Ja vas ovdje molim u ime malenih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu. Sveta Majka Terezija u Oslu na dodjeli Nobelove nagrade 10. prosinca 1979.
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Današnja čitanja ocrtavaju odnose među obitelji. Kako Sirah, tako i sv. Pavao naglašava kreposti koje pridonose zdravome ozračju u obitelji: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, opraštanje, ljubav. Ovo je ono čemu i mi Zdenčani trebamo težiti. I mi, Zdenac, smo jedna obitelj, želimo živjeti ove kreposti kako bi naša mala obitelj bila što sličnija Svetoj obitelji. Nikada u tome nećemo biti savršeni, ali prostora za rast u krepostima ima i uvijek će ga biti. Poput Josipa...
U središtu biblijskih tekstova zadnje nedjelje Došašća stoje dvije žene, dvije sretne majke: Elizabeta, majka Ivana Krstitelja i Marija, majka Isusova. Te dvije žene utjelovljuju Došašće u najčistijem obliku i najkonkretnijem sadržaju. U njihovu susretu povezane su dvije niti koje se provlače kroz čitavu povijest spasenja u Starom zavjetu, koja je povijest Božjih obećanja i njihovih ispunjenja. U Marijinoj starijoj rodici Elizabeti često je naznačena pojava, da Bog uvijek stvara iz ničega...
Glavna misao ovih liturgijskih čitanja je strpljivost čekanja. Na putu smo čekanja. Čekamo Mesiju, Spasitelja. Čekamo ponovni Kristov dolazak. Današnji Izaijin odlomak je oda radosti. Ova nedjelja od starine zove se „Gaudete – Radujte se“, zove na radost zato što je Gospodin blizu. Izaija nam poručuje da temelj radosti nije materijalno blagostanje, nego Božja spasonosna prisutnost. Sveti Pavao piše iz zatvora, ali unatoč tome poziva na radost, vjerničku radost. Vanjski znak te radosti je blagost među ljudima...
Radujmo se približava se dan spasenja. Pripremimo srca koja će primiti Mesiju koji je već došao i koji ponovno namjerava započeti svoje djelo. „Obratimo se“ očistimo se od grijeha, ispravimo izopačenost srca i duše, ispunimo udubine nestalnosti i hirovitosti, srušimo zahtjeve oholosti, pobijedimo otpor samoljublja, uklonimo oporost u odnosima prema bližnjima, ukratko od svog života učinimo ravan put prema Bogu bez krivudanja i kompromisa...
Danas je prva nedjelja Došašća. Došašće znači: Božić se bliži. Zaboravimo uobičajeni stres. Božić znači: otkupljenje je blizu! Podignimo glavu! Utjelovljena Riječ dolazi boraviti među nas. Zdenčani, mi trebamo usredotočiti pažnju na duhovnu stranu Božića. Pokušajmo učiniti od ovog vremena Došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade, razmišljanja o nevjerojatnoj ljubavi i poniznosti. Prilikom kupovine i spremanja kolača, prisjetimo se nešto kupiti i pripremiti za potrebite...
5 1Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: “Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 2Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: `Ti ćeš pasti moj izraelski narod i ti ćeš biti knez nad Izraelom!`” 3Tako dođoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
Pripjevni psalam: Ps 122,1-5
122 1Hodočasnička pjesma. Davidova.
Obradovah se kad mi rekoše:
“Hajdemo u Dom Jahvin!”
2Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
3Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,
po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino.
5Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Drugo čitanje: Kol 1,12-20
1 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. 15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Evanđelje: Lk 23,35-43
23 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." 42Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." 43A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
Iz Homilija svetoga Ivana Zlatoustoga, biskupa
" Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje " (Lk 23,42). Nije se to usudio reći prije nego što je odložio breme grijeha. Vidiš li koliko može ispovijed? Priznao je i otvorio mu se raj. Od priznanja je primio toliko pouzdanje da on, razbojnik, traži kraljevstvo. Uviđaš li koliko dobra križ donosi i nama? Tražiš kraljevstvo, a što vidiš? Pred tvojim su očima čavli i križ, a upravo križ je znak kraljevanja. Zato zazivam samoga Kralja jer ga vidim razapeta. Kralj, naime, mora umrijeti za svoje podanike. Sam je rekao: " Pastir dobri život svoj polaže za ovce " (Iv 10,11). Stoga i dobar kralj mora položiti svoj život za podanike. Budući da je taj Kralj položio svoj život, njemu kličem: " Sjeti me se, Gospodine, u svojemu kraljevstvu! "
Vidiš li kako je križ znak kraljevanja? Hoćeš li za to i druge potvrde? Nije ga križ zadržao na zemlji, nego ga je podigao i ponio u nebo. Odakle se to vidi? Jer će s njim doći o svojemu drugom i slavnom dolasku da shvatiš kako križ zaslužuje poštovanje i zašto ga je nazvao svojom slavom.
