobinama svakog pojedinog blaženstva.

Silom Duha Svetoga i ustrajnom molitvom rastimo u zvanju Blaženstava.

s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

Prvo čitanje: Sir 35,12-14.16-18

35  12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. 13Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. 14Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. 16Tko Boga služi svim srcem svojim bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. 17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga 18i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.17-19.23

34  2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!

17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje: 2 Tim 4,6-8.16-18

4  6Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. 16Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Evanđelje: Lk 18,9-14

18  9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.` 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.` 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!` 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Isus poučava svoje učenike, a i nas, što je prava MOLITVA: kakav je Bog prema molitelju i kakav molitelj treba biti prema Bogu.

Isusova prispodoba o farizeju i cariniku, prispodoba je o OHOLOSTI i PONIZNOSTI.

Farizej je primjer ohologa čovjeka, a carinik poniznoga čovjeka.

Obojica iznose svoj život pred Boga: farizej svoj uzoriti, carinik svoj grešni. Obojica preko molitve otkrivaju svoju ljudsku sliku. Farizej pristupa molitvi posve samouvjeren. Carinik, vjestan svojih slabosti i mana on je skrušen, svjestan svoje grešnosti. Farizejeva je molitva samohvala i nije dar Bogu, nego dar samome sebi. Svoj odnos prema Bogu pretvara u svoje zasluge i vrline. Dok je carinikova molitva izraz pouzdanja i otvorenosti Bogu.

Koliko među nama postoji ljudi sa sličnim suprotnostima?

Farizej se smatra pravednikom, a carinik bijaše svjestan svoje grešnosti.

„Bogu se više sviđa naša poniznost u grijesima, negoli oholost u dobrim djelima.“

Bog je pravedan i milosrdan.

On ne bira po bogatstvu, položaju, uspjehu i ljepoti. Za njega su sva njegova stvorenja ista i svi imaju jednako pravo na njegovu ljubav i milosrđe. Bog sluša iskrenu molitvu.

Istinski vjernik ima pouzdanje u Boga i njegovu pravdu, koju će on uspostaviti prema svakome.

Ne hvalimo se sobom, svojim dobrim djelima, uspjesima i darovima. I sami znamo da smo Bogu najbliskiji onda kad smo sagriješili, kad se priznamo grešnicima.

Nije to poziv da griješimo, nego je to poziv da prestanemo biti oholi.

Pred Bogom nismo opravdani ni usporedbom s drugima. Ako tako činimo dolazimo do umišljenosti i uznositosti, a onda i do razočaranja. Nije dobro samoga sebe uzdizati visoko.

Ako nas Bog uzdigne, u sigurnim smo rukama.  Kad se sami uzdižemo, po zakonu gravitacije, padamo prema zemlji.

Bog nas ljubi i ljubio nas je i prije bilo koje naše zasluge. Svako dobro koje je u nama i koje činimo plod je njegove milosti,  dar je Boga koji je izvor svakoga dobra.

Čuvajmo se oholosti i uznositosti. To je najsigurniji put u propast.  Poniznost vodi do Boga. Ne poniznost na riječima, nego svijest da smo  slabi i u svemu na Boga upućeni. Zato priznajmo svoje slabosti, a od Boga tražimo njegove darove, prvenstveno njegovu ljubav i drugovanje s njim. To je jedini način koji je pred Bogom ispravan. Ne možemo Boga zabljesnuti nekom svojom umišljenom veličinom. Jedino je on uzvišen.

Zdenčani, uočavajmo potrebu Božje milosti i molimo za nju, posvjestimo svoju grešnost i Božju veličinu. Velike stvari u životu traže sabranost, tišinu i poniznost.