Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Današnje evanđelje nam donosi polemički razgovor između Isusa i farizeja, o pouci mnoštvu, učenicima, i nama danas o unutarnjoj i vanjskoj religioznosti. Isus nas uči kako je religioznost srca važnija od obdržavanja vanjskih propisa. "Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ Zdenčani, pratimo unutarnje izvršavanje Božjih zapovijedi to je moral srca. „Srce“ – ključna je riječ Isusova govora. Nije dovoljno Boga štovati usnama, nego ga treba častiti i služiti mu srcem...
Današnjim evanđeljem završava Isusov govor o kruhu i kruhu života. Isusa se želi iskoristiti za svoje ljudske, nacionalne i političke ciljeve. No, Isus daje do znanja da je došao zbog nečeg drugog. On je došao i prikazuje se kao: svjetlo svijeta, istina, put i život, kao kruh života i kao onaj koji otklanja strah. Isus ne niječe i potrebu za svagdašnjim kruhom. Put do kruha, kao i do vina, je dug i mukotrpan i nije moguć bez Božje pomoći. Isus je kruhu dao drugu vrijednost. Rekao je učenicima kao i svima...
Evanđelje ponovo označava Krista kao Kruh života. Krist želi u našim srcima probuditi želju za njim samim, kao hranom koja nas može nahraniti. Poziva nas da blagujemo život. Kroz euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. Isus govori i o trećoj božanskoj Osobi: ... „Duhu koji oživljuje“ (Iv 6,63). Blagovanjem euharistije, ostvarujemo prisan odnos...
Isus vječni život ne obećava u budućnosti, nego ga ostvaruje u sadašnjosti. Ne trebamo se nadati vječnosti, nego je živjeti ovdje i sada. Isus poziva na vjeru. To je vjera u Oca koji je Isusu, Sinu bio autoritet, put, vjera i svjetlo. Tu vjeru Isus unosi i u nas. Vječni život Isus želi u nama hraniti svojim tijelom. To je tajna istinskog života. Nije lako vjerovati u sve to što nam Isus govori. Radije bismo da nam On udijeli kruha za ovaj život. Zdenčani, sveta Pričest, najveći je dar Božji...
Vječni život kao i smrtni život traži svoju hranu. Hrana za vječni život je jednostavno Ljubav. Ljubav se svakako ne hrani samo dobro pripravljenom hranom, dobrim vinom i lijepo aranžiranim stolom. Sitost i zadovoljenje tjelesnih potreba ne čini nas boljima, čovječnijima. Ne možemo sami zasaditi ni uzgojiti ono što služi našoj potrebi za ljubavlju i sposobnosti da ljubimo, da opraštamo, da drugima želimo. Takva hrana mora nam biti dana odozgor, s neba...
Gladan čovjek nema ideala. Bez obzira na proizvedenu količinu hrane, ima puno gladnih. Današnja čitanja su važna za usmjerenje naše vjere. Ona su poziv da se klonimo dvosmislenosti u svom stavu prema Bogu. Isus nas dobro poznaje. Zna da gladni ne možemo ni slušati, a kamoli usvojiti poruku kraljevstva Božjega. Trebamo najprije jesti, a onda možemo i o Bogu govoriti. Isus vidi silan narod, izgladnjeli narod koji treba nahraniti. Isus zna što će učiniti...
Današnja čitanja govore nam o ljudskom radu, o rezultatima rada koje donosi umor i potrebi odmora. Tko najviše brine za nas? Brine Isus, On je stalno u službi ljudi, u našoj službi, kao Dobri Pastir. Isus brine za svoje. Brinuo je nekad za Dvanaestoricu kad su se vraćali sa svog misionarskog puta, a danas brine za nas. Posebno nas koji smo u Njegovoj službi. I mi danas kad naviještamo Isusa bilo riječima, bilo djelima iako umorni, sretni smo i radosni i znamo da slijedi odmor u Kristu i s Kristom...
Čitanja petnaeste nedjelje kroz godinu govore nam o Božjem naumu s nama ljudima. Bog u Kristu ponovno nas želi podignuti. Krist koji je središte svega. Po Kristu i njegovu Duhu Svetomu, postajemo kršćani, udovi njegova tijela i primamo svoj novi život samo od njega. Isus je prisutan u svojoj Crkvi; prisutan je u svojoj riječi. Oživimo u sebi svijest da smo Kristovi učenici. Učiti, stalno, u Kristovoj školi trebamo svi. Glavna škola napredovanja je liturgija...
Čitanja nam govore o našoj ljudskoj nevjeri, slabosti i oholosti. Grešni smo i slabi, često zatvaramo svoje srce Bogu i Božjoj milosti. Ograničeni smo i prolazni i to spoznamo jako brzo. Bog nam dolazi ususret, govori nam na naš ljudski naćin iako ga često ne želimo čuti. Bog ne odustaje. Šalje nam svoje najdraže, vlastitog Sina, Isusa iz Nazareta. Zdenčani, pazimo da ga ne prezremo i odbacimo. Krista nam Bog šalje da nas nauči živjeti po njegovoj mjeri...
U prvom čitanju mudrac nam govori o Bogu koji je stvorio čovjeka za život, za neraspadljivost, za besmrtnost. To je Božji plan s nama. Ne možemo zanemariti stvarnost da je i smrt prisutna u našem životu kao i život. Vjerujmo da smrt predstavlja samo prijelaz u novi život. Naša vjera otvara nam i drugi pogled na život. Smrt je prijelaz i uvod u izravan susret Boga. Ona je ulaz u život koji zovemo vjerničkim životom, životom osobnog zajedništva s Bogom...
More, nešto veličanstveno, golemo, snažno, neukrotivo, nepredvidljivo, silno. A opet svako more ima svoju hrid i svoju obalu. Zdenčani, Bog nam ovom usporedbom želi reći koliko je čak i ono, što nama izgleda veliko i preveliko, maleno i neznatno u Božjim očima. Tako je sa svim na zemlji. Sve prolazi. Nema ničega što bi izvan Boga bilo snažno, veliko, trajno i vječno. Trčimo li za zemaljskim dobrima? Gubimo li prave vrijednosti? Gubimo li Boga...
Današnja čitanja govore nam o Kraljevstvu nebeskom. Isus ga uspoređuje sa gorušićinim zrnom koje je najmanje među zrnima. Isus je govorio u prispodobama da ga oni koji ga slušaju mogu bolje razumijeti i da bi nam mogao približiti svoj nauk. Početak Kraljevstva vezan je uz neznatnost, malenost, neprimjetnost, kao i gorušićino zrno. Božju Riječ čujemo i promišljamo u skrovitosti srca, postojano, između drugih riječi. Rast Riječi koja je posijana, kako govori današnje evanđelje...