No sada pogledajmo kako će on doći s križem jer je potrebno to jasno iznijeti. On je rekao: " Reknu li vam: 'Evo, u pustinji je', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama', ne povjerujte " (Mt 24,26). Tako je Krist govorio o svojemu drugom i slavnom dolasku zbog krivih proroka i zbog antikrista, da ne bi tko bio zaveden. Budući da će antikrist doći prije Krista, pokazat ću ti znak Pastirova dolaska, da ne bi tko, tražeći pastira, naišao na vuka. On ti je ostavio znak, kako ti ne bi mislio da će o drugome dolasku doći onako skrovito kao o prvome. Prvi se dolazak s pravom zbio onako potajno, jer je došao potražiti ono što je bilo izgubljeno, ali takav ne će biti i drugi dolazak. Nego kakav? " Kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega " (Mt 24,27). Svima će se smjesta ukazati i nitko ne će trebati pitati je li se ona ukazala, tako o Kristovu dolasku ne ćemo ispitivati je li došao ili ne.
Nismo zaboravili da smo postavili pitanje: hoće li doći s križem. Čuj što slijedi. Rekao je: " Tada ", ali kada? Kada dođe Sin Čovječji, " sunce će pomrčati, i mjesec neće više svijetliti " (Mt 24,29). Tako će silna biti ta svjetlost da će potamnjeti i najsvjetlije zvijezde. " Tada će zvijezde s neba padati. I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu " (Mt 24,29-30). Vidiš li kolika je snaga znaka križa? Kao što, kada kralj ulazi u neki grad, vojnici idu pred njim i noseći znakove naviještaju njegov dolazak, tako će - kada Gospodin siđe s neba - mnoštvo anđela i arkanđela ići pred njim noseći taj slavni znak i navijestiti nam njegov kraljevski dolazak.
Pripremio: Krunoslav Mihael Kičinbači
Tekst preuzet sa www.zupa-ivan23.hr
3 19Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. 20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu.
Pripjevni psalam: Ps 98,5-9
98 5Zapjevajte Jahvi uz citaru,
uz citaru i uza zvuke harfe;
6uz trublje i zvuke rogova:
kličite Jahvi kralju!
7Neka huči more i što je u njemu,
krug zemaljski i stanovnici njegovi!
8Rijeke nek` plješću rukama,
zajedno s njima neka se brda raduju!
9Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji.
Vladat će krugom zemaljskim
po pravdi i pucima po pravici.
Drugo čitanje: 2 Sol 3,7-12
3 7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: 8ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 9Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. 10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! 11A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. 12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.
Evanđelje: Lk 21,5-19
21 5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče: 6"Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 7Upitaše ga: "Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" 8A on reče: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: `Ja sam` i: `Vrijeme se približilo!` Ne idite za njima. 9A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." 10Tada im kaza: "Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba." 12"No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 13Zadesit će vas to radi svjedočenja." 14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 15Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 16A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti." 17"Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. 18Ali ni vlas vam s glave neće propasti. 19Svojom ćete se postojanošću spasiti."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Bogobojazni se ravnaju prema Božjim uputama, žive i njeguju prisutnost Svevišnjega. Oblikuju svoje ponašanje prema prirodnom zakonu i objavljenoj riječi u sv. Pismu i Isusu Kristu.
Njima će sunce pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama.
Oholi i zlikovci su „kratkovidni“ ovozemaljski ljudi koji svoje uzdanje stavljaju u materijalno bogatstvo i kroje zakone prema svojim nahođenjima, ne obazirući se na zapovijedi Božje. Dani su im odbrojeni i njihov je kraj katastrofalan.
Sv. Pavao poziva Solunjane da nasljeduju njega i njegove učenike. Skreće im pažnju na vrijednost i obvezu rada . U tome im daju primjer i traže da i oni tako rade. Da ne upadaju u zabludu da je sudnji dan blizu, kako su neke agnostičke „struje“ tumačile, zbog čega su mnogi odustajali od rada i postajali teret kršćanskoj zajednici.
Njima Pavao zapovijeda i zaklinje ih da rade i svoj kruh u miru jedu. Ipak milosrđe je veće od pravednosti.Posebno su nam dragocjene Isusove upute što trebamo činiti kad nas stignu progoni radi Imena Njegova.
"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati
usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš
protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji.“
U toj radosti živimo sve protivštine koje dolaze izbliza ili daleka radi Isusa i Evanđelja.
