Zajedništvo je najveće čudo. Iz njega niču druga čudesa. Kad govorimo o dijeljenju kruha prvenstveno mislimo na ljubav. Bez ljubavi u srcu nemoguće je biti dobrostiv u ruci.

I čovjek je sada njivu (vlastiti život) gledao sasvim drugim očima: on zna za tajnu. Njiva svima izgleda posve obična. Ali on zna da u njoj leži blago. Kršćanin koji nasljeduje Krista dobiva ne samo novo srce, već i nove oči. On vidi „biser“ u svim stvorenim stvarima. Prepoznaje „skriveno blago“ u nekoj boli, gubitku, nepravdi.

Važna je i prevažna BUDNOST RODITELJA I KUMOVA da stalno surađuju s Duhom Svetim koji će ih upravljati u odgoju  svoje djece i kumčadi. Koji će svojim življenjem i prepoznavanjem „maski“ pod kojim se Zli krije i nudi ljepote ovog svijeta, usmjeravati Božje sinove ...

Pripremati sebe uključuje posebno vrijeme provedeno na svojoj njivi samo s Isusom. To je osobna molitva „šetnje“ s Isusom po njivi. Slušanja njegove usporedbe o sijaču Riječi,

Isus u evanđelju poziva uzeti jaram njegov na sebe i učiti se od njega blagosti i poniznosti. Njegova nauka i primjeri su njegov jaram. Sladak je i lak. Podložni smo naravi koja sve koristi da svoj probitak i svoju slavu dobije. Gledajući kao naravni, tjelesni ljudi, Isusov jaram je nemoguće nositi.

Zato, živimo proročkim životom, bez kalkulacija i osobne računice. Pozvani smo poput Krista biti proroci, čije je djelovanje usmjereno prema potrebitima. Imamo veliku odgovornost. Po nama Isus, drugima, otvara mogućnost da prime božansku plaču.

Isus ne garantira život bez trpljenja i mučeništva. On ovozemaljski život podređuje vječnom životu. Daje mu vrijednost "tko prizna mene pred ljudima …" taj se spašava za vječni život. 

Svatko od nas poslan je u svijet, poslani smo u Njegovo ime. Svoje poslanje ne možemo izvršiti ako ne ljubimo Krista. Budimo vrijedni graditelji njegova kraljevstva, a Krist neka nam bude putokaz i svjetlo u zauzimanju za potrebite, za dobro svakog čovjeka.

Znak kruha i vina je dar Božje neizrecive ljubavi. U njemu nam Isus daruje čitavoga sebe. Kao što je tijekom svoga zemaljskog hoda bio blizak svakome, tako je i dalje dar svakome čovjeku. On i danas želi slušati sve što mu ljudi govore, ostati blizak svakome. Naša ljudska potreba je da netko bude uvijek uz nas.

No spasonosna nam je istina da je Isus uvijek tu. On je uvijek uz one, koji ga traže. Isus je stalno prisutan u euharistiji. U svakoj misi, u svakoj pričesti on je opipljiv.

Crkva koja je okrenuta svijetu i šalje svoje misionare ne da osude svijet nego da se svijet spasi po njima, po Isusu koji ima njihovo srce i lice. To je naše zvanje i naše poslanje. Biti boravište Presvetog Trojstva: da milost Gospodina našeg Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga uprisutnjujemo u mjestima i narodima da se spase za vječni život.

Da doneseš život u punini po mjeri Novog uskrslog Čovjeka. Život koji se rađa iz opraštanja grijeha. Koji raste po nasljedovanju tebe Isusa iz Nazareta. Koji donosi mir i radost u mjesta i srca zgrčena strahom i grijehom. 

Na svih molimo silazak Duha Svetoga po zagovoru Marije, žena i apostola koji su jednodušno i ustrajno molili u gornjoj sobi a sada mole u „gornjem“ nebu, gdje je Bog sve u svima.

Bit cijelog evanđelja je ljubav, a Isus je ljubav. Ljubav velikim i malim slovom. Bog i čovjek. U ljubavi je čovjek najpotpuniji, najosmišljeniji, najistinskiji…

 U Isusu, Bog otkriva svoje očinsko lice. Isus postaje čovjeku bliz. Uči nas da je Bog dobri otac i da se ne trebamo bojati. 

 U Bibliji glagol «poznavanje» je PRIHVAĆANJE u potpunosti, prožimanje, zajedništvo života, predanje, posvećenje,...