Prvo čitanje:
1Kr 3, 5. 7-12
Tražio si pronicavost.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Gospodin se javi Salomonu noću u snu. Bog reče: »Traži što da ti dadem.« Salomon odgovori: »Gospodine, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!« Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo učinit ću po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 119, 57.72.76-77.127-130
Pripjev:
O, kako ljubim zakon tvoj, Gospodine!
Dio je moj, Gospodine – rekoh – da tvoje čuvam riječi.
Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim,
jer zakon tvoj moja je naslada.
Stoga ljubim zapovijedi tvoje
više no zlato, zlato čisto.
Zato hodim po odredbama tvojim,
mrski su mi svi lažni putovi.
Divna su tvoja svjedočanstva,
stoga ih čuva duša moja.
Objava riječi tvojih prosvjetljuje,
bezazlene urazumljuje.
Drugo čitanje:
Rim 8, 28-30
Predodredi nas da budemo suobličeni slici Sina njegova.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 13, 44-52
Proda sve što ima i kupi onu njivu.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.
Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«
Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Što je najvažnije u životu? Je li to zdravlje, moć, bogatstvo, užitak ili ima još nešto drugo, važnije, za što se isplati živjeti i što bi moglo našemu životu na zemlji dati smisao.
U prvom čitanju kralj Salomon - Mirotvorac, naslijedivši svoga oca Davida, moli od Boga dar mudrosti. Salomon - kao vrlo sposobni vladar koji počinje svoju vladavinu žrtvom u čast Bogu. U svom razgovoru s Bogom Salomon ističe: zahvalnost Bogu što ispunja obećanje dano Davidu o vladaru iz njegove loze; svoju nedostojnost da u službi naslijedi mudrog i sposobnog oca; molbu da ima "srce koje sluša".
Srce je u hebrejskom, središte čovjekove intelektualne jezgre, jer srcem biblijski čovjek snuje, planira i planirano ostvaruje. Zato "imati srce koje sluša", pronicljivo srce, znači biti otvoren za savjete iskusnih i upućenih, ali prvenstveno za Božju riječ koja ostaje temeljni zakon Božjeg naroda pa i vladara u tom narodu.
Božji odgovor sadrži: pohvalu Salomonu što ne traži dug život, bogatstvo niti uništenje protivnika; dar vladarske i vjerničke mudrosti; dar bogatstva i slave; dar duga života, ako bude držao Božje zapovijedi.
Zdenčani, cijeli je dijalog pouka nama kakvi trebamo biti u odnosu prema Bogu i ljudima. Mudro je srce vrlina koju trebamo svi mi kao ljudi i kao vjernici.
Mudrost je u "slušanju" - Boga i ljudi. Zato, Gospodine, daj nam srce mudro i razumno, srce koje sluša.
Salomon je mogao birati što je htio i izabrao je – mudrost. A ja, što bih ja stvarno poželio da Gospodin mene noćas to zapita? Što bih poželio nakon zrelog razmišljanja?
I u drugom čitanju Sv. Pavao zove krštenike na zahvalnost Bogu za dar vjerničkog poziva na pridruženje Kristu i Crkvi. Sv. Pavao govori o pozivu koji je poziv u život, na postojanje. Zatim slijedi poziv na vjeru u Krista Isusa. Svi smo "pozvani u milosti Kristovoj", Bog nas zove "u svoje kraljevstvo i slavu" (1 Sol 2, 12). Tu je uključen i poziv na slobodu i mir (usp. Gal 5, 13 i 1 Kor 7, 15).
U različitim aspektima Božjeg poziva pokušajmo razumjeti i današnje čitanje: "Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani" (r. 28).
Na Bogu je inicijativa. Misionari su mnogima propovijedali. Povjerovali su samo pozvani. To je Božji plan, čisti dar, bez ikakve naše zasluge. Misao na takav smišljeni, planirani Božji poziv ispunja nas zahvalnošću i poniznošću. Ovdje "znamo" znači: osvjedočili smo se, u svom vjerničkom iskustvu prepoznali smo Božju providnost.
"Predvidje, predodredi, opravda, proslavi" (r. 29-30) jesu različiti stupnjevi Božjeg poziva.
Nas kao Zdenac, muči pitanje onih koji nikada nisu čuli za Krista i onih neodazvanih, ali Pavao nam ovdje želi nešto drugo reći. Želi da mi budemo ispunjeni zahvalnošću Bogu za svoj poziv, želi u nama pobuditi tu zahvalnost.
Preko Isusa, Otac nebeski učinio nas je svojom posinjenom djecom. U Sinu nas je trajno uzljubio i ta je ljubav s Božje strane neopoziva. Posvijestimo sebi: odlukom njegovom smo pozvani.
U današnjem evanđelju Isus pripovijeda kratku prispodobu o čovjeku koji je našao blago na njivi. On je otišao, prodao sve što ima i kupio tu njivu.
Koje je to blago za koje se isplati sve žrtvovati? Kad bolje razmislimo, znamo mi veoma dobro kakvo je i koje je to blago, samo što to nekako olako ispuštamo iz vida. I onda moje želje vrludaju za nekim željama i željicama. Doista, u što ja ulažem svoj “novac”, svoj život? Što je meni bitno, temeljno, najvažnije?
I čovjek je sada njivu (vlastiti život) gledao sasvim drugim očima: on zna za tajnu. Njiva svima izgleda posve obična. Ali on zna da u njoj leži blago. Kršćanin koji nasljeduje Krista dobiva ne samo novo srce, već i nove oči. On vidi „biser“ u svim stvorenim stvarima. Prepoznaje „skriveno blago“ u nekoj boli, gubitku, nepravdi.
Isus u današnjoj prispodobi kaže da Kraljevstvo nebesko osvajaju velikodušni i odvažni, a ne polovični i bojažljivi. Sve na svijetu ima svoju cijenu. I vjera.
U svojoj zaslijepljenosti ne želimo gledati da je naše blago Bog sam, mir duše, smisleni život, mir, razumijevanje. Ne. Mi gledamo kako je “strašno” odreći se vlastitih užitaka. Nama je jako teško odreći se zavisti, mržnje, lijenosti, osvetoljubivosti. Teško nam pada napustiti svoje grijehe i grešne sklonosti, svoje kratkotrajne i kratkoumne užitke.
Zdenčani, Božji čovjek je smiren i radostan. Ne prezire svijeta niti njegovih vrijednosti. Postupa upravo prema onome što Isus veli: “Tražite najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati!”
Bog Otac u nama je pohranio blago svoga Kraljevstva kao sjeme koje raste i donosi plod. Zahvalni na njegovu daru, molimo ga za snagu kojom ćemo čuvati i njegovati dar spasenja.
Gospodine, ne dopusti da zakopamo tvoje blago i pomozi da ga s ljubavlju dijelimo svima koje ćemo susresti.
N.M.