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
7 1Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: “Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!” 9Izdišući reče: “Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.” 10Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junački reče: “Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.” 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: “Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuća na život!”
Pripjevni psalam: Ps 17,1.5-6.8.15
17 1Molitva. Davidova.
Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
5Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
6Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit`:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
8Čuvaj me k`o zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih
15A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.
Drugo čitanje: 2 Sol 2,16-3,5
2 16A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!
3 1Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.
Evanđelje: Lk 20,27-38
20 27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: 28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." 37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Glavna misao prvog čitanja i evanđelja jest uskrsnuće na vječni život. Isus slikovito predočuje da oni koji su dostojni „onog svijeta“ … anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.
Saduceji su vjerovali u Boga, održavali su zapovijedi ali samo ono što je bilo vidljivo i prihvatljivo ljudskom razumu. Zatvorili su Božju svemogućnost u ljudske okvire. Bog može samo ono što je za njih prihvatljivo, prosuđuju zemaljskim odnosima nebesku stvarnost. Navode primjer žene koja je pripadala sedmorici braće i preslikavaju ovozemaljske odnose na nebeske. Za njih je Bog materijalan i prolazan, jednak je njima i u službi je njihova shvaćanja i potreba.
Puno puta i mi se nađemo zapleteni u saducejsku mrežu, zamišljajući da ćemo u vječnosti nastaviti s našim rodbinskim i prijateljskim odnosima na zemaljski način. Ne samo to, već molimo Boga da bude u službi naših zemaljskih potreba, potreba naših najbližih, zaboravljajući da je prolazno u službi rasta prema neprolaznom.
Isus ovu zgodu koristi da približi nebesku stvarnost. „Djeca ovog svijeta“ su osobe koje prianjaju svim umom, svom snagom i svim srcem da ovdje žive „vječno“, kao da nema ništa poslije. Sve mogućnosti i vrijeme usmjereno je na osposobljavanje i stjecanje materijalnih dobara i društvenog statusa i biti „in“.
Kršćani znaju da su gosti i pridošlice u ovom svijetu. Tijelo im je hram Duha Svetoga. Žive poput anđela, slobodni od tjelesne požude, od pohlepe za prljavim dobitkom… jer su sinovi Božji, jer su uskrsnuli na život po bezuvjetnoj ljubavi. Poput anđela stavljaju se u službu Bogu. Volja Božja njihov je biti „in“.
Poziv i poslanje Misionara Milosrđa je da se otvorimo Duhu Svetom da u nama stvori nove odnose već sada na zemlji: odnose anđela nebeskih i sinova Božjih. Međuodnosi u Zdencu su braće i sestara u Kristu Isusu. Svojim djelima milosrđa i riječima uzajamnog hrabrenja i svjedočenja znakovi smo novog Neba i nove Zemlje, gdje Bog kraljuje.
Vladari ovog svijeta neprestano nas nagone na prinos žrtava ovozemaljskim božanstvima s obećanjima da ćemo sačuvati život i uskladili ga s trendovima i standardima modernog doba.
Oduprimo se tim „zlim“ ljudima.
Naša je snaga u Riječi Božjoj i primjeru mladića makabejaca koji su se hrabro i do smrti oduprli navalama Zloga. Naša je radost u Euharistiji, sjedinjeni s Isusom stavljamo se u službu Riječi koja trči pronoseći radost sve prisutnosti Boga- ljubavi koji spašava iz ponora tame i truleži grijeha.
Duh Sveti umnožio nam žeđ za spašavanjem duša a Gospodin neka upravi srca naša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
7 2I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" 4I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: 9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" 11I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." 13I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?" 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.
Pripjevni psalam: Ps 24,1-6
24 1Psalam. Davidov.
Jahvina je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
2On ga na morima utemelji i
na rijekama učvrsti.
3Tko će uzići na Goru Jahvinu,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
4Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.
5On blagoslov prima od Jahve
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
6Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Drugo čitanje: 1 Iv 3,1-3
3 1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. 3I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.
Evanđelje: Mt 5,1-12
5 1Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! 5Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! 6Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 8Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! 9Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! 10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Isus uzlazi na goru kao Mojsije na Sinaj. Mnoštvo ostaje u podnožju gore. Učenici mu pristupaju.
Jahve upućuje Mojsija u predvođenje naroda. Daje mu Zakon, satkan od deset zapovijedi. Vršenje zapovijedi garantira skladan i pravedan suživot u zajednici, obitelji i osigurava budućnost u zemlji gdje teče med i mlijeko.
