Muškarac nikad nije viši nego kad klekne da bi pomogao djetetu. Abraham Lincoln
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Bog mi krštenjem, daruje svoga Svetog Duha, Duha Tješitelja, Duha poniznosti, Duha služenja, Duha čistoće, Duha skromnosti, Duha misijskog žara, Duha velikodušnosti, Duha savršene Ljubavi i tako sam zauvijek povezana s Kristom.
Napraviti ćemo jedan presjek evanđeoskih tekstova koji su u vezi s Isusovim rođenjem.
Započet ćemo s nekim od važnijih pitanja čiji se odgovori nalaze u Matejevu i Lukinu evanđelju.
Nakon što smo pažljivo pročitali Lk 1, 26-38 zapaziti ćemo osobe i anđela koji se nalaze u tekstu.
Zapitajmo se tko je bila Marija? U očima ljudi, u svojim očima i očima Josipa ona je mlada djevojka zaručena za Josipa, živi u Nazaretu. Njezin je životni plan udati se za Josipa, biti supruga i majka i živjeti u skladu s Božjim naumom.
Marija je velika u Božjim očima. Ona je blagoslovljena jer je Bog s njom. Prihvaćanjem začeća po sili Duha Svetoga ona će postati BOGORODICA, šira od nebesa. To je Marija za Boga. Ona je Duhom začela u tijelu. Nevidljivi Bog u njoj postaje vidljiv, opipljiv, embrij koji raste u vremenu u složenim i opasnim okolnostima.
Kada se pričestimo mi tjelesno postajemo „Marija“. Put Marije od začeća do rođenja i do bijega u Egipat je put kojim dnevno prolazimo. Sve ono na što je ona nailazila i mi nailazimo: potrebite „Elizabete“, nerazumijevanje najbližih, na „Herode“, zatvorene gostinjce, otvorene „štalice“, vesele pastire i mudre „starce“…
Tko je anđeo Gabrijel? On je Božji anđeo (njegovo ime znači moja je moć Bog), stoji pred Bogom i poslan je od Njega da navijesti Mariji da je milosti puna, da je Bog s njom i da će začeti Sina po Duhu Svetom koji će se zvati Sin Svevišnjega i čijem kraljevstvu neće biti kraja. On Zahariji naviješta Ivanovo rođenje, objavljuje Josipu Božji plan s Marijom i uvijek ohrabruje riječima Ne boj se.
Anđeo je profil Božjih poslanika koji donose Božje vijesti, koji hrabre, pozivaju na novo, objašnjavaju Božji plan i potiču na prihvaćenje Božje volje i njezino provođenje u djelo. Anđeli smo ti i ja, pojedinačno i zajedno, a poruku koju nosimo je Božja poruka radosti i nade, poruka koja poziva na životnu promjenu. Poruka koju dobivamo u molitvi kada stojimo pred licem Božjim, a zadatak nam je ponijeti ju osobama i narodima koji borave u tami i nemoći, duhovnoj i tjelesnoj.
U Mt 1, 18-25 govori se o Josipu i njegovoj sumnji i potajnom planu da otpusti svoju trudnu zaručnicu, a da ju pri tome ne izvrgne javnoj sramoti (mogla je biti kamenovana zbog svog grijeha). Bog šalje svog anđela Josipu u san. Po skoro istim riječima kojim objašnjava Marijinu trudnoću po Duhu Svetom zaključujemo da je to anđeo Gabrijel. Josip dobiva zadaću oca koji će dati ime novorođenom sinu. Iza tog objašnjenja Josip ne oklijeva uzeti Mariju sebi za ženu.
U Lk 2, 1-7 nalazimo objašnjenje da je rimski car August dao popisati narod (prvi popis u povijesti). Njegov je plan imati pod kontrolom stanovništvo Palestine (posebno aktivno muško stanovništvo spremno za vojsku i porezne obveznike). Zbog popisa Marija i Josip odlaze u svoj rodni grad, Betlehem. Iz teksta se da iščitati da je putovanje trajalo više tjedana, a možda i mjeseci. Tijekom svog boravka tražili su da ih prime u gostinjac. Međutim, zbog Marijine visoke trudnoće nitko ih nije primao. Vlasnici ili zaduženi za primanje u gostinjce gledali su Mariju i pitali se koje im komplikacije to može donijeti. Unatoč njihovoj vjeri i tradicionalnom običaju da se stranca i putnika uvijek treba primiti, očito nisu bili otvoreni prepoznati u ovoj trudnici dolazak samoga Spasitelja svijeta. Njihova je kalkulacija bila ovozemaljska. Što manje uložiti, a što više dobiti jer se gostinjci plaćaju. Unatoč tome Marija i Josip su našli jasle za krevetac, a štalu za svoje prebivalište.
