Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Svi imamo potrebu odrediti svoje mjesto pred Bogom, stvoriti predodžbu o tome kakvi smo u Božjim očima. Nekad to činimo suočavajući se ozbiljno sa sobom i svojim životom i tako uvijek u sebi nalazimo razloge i poticaje da zauzmemo drugačiji stav i prema Bogu i prema ljudima...
Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga.
Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
Život jest i ostaje dar, na kojem trebamo biti zahvalni. Tko tako živi, već ima pravu vjeru, dobro povjerenje u Boga. Ništa ne jača našu vjeru kao dnevno zahvaljivanje Bogu. Sve je njegov dar.
Socijalna nejednakost: na jednoj strani je bogat čovjek, koji živi "raskalašeno", na drugoj strani, pred vratima, siromašan čovjek, u blatu i bolesti. Ta nejednakost u očima Božjim je nepravedna. Svaki čovjek treba provoditi život u dostojanstvu
Mi smo „sinovi svjetlosti.“ Isus neće da nas, po svojoj domišljatosti u zlu preteknu „sinovi ovoga svijeta.“ Isus nas potiče da planiramo budućnosti kod Boga – u Kraljevstvu Božjem. Odlučnost za Kraljevstvo Božje zahtijeva: volju, trud, vrijeme, plan, energiju i jednom riječju sve naše moći. A znamo da o našem sadašnjem životu ovisi kako će nam izgledati život vječni.
Današnja čitanja pozivaju nas i dopuštaju nam da gledamo u Božje srce. Bog nam dopušta da ga se kroz molitvu i vapaje dodirne i obratimo mu se. Isus nam pokazuje svoga Boga koji se obraća i traži izgubljenog sina, ide mu u susret i grli ga.
Je li to i moja slika Boga? Je li moj Bog, Bog koji spašava, koji grli i ljubi?
Pažljivo i polagano čitanje iz knjige Mudrosti pobuđuju u nama duboko iskustveno slaganje da je svaka riječ i rečenica u potpunosti istinita i bremenita.
Posvijestimo si češće da su sva naša materijalna, duševna i duhovna dobra Božji dar nama jer …»ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji»
I ove nedjelje čujemo jasan poziv: « Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!» Taj svijet, to je naš prvi susjed, kolega na poslu, siromah na ulici, pripiti mladić u ranim jutarnjim satima na ulici,gladno i golo dijete u Tanzaniji, napušten starac u Venezueli, samohrana majka brojne djece na Kubi, velik je ovaj svijet… Gospodin poziva da tom i takvome svijetu donesemo Radosnu vijest.
Mnogo je okova koji nas pritišću kroz svakodnevicu, grijeh je nažalost sveprisutan oko nas, a ljudi kao da su se navikli na «miran život u grijehu», posvuda vlada nekakva mlakost. Nismo pozvani na život u lažnom miru, u kompromisu sa grijehom, nego na postojan trk u borbu koja je pred nama do Kraljevstva Božjeg.
Za povjereno blago koje nam Gospodin daruje tražit će i odgovornost kako smo njime upravljali, budimo dostojni svoga poziva!