Isus svojim učenicima predaje novi Zakon, suprotan od svih ovozemaljskih „zakona“. Moglo bi se reći da je na određen način u velikom raskoraku i od Mojsijeva Zakona.
Blaženstva su namijenjena Isusovim učenicima, koji čeznu za višim darovima, radi služenja na spasenje svijeta i isključuju svaka pasivnost. Naprotiv, svako blaženstvo prožeto je Isusovim ponašanjem u određenim situacijama.
Isus je siromašan duhom. Njegov duh ispunjen je Duhom Svetim koji vapi: “Abba, Oče!“ Slobodan od svega polaže svu svoju sigurnost u Boga Stvoritelja Neba i Zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
On je ožalošćen i plače nad neobraćenim Jeruzalemcima i drugim Židovima koji ga ne prihvaćaju kao svog Spasitelja.
On je Jaganjac krotki, kojega vode na žrtvenik križa kao janje na klanje. Ne otvara usta.
On je žedan pravednosti. Svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
Milosrdan sa svima posebno s grešnicima. Dobri Pastir je svima a posebno izgubljenim ovcama doma Izraelova.
Isus svojim čistim srcem proniče u srca grešnika i u njima gleda ljubljene sinove Božje. Oprašta im grijehe, ulijeva nadu i vraća milosrdnom Ocu.
On je mirotvorac. Poučava učenike da pozdravljaju: „Mir kući ovoj“. Svaki put kad se pojavljuje kao Uskrsli pozdravlja s: Mir vama.
On je progonjen zbog pravednosti, što u Bibliji znači da je Božja pravednost njegovo milosrđe.
On je onaj koji je bio progonjen od svećenika, pismoznanaca i farizeja. Bio mučen i razapet jer je živio predan Očevoj volji.
Blaženstva su sažetak Isusova odnosa prema Ocu i njegova ponašanja među ljudima.
Blaženstva izražavaju „goru“ kršćanskog uspinjanja ka svetosti.
Zadnji redak Evanđelja snažno potiče i potvrđuje istinsko pripadanje Isusu. U nama budi čežnju za progonstvom, za biti oklevetani, za biti poniženi. Želju za mučeništvom radi imena Isusova.
Zvanje Misionara Milosrđa premješta nas s gore Sinaja i življenje 10 zapovijedi na goru Blaženstava, koja nas oblači u Isusa Krista sa svim osobinama svakog pojedinog blaženstva.
Silom Duha Svetoga i ustrajnom molitvom rastimo u zvanju Blaženstava.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
35 12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. 13Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. 14Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. 16Tko Boga služi svim srcem svojim bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. 17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga 18i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.
Pripjevni psalam: Ps 34,2-3.17-19.23
34 2Blagoslivljat ću Jahvu u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
3Nek` se Jahvom duša moja hvali:
nek` čuju ponizni i nek` se raduju!
17Lice se Jahvino okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
18Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
23Jahve izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.
Drugo čitanje: 2 Tim 4,6-8.16-18
4 6Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. 16Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!
Evanđelje: Lk 18,9-14
18 9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.` 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.` 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!` 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Isus poučava svoje učenike, a i nas, što je prava MOLITVA: kakav je Bog prema molitelju i kakav molitelj treba biti prema Bogu.
Isusova prispodoba o farizeju i cariniku, prispodoba je o OHOLOSTI i PONIZNOSTI.
Farizej je primjer ohologa čovjeka, a carinik poniznoga čovjeka.
Obojica iznose svoj život pred Boga: farizej svoj uzoriti, carinik svoj grešni. Obojica preko molitve otkrivaju svoju ljudsku sliku. Farizej pristupa molitvi posve samouvjeren. Carinik, vjestan svojih slabosti i mana on je skrušen, svjestan svoje grešnosti. Farizejeva je molitva samohvala i nije dar Bogu, nego dar samome sebi. Svoj odnos prema Bogu pretvara u svoje zasluge i vrline. Dok je carinikova molitva izraz pouzdanja i otvorenosti Bogu.
Koliko među nama postoji ljudi sa sličnim suprotnostima?
Farizej se smatra pravednikom, a carinik bijaše svjestan svoje grešnosti.
„Bogu se više sviđa naša poniznost u grijesima, negoli oholost u dobrim djelima.“
Bog je pravedan i milosrdan.
On ne bira po bogatstvu, položaju, uspjehu i ljepoti. Za njega su sva njegova stvorenja ista i svi imaju jednako pravo na njegovu ljubav i milosrđe. Bog sluša iskrenu molitvu.
Istinski vjernik ima pouzdanje u Boga i njegovu pravdu, koju će on uspostaviti prema svakome.