U Mt 2, 13 - 18 čitamo o kralju Herodu Velikom i njegovim strahovima. Vladao je od 40. do 4. godine prije Krista, a poznat je po raskošnoj izgradnji hrama, odanosti rimskom caru Augustu i po svojoj opsjednutosti vlašću. Pogubio je neke od svojih sinova koji su mu bili rivali u preuzimanju kraljevstva. Kada su mudraci s Istoka došli u potrazi za novim kraljem, Mesijom, koji dolazi od Boga, Herod se jako uplašio i pozvao je svećeničke starješine i književnike da mu protumače gdje se Isus treba roditi. Oni su iz proroka protumačili da je to grad Betlehem. Herod je zadužio mudrace da se nakon pronalaženja novorođenog kralja vrate i izvijeste ga kako bi mu se i on otišao pokloniti. Ponovno se anđeo javlja, ovaj put mudracima, i sprječava ih u povratku Herodu. Pokazuje im drugi put i na taj način spašava novorođenče. Nakon određenog vremena Herod je još više posumnjao da se rodio Božji poslanik koji će spasiti narod od tlačenja, procjenjuje vrijeme rođenja i daje naredbu da se pogube sva muška djeca do dvije godine. Herodova odluka i naredba uzrok su smrti, jauku i plaču cijeloga područja.
Ovo su glavne osobe koje su izravno imale ulogu u dolasku Božjeg sina na svijet. Ono što im je zajedničko je da su svi iznenađeni dolaskom anđela koji je napravio zaokret u njihovom životu i njihovim planovima. Radost, nada, zajedništvo, uzajamno poticanje i pomaganje prate Isusa i omogućuju mu da se začne, rodi i raste. Isus je onaj koji povezuje i koji spašava. Ne oslobađa ih poteškoća, briga i progonstva, ali im daje smisao i snaga da uvijek idu dalje i vide šire. Dok Mariju i Josipa iznenađenje otvara za služenje i poniznost, Heroda njegovo iznenađenje još više zatvara u panični strah za svoju vladavinu. Njegov je strah uzrok smrti, beznađa i tuge, a Marijin i Josipov sreći i sigurnosti.
Uskrsnuće od mrtvih se počelo ostvarivati samim Isusovim dolaskom: oni koji su ga primili uskrsli su na novi vječni život, a oni koji su ga odbacili uskrsli su na vječnu smrt (usp. Iv 5, 28-29).
Svim Zdenčanima: dragim članovima, volonterima, suradnicima i kumovima želim:
Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2014. godinu!
Heri ya Krismasi na Mwaka Mpya!
Feliz Navidad y Feliz Año Nuevo!
Duh Sveti ispunja nas i kroz nas donosi radost i nadu duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa.
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
35 1Nek` se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek` ljiljan procvjeta. 2Nek` bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek` se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!” 5Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, 6tad će hromi skakati k`o jelen, njemakov će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 10vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć` od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.
Pripjevni psalam: Ps 146,6-10
146 6koji stvori nebo i zemlju,
more i sve što je u njima;
koji ostaje vjeran dovijeka,
7potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruh daje.
Jahve oslobađa sužnje,
8Jahve slijepcima oči otvara.
Jahve uspravlja prignute,
Jahve ljubi pravedne.
9Jahve štiti tuđince,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
10Jahve će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.
Aleluja!
Drugo čitanje: Jak 5,7-10
5 7Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.
Evanđelje: Mt 11,2-11
11 2A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" 4Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ivan Krstitelj je u zatvoru, u tamnoj samici. Taj oblik kažnjavanja je krajnje okrutan. Od svojih učenika čuje o Isusovim djelima među narodom.
Ivan pritisnut „tamničkom“ okrutnošću i poznavanjem Herodove samovolje skoro je siguran u okrutnu smrt. Zna da sve što je govorio i činio bilo je izvršavanje njegova proročkog poslanja koje je dobio od Boga. Osobno je krstio Božjeg Sina na Jordanu, vidio nebo otvoreno, Duha koji se spušta kao golubica na Isusa i čuo Očev glas da je taj novokršteni Isus sin Njegov i da njega treba slušati.
Ovaj Ivanov upit preko učenika Isusu dali je on Spasitelj ili će drugi doći, ukazuje na Ivanovu sumnju koja se pojavljuje u životnim kritičnim trenucima, posebno kad se tiče vlastite kože.
