Muškarac nikad nije viši nego kad klekne da bi pomogao djetetu. Abraham Lincoln
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Poruka današnjih čitanja je Ljubav. Ali, o kakvoj ljubavi je riječ? Razmišljati ćemo dvojnoj ljubavi: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Ove dvije ljubavi obuhvačaju sve vidove života i sve ljude. U nama je duboko usađena čežnja za ljubavlju, da ljubimo i budemo ljubljeni, po Bogu Stvoritelju. Ljubav je od Boga. Bog nam je usadio u dubinu bića osjetljivost za ljubav, moć da ljubimo i potrebu za ljubavlju. Zdenčani, najviše smo Bogu slični kad ljubimo...
Slikom iz prirode: životnim jedinstvom loze, trsa i mladica na njemu razjašnjava svoju povezanost s njima, nama. "Bez mene ne možete učiniti ništa", "odijeljeni od mene", gotovo ništa. Ne pretjeruje li on? Gdje je tu skromnost? Ali Isus je stvarno Bog, utjelovljeni Bog i točno je što kaže. Ovisimo o Bogu kao grane loze o trsu. Bog nam je darovao razum i slobodu, znamo da možemo kazati da ili ne; možemo Boga, naš izvor, prihvatiti ili ga se odreći...
Ova Nedjelja dobroga pastira ujedno je i Nedjelja duhovnih zvanja. Danas posebno molimo za posvećene osobe, da nasljeduju Kristove kreposti, da čuvaju sve one koji su im povjereni. Svi smo pozvani jedni drugima pomagati i spremno za druge živjeti. Pastir je sav u službi ovaca. One prepoznaju njegov glas i otkrivaju da je vrijedno ići upravo za njim. Isus, dobri pastir, ljubi nas, poznaje nas po imenu. On nam pokazuje put. Predlaže nam da budemo pastiri jedni drugima...
Obnovimo svoju Vjeru u uskrsloga Krista koji živi među nama. I u ovoj vazmenoj nedjelji čitanja nas pozivaju na obraćenje i okretanje k Bogu. Okrenutost Bogu znači i obnavljanje naših odnosa prema drugima, živjeti s ljudima. Isus je došao promijeniti, „popraviti“ svijet. U nama treba uskrsnuti „novi čovjek“, prijatelj, čovjek mira, čovjek slika Božja. Isus nam pokazuje svojim životom i uskrsnućem, kako sve to uskrsnuti. Živimo iz ljubavi i za Ljubav i naše uskrsnuće...
Druga vazmena nedjelja. Bijela nedjelja, Mali Uskrs, Mladi Uskrs. Bijela nedjelja je iz prvih kršćanskih vremena kada su novokršteni odrasli u bijeloj krsnoj odjeći sudjelovali su na sv. Misi u uskrsnoj osmini. Od 7. do 11. stoljeća slavila se godišnjica krštenja onih koji su se na godinu prije krstili. Naziv Mali Uskrs raširen je u Hercegovini. Mladi Uskrs zove se u Slavonskoj Posavini. Podsjeća na proljeće kada je sve pomlađeno, sve se rađa, raste, ima snagu preobrazbe od jedne hladne i tmurne zime...
Uskrs je blagdan nad blagdanima. Uskrs je prvi dan Novoga svijeta – svijeta u kojem smrt nema posljednju riječ. Kristov uskrsni događaj, nije bio samo njegov, nego se dotiče svakog čovjeka, cijelog čovječanstva, svega stvorenja. U Kristu ćemo svi biti oživljeni. Uskrs nam daje veliku životnu nadu. Nitko nije mogao zaustaviti božansku snagu uskrsnuća. Život se rodio. To je nov, jedinstven, neuništiv, vječni život...
Poniženje i uzdignuće, svršetak i početak, smrt i život: sve je povezano. Kako je Isus sa svojom sudbinom blizak našem životu! Veličajmo njega, koji dolazi u naše vrijeme, dozivajmo ga po imenu, da i nas od smrti vodi u život! Prvo je čitanje uzeto iz Pjesama o sluzi Jahvinom. On sluga Božji, pokrenut silnom voljom i željom da spasi čovjeka i da proslavi Boga, iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Možemo li ovdje prepoznati...
Današnje evanđelje daje nam mudrosti za cijeli život. Isus u svojoj prispodobi nam kaže: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Isus ne govori o umiranju kao nečem konačnom. Za Isusa umrijeti znači zadobiti pravi život, umnožiti život. Ukazuje nam na svoju smrt i uskrsnuće. Upotrebljava sliku pšeničnog zrna koje mora umrijeti da bi živjelo. Ono se odnosi na njega i na sve nas. On pokazuje duboki zakon života...
Svi smo mi putnici u vremenu. Svatko od nas ide prema svojem ostvarenju. Svi mi idemo prema obećanoj zemlji. A hoćemo li do nje stići? Za čim idemo i koje svijetlo rasvjetljava stope naših koraka. Zdenčani, naše svijetlo je Krist. Za njim treba ići. Naša narav je neshvatljiva, ali usmjerena je prema Istini, a Istinu ne pronalazi. Usmjerena je prema Dobru...
Svi kušamo što znači biti zarobljen: mislima, navikama, stvarima, mobitelom, modom, obzirom, tuđim mišljenjem, strastima, strahovima, željama, poslom, brigama, osobama, emocijama... Sve nabrojeno u sebi je neutralno. Nije ni dobro ni loše. Dobro je kad nam služi da živimo u slobodi i slavi djece Božje...
Druga korizmena nedjelja vodi nas na susret s Kristom, koji je preobražen Očevim svjetlom. Isus je obasjan Očevim svjetlom zbog svoje poslušnosti Očevoj volji. Učenici vide preobraženog Isusa ali ništa ne razumiju. Isus im otkriva svoje božanstvo. Njegov sjaj i promjena lica ukazuju na obećanog Spasitelja...
Isusa Duh vodi u pustinju, a tek je sišao na njega. Pustinja, suh kraj, vrelo sunce, suhi pijesak, pješčane oluje, oskudica u hrani i piću. Što je Isus tražio u pustinji? Bio je s Ocem! Preispitivao je svoje poslanje. On Sin Božji?! Ako njemu nije bilo jasno njegovo poslanje, kako će nama...