Ne hvalimo se sobom, svojim dobrim djelima, uspjesima i darovima. I sami znamo da smo Bogu najbliskiji onda kad smo sagriješili, kad se priznamo grešnicima.
Nije to poziv da griješimo, nego je to poziv da prestanemo biti oholi.
Pred Bogom nismo opravdani ni usporedbom s drugima. Ako tako činimo dolazimo do umišljenosti i uznositosti, a onda i do razočaranja. Nije dobro samoga sebe uzdizati visoko.
Ako nas Bog uzdigne, u sigurnim smo rukama. Kad se sami uzdižemo, po zakonu gravitacije, padamo prema zemlji.
Bog nas ljubi i ljubio nas je i prije bilo koje naše zasluge. Svako dobro koje je u nama i koje činimo plod je njegove milosti, dar je Boga koji je izvor svakoga dobra.
Čuvajmo se oholosti i uznositosti. To je najsigurniji put u propast. Poniznost vodi do Boga. Ne poniznost na riječima, nego svijest da smo slabi i u svemu na Boga upućeni. Zato priznajmo svoje slabosti, a od Boga tražimo njegove darove, prvenstveno njegovu ljubav i drugovanje s njim. To je jedini način koji je pred Bogom ispravan. Ne možemo Boga zabljesnuti nekom svojom umišljenom veličinom. Jedino je on uzvišen.
Zdenčani, uočavajmo potrebu Božje milosti i molimo za nju, posvjestimo svoju grešnost i Božju veličinu. Velike stvari u životu traže sabranost, tišinu i poniznost.
17 8Uto dođu Amalečani i zarate s Izraelcima kod Refidima. 9A Mojsije reče Jošui: "Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." 10Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. 11I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. 12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. 13I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.
Pripjevni psalam: Ps 121,1-8
121 1Hodočasnička pjesma.
K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
2Pomoć je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.
3Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
4Ne, ne drijema i ne spava on,
čuvar Izraelov.
5Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
6Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.
7Čuvao te Jahve od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
8Čuvao Jahve tvoj izlazak
i povratak odsada dovijeka.
Drugo čitanje: 2 Tim 3,14-4,2
3 14Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
4 1Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.
Evanđelje: Lk 18,1-8
18 1Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: `Obrani me od mog tužitelja!` 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: `Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.`" 6Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"
Razmatranje
Ključna riječ ove nedjelje je: USTRAJNA MOLITVA. Molitva je stalno prisutna u Isusovu Evanđelju. Bog uvijek čuje čovjekovu molitvu. Ako u to sumnjamo, onda nemamo vjere. Danas je čovjek sve dalje od svetoga i uzvišenoga. Materijalizam i tehnika s kojom se čovjek danas služi, potiskuju vjeru. Bog poziva i ne prestaje pozivati, ali ljudi su slobodni u svom odabiru i od Boga.
U suvremenom tempu života i utrkom za svime i svačim nema vremena za razmišljanje, a kamoli za molitvu. Može se reći: sve je manje vjere ili čovjeku je sve važnije od vjere.
U ovakvom ozračju posve nam je blizak i shvatljiv Isusov upit: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“
Hoće, ako bude molitve!?
VJERA i MOLITVA su uzajamno ovisne. Možemo reći da je u osobnom životu prisutna vjera tamo i onoliko koliko je prisutna molitva. A isto tako molitva je prisutna samo i onoliko koliko je prisutna vjera.
Molitvu ne smiju utrnuti svakodnevni poslovi i brige. Tko prestaje moliti, prestaje i vjerovati, jer molitva je disanje duše, a tko prestane disati, prestaje živjeti.
USTRAJNOST u MOLITVI jedan je od najvećih darova vjere, pa i u njezinoj krizi. Ustrajnost kada se čini da je sve izgubljeno.
Kad Mojsije nije mogao ustrajati sam u molitvi pomagali su mu Aron i Hur. S njihovom pomoći njegova je molitva ponovo „oživjela“, ponovo je bila ispunjena duhom i s Božjom pomoći.
Ustrajnost treba, često, pomoć. Ustrajnost treba zajedništvo. Zajedništvo pomaže kad osobna molitva malaksa.
Molitva udovice pokazuje da molitva onoga koji je „najmanji“ i „zadnji“ neće biti ignorirana od Boga. Bog je onaj koji je na našoj strani. Bog će uslišati naše molitve, ali On želi s nama biti i ostati u dijalogu, želi biti uključen u naš svakodnevni život.