Kao da mu želi reći: „Prijatelju znaš da mi život visi o koncu i da sam utamničen na pravdi Boga. Znaš koliko sam duša obratio za Boga. Znaš koliko je još potrebno moje krštavanje na obraćenje i propovijedanje masama ljudi koji svakodnevno grnu meni na Jordanu. Sam si Isuse bio među njima i osvjedočio si se o vapajima svih slojeva i staleža da budu spašeni od Boga, čiji si ti poslanik. Ispada da sve to tebi i nije toliko važno jer ništa ne poduzimaš da me oslobodiš iz smrtne opasnosti. Ja sam u sumnji dali si ti Spasitelj ili drugoga da čekamo?“
Isus odgovara Ivanu služeći se osvjedočenjem njegovih učenika. Javite Ivanu samo ono što ste na svoje uši čuli i na oči vidjeli: „Slijepi gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje nada - Evanđelje.“
Isus nadodaje: „Blago tebi Ivane ako ne budeš sumnjao da u ovim djelima se očituje Božja spasiteljska blizina. Ivane prijatelju ne daj da te slome neprilike ovog prolaznog života kao što je zatvor i tamnica, kalkulacija koliko si duša obratio i koliko još možeš učiniti na slavu Božju, da te slomi instinktivna želja za produženjem zemaljskih dana i strah od nasilne smrti. Tvoja tamnica i nepravedna okrutna smrt su neprolazni „magnet“ duša svih vremena na obraćenje Bogu. Ti nisi Ivane trska koju vjetar ljulja. Ti si glasnik mene i mojih djela milosrđa koje činim u poniznosti i poslušnosti Ocu.“
Kad su Ivanovi učenici otišli Isus nastavlja hvaliti Ivana i njegovu proročku službu koju je predano izvršavao riječju i stilom surovog života. Ivan je u očima Božjim i očima ljudi najveći među rođenima od žene. Ipak u „tjesnacu“ života nije u Isusu prepoznao Spasitelja. Zato je manji od najmanjih koji su se u Isusu smirili u svim životnim neprilikama. Oni su građani kraljevstva nebeskog.
U svijetlu ovog evanđelja razmatrajmo prvu i drugu poslanicu i molimo psalam 146.
Duh Sveti otvara naše duhovne oči i uši da vidimo i povjerujemo Isusu spasitelju svijeta.
S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
11 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit` iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat`, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit` ubogima i sud prav izricat` bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit` bezbožnika. 5On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. 6Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit`. 7Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k`o govedo. 8Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. 9Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. 10U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.
Pripjevni psalam: Ps 72,1-2.7-8.12-13.17
72 1Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
2Nek` puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
7U danima njegovim
cvjetat će pravda i mir velik –
sve dok bude mjeseca.
8I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
12On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali blaženima!
Drugo čitanje: Rim 15,4-9
15 4Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu 6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. 7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, 9a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.
Evanđelje: Mt 3,1-12
3 1U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraćenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: `Imamo oca Abrahama!` Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. 10Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
Za duhovni rast Zdenčana
Hebrejska riječ ruah u prvom redu označava dah, uzdah, vjetar, a onda i Božji životni dah i samu Božju prisutnost. U današnjem se tekstu najprije navodi da će »duh Gospodnji počivati« na budućemu kralju iz Davidova roda.
To je »duh mudrosti i umnosti« (11,2b) odlike kralja Salomona. »Savjet i jakost« (11,2c) suci ali i David. »Znanje i strah Gospodnji« (ll,2d), stav kakav je prema Bogu imao Abraham, Mojsije i proroci.
U kralju će biti sadržano sve ono najbolje što je odlikovalo najsvjetlije likove izraelske povijesti. Po Isusu Kristu u svijetu će biti uspostavljeno kraljevstvo Božje i po njemu Božjim vjernicima biti dana pobjeda nad zlom i vraćen sklad.
Apostol Pavao u današnjem odlomku iz Poslanice Rimljanima na osobiti način naglašava kršćansku nadu. Bog neće svoj narod nikada napustiti, nego će mu uvijek biti vjeran. On je »Bog postojanosti i utjehe« (15,5). Traži od vjernika da po uzoru Kristovu prihvaćaju i pomažu jedni druge.
Ivan Krstitelj započinje svoje djelovanje riječima: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko“ (Mt 3,2). Kraljevstvo nebesko vrijeme je konačne Božje pobjede nad Zlim i nad grijehom, a preduvjet da bi se u njega moglo stupiti je obraćenje, to je kajanje i promjena života. On nije samo pozivao na obraćenje, nego je i krstio narod koji je ispovijedao svoje grijehe (Mt 3,6). Onaj koji će »krstiti Duhom Svetim i ognjem« (3,11) je Isus Krist. U susretu s Isusom dolazi do konačnoga čišćenja.