Zato Zdenčani razgovarajmo stalno s Bogom i budimo svjesni da će nas On uslišati. Ako tako živimo i radimo radosno ćemo dočekati ponovni Kristov dolazak. Snagu za osobnu vjeru crpimo iz Svetog Pisma ono je „puno Božjega Duha,“ „od Boga nadahnuto,“ ali i aktivno, „Duhom Božjim diše i odiše.“
Zdenčani danas je i Misijska nedjelja, a Timotej je dobio naputak, ali ne smo on i mi:
„Propovijedaj Riječ!“ – „Propovijedaj Evanđelje!“ – „Vjeru u Isusa Krista.“
Taj nauk svjedočimo, učvrstimo ga kod sebe i svjedočimo drugima: bijelom, crnom, žutom i crvenom čovjeku.
5 14I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: “Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.” 16Ali on odgovori: “Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam.” Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman reče: “Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.
Pripjevni psalam: Ps 98,1.2-4
98 1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
2Jahve obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
3Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta
vidješe spasenje Boga našega.
4Sva zemljo, poklikni Jahvi,
raduj se, kliči i pjevaj!
Drugo čitanje: 2 Tim 2,8-13
2 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanđelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vječnom slavom. 11Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. 12Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!
Evanđelje: Lk 17,11-19
17 11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" 19A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
Razmatranje
Glavna tema ove nedjelje je naša ljudska ZAHVALNOST i NEZAHVALNOST Bogu Stvoritelju. Zahvalnost je krepost. Uz zahvalu Bogu treba zahvaljivati i ljudima. Trebamo
zahvaljivati jedni drugima, za učinjeno. Čovjek obično očekuje zahvalnost od drugoga, a kad ju treba dati drugome onda to nerado čini. Zahtijevati i primiti zahvalnost, a ne biti zahvalan, znak je nezrelosti osobe.
Kroz euharistijsku pobožnost, njegujemo zahvalnost Bogu i ljudima. Svaki dan se moramo pitati; jesmo li zahvalili za ono što smo trebali, dobili i potrošili? Sigurno nismo! A morali bi!
Zahvalnost je najsvetiji čin naše komunikacije s Bogom.
Ne biti zahvalan može biti i odraz ljudske neosjetljivosti, oholosti, drskosti, omalovažavanja, sebičnosti i namjernog iskorištavanja. NEZAHVALNOST se može dopustiti i tolerirati samo kod onih koji nikada ni od koga nisu ništa primili. Ali, što imaš a da nisi primio, počevši od samoga života?
Bolest je najbolja prigoda za učenje zahvalnosti. Bolest je najjasniji simptom čovjekove ograničenosti, njegove nesavršenosti. U bolesti čovjek doživljava svoju nemoć, otvorenost drugima i zavisnost o njima. U bolesti čovjek postaje iskren, čuje se vapaj za pomoć. Tek u bolesti, mnogi dožive svoju ovisnost o Bogu Stvoritelju, traže Božji oprost i obrate se. U bolesti se upravo zbog toga može najčešće čuti riječ hvala i osjetiti ljudsku zahvalnost.
Nažalost, čovjek je najbolji učenik zahvalnosti u bespomoćnosti i slabosti, umjesto da nas dobre i ugodne strane života uče zahvalnosti.
U Evanđelju se govori o događaju „na putu,“ na kojem Isus susreće desetoricu ljudi koji su istina živi, ali isključeni iz života i društva, jer su gubavci.
Negdje na putu ta 10-torica jadnika, koji nisu smjeli u selo, zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“
Kako reagira Isus? Za njega gubavac nije grešnik, nego bolesnik koji treba pomoć, a posebno Božje milosrđe.
Ozdravljenje se događa na Kristovu riječ. Isus im jednostavno reče: „Idite, pokažite se svećenicima!“ . Gubavci su očišćeni. Oni više nisu gubavi i sposobni su za normalan ljudski život.
Iznenađenje je što devetorica nastavljaju put, a samo se jedan vraća zahvaliti Isusu. Deseti slijedi poticaj duše da proslavi Boga koji mu je učinio takvo divno djelo. U njegovoj duši rađa se novo bogoštovlje, nova vjera, u duhu i istini. Došao se zahvaliti, uz tjelesno čudo dogodilo se još nešto veće: čudo vjere.
To je sloboda srca, radost duše, novi život. To je ozdravljenje iznutra.
Isus je dirnut njegovim dolaskom, a razočaran devetoricom, koji se nisu vratili.
Nisu došli ni zahvaliti onome tko ih je očistio, tko ih je ozdravio, a kamoli da prihvate njega – Isusa kao Mesiju i njegovu vjeru.
Što mi tražimo od Isusa?
Mi tražimo samo tjelesno zdravlje, pomoć u materijalnim poteškoćama, zaštitu od nepogoda. Je li dopuštamo Isusu da zahvati u dubinu našega bića, u naše srce i dušu? Dopuštamo li Isusu da nas spasi od bolesti duše, od sebičnosti, od nas samih, od ograničenosti i gluposti naše pameti?
Budimo dovoljno slobodni primiti od Isusa sve što nam on želi dati i onda mu istinski
zahvaljivati. Vjera se ne očituje samo u snazi prošnje, nego, još više, u snazi zahvalnosti.
Zdenčani, zahvala je izraz naše ljudskosti i našeg zajedništva. Pozvani smo na zahvalu i na prihvaćanje zahvale. Zahvala je znak priznavanja dobra i plemenitosti. Onaj koji zahvaljuje sam se oplemenjuje kao i onaj koji ga daruje.
Pozvani smo da budemo osjetljivi i na Božje i na ljudske darove. Pozvani smo da činimo dobro. Darujmo i primajmo darove. Primiti dar znači primiti ljubav, darivati znači dati ljubav.
Isus nas na to poziva i sam nas daruje. On nam je darovao život i ljubav. Svakodnevno nam daruje sebe.
Gledamo i slušamo o ratovima na raznim stranama svijeta. O bježanju tisuća ljudi iz Sirije. O zemljama koje ih primaju.
Ima nasilja koje nije dostupno javnosti. Vrlo česta nepravda, ugnjetavanje, pljačka i nasilje događa se u obiteljima. Dnevno gledam maske dobrog ponašanja muževa i žena kada su skupa. Iste te osobe kada su razdvojene, tuže mi se na obiteljsku situaciju nasilja. Česti su takvi slučajevi. Dok ih slušam duša mi vapi Bogu: „Dokle ćeš šutjeti, spasi ih jer izgiboše.“ Starozavjetni mentalitet i shvaćanje obiteljskih odnosa uzrokuju ovakva bezizlazna stanja.
Pavao u svojem pismu snaži Timoteja potičući ga da raspiruje milosni dar Božji kojega je primio po polaganju njegovih ruku. Ta od Boga smo primili snagu, ljubav i razbor. Strah dolazi od đavla, zlostavljača ljudi.
Poziva ga da odbaci stid zbog svjedočanstva za Gospodina. Štoviše neka se radosno zlopati za Evanđelje Božje, po snazi Božjoj. Neka uči riječi od svog učitelja i čuva poklad po Duhu Svetom koji prebiva u nama.
Ovo govori Gospodin svemogući: "Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na gori samarijskoj! Ležeći na bjelokosnim posteljama, na počiljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala ko David, piju vino iz vrčeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. Stog će prvi sad biti prognani, umuknut će veselje raskošnika."
Pripjevni psalam: Ps 146,7-10
146 7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,
8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.
9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione,
od koljena do koljena.
Aleluja!
Drugo čitanje 1. Timoteju 6,11-16
Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati on, blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.
Evanđelje Luka 16,19-31
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: "Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u , čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.'"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Božji čovjeće! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan! (1 Tim 6,11sl.)
Zdenčani! Bog nas sve poziva u službu i moramo biti oni koji znamo slušati, koji znamo slušati Boga: što posebno Bog želi od mene? Kako mogu konkretno ostvariti svoj odnos prema njemu?
Prvo čitanje i Evanđelje jasno pokazuju da se u kršćanstvu radi o stvarnom životu, u ovom slučaju na primjeru solidarnosti sa siromašnima.
Isus govori o djelovanju iz vjere i prepoznavanju Boga u ljudima pokraj nas.
Bogataš je čovjek koji živi samo za sebe, koji ne vidi što se događa oko njega. Njegov krivnja nije u tome što je bogat. Njegova je krivnja što živi ne osvrćući se na svoga brata. U svakome od nas skriva se nešto od toga bogataša kad se ne damo uznemiriti i smetati sa strane ljudi s kojima živimo, kad smo prema njima ravnodušni. On je svaki čovjek. On je čovjek koji svoj život, želi živjeti samo za sebe. Bogataš je čovjek koji više nema oči da bi vidio ono što se oko njega događa. Radi se o sljepoći očiju koja je zahvatila i srce. Tako i ne pokušava vidjeti ljude pred svojim vratima. "Kako može reći da ljubi Boga koga ne vidi, kad ne ljubi brata koga vidi." (1 Iv 4,20)
Bogataševa krivnja se ne sastoji u tome što je on bogat, nego što živi mimo svog brata. On ga vidi, ali ga ne opaža.
Ravnodušnost prema ljudima je i znak udaljenosti od Boga. Hladnoća prema bližnjemu i najsiromašnijemu je siguran znak nutarnje smrti.