Zdenčani jedini uvjet koji traži Krstitelj je: ne igrajmo se ni sa sobom ni s Bogom, ne skrivajmo zlo koje je u nama, predajmo Njemu sve što jesmo, jedino tako se možemo promijeniti. Bog započinje s onima koji su spremni početi ispočetka, On želi započeti s onima koji su spremni produbiti svoje shvaćanje i poslanje koje mu je namijenjeno.
Probudi u nama, Gospodine, želju da se obratimo Tebi. Naša srca i misli uroni u svoju Riječ istine, učvrsti nas na svojim putovima. Nauči nas da se uzajamno prihvaćamo. Ulij nam sigurnost da Ti živiš i koračaš među nama, s nama i u nama.
Ljubimo što više kako bi bili u stanju izabrati ono ljepše, neprolazno; ljubimo Boga kako bi mogli izabrati da budemo zauvijek u Njegovoj blizini.
Ljubav neka nam bude sve: ona će nam dati snagu da dođemo do cilja.
Živimo danas Riječ: Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko! (Mt 3,2).
2 1Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, 3nagrnut će mnoga plemena i reći: “Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Jahvina.” 4On će biti sudac narodima, mnogim će sudit` plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat` mača protiv naroda nit` se više učit` ratovanju. 5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!
Pripjevni psalam: Ps 122,1-9
122 1Hodočasnička pjesma.
Davidova.
Obradovah se kad mi rekoše:
“Hajdemo u Dom Jahvin!”
2Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
3Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina,
po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Jahvino.
5Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
6Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
7Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palačama!
8Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: “Mir tebi!”
9Radi Doma Jahve, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje: Rim 13,11-14
13 11To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 12Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, 14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.
Evanđelje: Mt 24,37-44
24 37Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije - tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. 40Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."
Razmatranje
Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje.
Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdijte, jer ne znate, kada će doći Gospodin. Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svjedoči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali to je bilo njezino svjedočenje. Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. Posebno u ovom DOŠAŠĆU!
Činjenica da sve prolazi čini vrijeme dragocjenim. Svaka sekunda je Božji dar koju nikada više ne možemo iznova proživjeti. Dobili smo samo jednu priliku da iskoristimo darovano vrijeme, na najbolji mogući način.
„Vrijeme je da se oda sna prenemo... odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“ (Rim 13,12). Često nam se danas događa da "nemamo vremena" ni za sebe, još manje za druge, a najmanje za Boga. Zaraženi smo „djelovanjem“, a kad se i suočimo s malo slobodnoga vremena u svakodnevnoj jurnjavi, više se ne snalazimo, jer nas ritam života umara ili nas je strah suočavanja sa samim sobom. Prvo treba „probuditi se“. Probuditi se znači biti svjestan sebe i života, biti svjestan posljedica grijeha. Probuditi se znači hoditi s Bogom u pravednosti.
Kada se „probudimo“, kada dođemo „sebi“ otkrivamo da je potrebno mijenjati neke svoje navike i oblik života, preusmjeriti svoje srce i mjerila. Treba nam milost i spremnost na dugoročnu borbu.
Zdenčani, stvorimo nove navike iz kreposti koje će odražavati naš novi život u Kristu. Suobličimo se s Kristom; molimo za potrebnu milost. Krist nas poziva da ne odlažemo taj posao za kasnije. "Budimo pripravni." Pripremu je važno započeti odmah za naš konačni susret s Kristom.
„Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 34).
Noa je imao veliku vjeru i povjerenje u Boga. Noa i njegova obitelj bili su spašeni jer su povjerovali Riječi Božjoj.
I nas lako ponese ono „učiniti više“ ali bitnije je“'ljubiti i vjerovati više“. Ne možemo dati ono što nemamo; zato se „priključimo“ na Krista. Djela milosrđa nisu dovoljna sama za sebe, trebaju vidljivo izražavati ljubav prema bližnjemu, ljubav koju crpimo iz susreta s Isusom Kristom.
U molitvi čujemo koliko Krist želi ljubiti svijet preko nas. Krist žarko želi ljubiti tolike duše i zaklinje nas da mu u tome pomognemo!
Zaodjenimo se zato Isusom Kristom i u njegovoj hodimo svjetlosti…
Malo je ako činimo samo ono što je normalno.
Zdenčani u došašću razmišljajmo, kako ne zaboraviti za što živimo, kamo nas put vodi, što nam je stavljeno kao cilj.
Budimo budni, bdijmo!
Kako?
Uđimo u svoju nutrinu. Budimo tihi, molimo se! Ništa ne pomaže više od molitve kad se radi o budnosti. Ona unosi red u naš život. Misli se bistre, osjećaji se talože poput uzvitlane muljevite vode, koja se postupno smiruje i biva bistra.
Tada se događa promjena, koja duboko mijenja naš život. Tada se događa „ dolazak“.
Tada dolazi Bog.