A tko je Lazar? Lazar je siromašni i bespomoćni koji nas treba. On je uvijek onaj koji je slabiji i lošiji nego što sam ja. Ako postanemo osjetljiviji i tankoćutniji, otkrit ćemo mnogo više ljudi pred našim vratima nego što to mislimo: ogorčene, ozlojađene, izdane, prevarene, osiromašene. Jer ne radi se o novcu i darovima, nego o ljudskoj toplini, otvorenosti, prihvaćanju, razumijevanju onih vjernih i nevjernih.
Bog nas susreće u različitim likovima, ne smijemo ga tražiti samo među anđelima. Ponekad je on pred našim kućnim vratima. Oči i srce trebaju izoštriti pogled, inače bismo ga mogli i promašiti.
Iz ponašanja bogataša Isus ukazuje na jedno nutarnje ponašanje koje je suprotnost ljubavi, a to je sebičnost. Isus govori da ne gubi čovjek vječnu sreću zato što je bogat, nego zato što se ponaša kao teški sebičnjak, koji nije spreman dijeliti.
Isus želi provesti revoluciju srca. Poput proroka poticao je ljude: "Ustanite, izađite pred svoja vrata. Brinite se za one, koji su pred vašim vratima.“
Put prema Bogu se ne odvija mimo naše svagdašnjice, nego upravo posred nje. A tu onda vrijedi da pravednost bez ljubavi nije nikakva pravednost i ljubav bez pravednosti nije ljubav.
Tu svi mi imamo svoju zadaću. Bit ćemo pitani o našem odnosu prema ljudima, ljudima sa čijom smo bijedom bili suočeni.
Zdenčani pokazujmo naklonost čovjeku na materijalnom i duhovnom području: u ljudskoj toplini, toleranciji, otvorenosti, vremenu... Bog nas susreće u različitim oblicima: ne smije ga se tražiti samo "u nebu". Izoštrimo oči i srce.
8 4Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 5Kažete: “Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć` efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: 6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. 7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: “Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.”
Pripjevni psalam: Ps 113,1-2.4-8
113 1Aleluja!
Hvalite, sluge Jahvine,
hvalite ime Jahvino!
2Blagoslovljeno ime Jahvino
sada i dovijeka!
4Uzvišen je Jahve nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
5Tko je kao Jahve, Bog naš,
koji u visinama stoluje
6i gleda odozgo nebo i zemlju?
7Podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha
8da ga posadi s prvacima,
s prvacima svoga naroda.
Drugo čitanje: 1 Tim 2,1-8
2 1Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - učiteljem naroda u vjeri i istini. 8Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre;
Evanđelje: Lk 16,1-13
16 1Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 2Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: `Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!` 3Nato upravitelj reče u sebi: `Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.`" 5"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: `Koliko duguješ gospodaru mojemu?` On reče: `Sto bata ulja.` 6A on će mu: `Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.` 7Zatim reče drugomu: `A ti, koliko ti duguješ?` On odgovori: `Sto kora pšenice.` Kaže mu: `Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.`" 8"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." 9"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" 13"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Nakon što je Isus narodu pripovijedao o dobroti oca prema rasipnom sinu, Isus svojim učenicima nasamo priča o mudrom postupku nepravednog upravitelja.
Priča je dvosjekli mač. Isus uzima za primjer bogatog čovjeka koji ima upravitelja. Radi lošeg upravljanja daje mu otkaz. Našavši se na ulici upravitelj razmišlja o svojem uzdržavanju. Kopati nema snage a prositi se stidi. Primjenjuje staru metodu u novoj situaciji. Ide od dužnika do dužnika, kojima je davao zajam u ulju i pšenici. Poučava ih kako će smanjiti svoj dug a za uzvrat oni će mu osigurati hranu za življenje.
Isus hvali snalažljivost nepravedna upravitelja. Zatim dodaje da su sinovi ovog materijalnog svijeta snalažljiviji od sinova svijetlosti.
Isus ovom usporedbom poučava učenike da naprave sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kada nestane ovo bogatstvo da nas ti prijatelji prime u vječne šatore na nebu.
Naši prijatelji koji za nas grade šatore na nebu, su svi oni siromasi kojima služimo otkidajući vrijeme, trud i materijalna dobra da bi njima bilo malo bolje u ovom svijetu interesa i računica.
Šatori na zemlji grade vile na nebu. Vile na zemlji grade šatore na nebu.
Misionari Milosrđa dijele svoje imanje: dane, snagu, imovinu, domovinu… Nemaju stalnog boravka. Siromasi su graditelji naših stanova na nebu.
Ono što smo dali to imamo.
S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa