Četvrtak, 15.06.2023. 13:04

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje:

Izl 19, 2-6a

Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.

 

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovne s brda pa mu rekne: »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima;

kako sam vas nosio na orlovskim krilima

i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode

– ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam:

Ps 100,2-3.5

Pripjev:

Njegov smo narod i ovce paše njegove.

 

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

 

 

Drugo čitanje:

Rim 5,6-11

Ako se s Bogom pomirismo smrću Sina njegova,
mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.
 

Čitanje Poslanice

svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Dok mi još bijasmo nemoćni,

Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada,

pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?

Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti

životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu na­šemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

Riječ Gospodnja.

 

 

Evanđelje:

Mt 9,36 – 10,8

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i posla ih. 

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,

a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone

i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,

brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:

»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Riječ Gospodnja.

 

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Današnje evanđelje je vrlo osobno i emotivno: „Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“ (Mt 9,36). Evanđelist kaže za Isusa da se „sažalio“, zato što „jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira“.

U Starom zavjetu slika pastira i stada označava intimnu povezanost Boga i njegova naroda. Polazeći od te slike, Isus vidi svoju ulogu u tome da kao dobri pastir okupi sve i dovede u jedan ovčinjak pa da bude „jedno stado i jedan pastir“ (Iv 10,16). On u duhu vidi druga još brojnija mnoštva koja čekaju da ih on nahrani hranom svoje riječi.

Sveto pismo Staroga zavjeta nudi nad dosta primjera kako Bog i čovjek ne mogu jedan bez drugoga, bez obzira na to što je taj odnos često opterećen nesporazumima, prkosima….                                                                                                                                                      

 

Bog sa svoje strane čini sve da čovjeka pridobije za svoj savez prijateljstva. Čovjek nosi u sebi duboku potrebu za Božjom blizinom i naklonošću, ali i sklonost na prkos i nevjernost.                              

Kad luta bez Boga, čovjek ostaje predmet Božje ljubavi. Božje srce uvijek je meko za čovjeka. Isus se sažalio nad nevoljama naroda. Čuo je njegove vapaje za pomoć i nije se mogao na njih oglušiti.                                                                                                                                                                     

Božja sućut prema svome narodu najjače se očituje u Isusu iz Nazareta. Isus, Dobri pastir koji okuplja raspršeni narod Božji, poziva i priprema učenike, izabire posebnu skupinu, Dvanaestoricu.

Samo je Isus znao po kojem je ključu birao svoje učenike. Ljudi za svoje potrebe uvijek biraju najbolje, one koji najviše obećavaju, koje preporučuju njihove sposobnosti, njihova financijska moć, odvažnost i okretnost. Ništa od toga nema u Isusovih učenika. Oni ili pripadaju siromašnom staležu ribara, ili kao Matej dolaze iz kruga carinika, koje su smatrali izdajicama svoga naroda, ili poput Šimuna Revnitelja, dolaze između takozvanih zelota, koji su zagovarali mržnju prema Rimljanima i pravo na oružani otpor.

Što može Isus, koji propovijeda ljubav prema svima i koji blagoslivlja mirotvorce, započeti s takvim ljudima? Odgovor zna samo On, ali je očito da u krugu Dvanaestorice ima mjesta za sve vrste ljudi.

Pozvani učenici krenuli su sa školom života u Učiteljevoj blizini. Cilj te škole nije da svladaju ljudsku mudrost, već da upoznaju Božju mudrost. Provodeći vrijeme s Njim, sve više shvaćaju što znači njegova riječ koja ih je pokrenula: „Pođi za mnom!“.

Bilo je tu i otpora i izdaja, ali na kraju je pobijedila njihova vjernost. U traženju punine života, otkrila im se njegova tajna: vidjeli su da je on ta punina, i to po spremnosti da svoj život dade za druge. To će ostati njegova poruka njima i nama danas: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (Mt 10,39).

Zdenčani, učimo od Isusa, provodimo vrijeme s njim. On ne traži sposobne, već one koji će mu biti vjerni, koji će ponizno i vjerno služiti. Traži žive svjedoke za sebe i svoje evanđelje. I danas svijet treba sažaljenja i danas je žetva velika, a radnika malo. Treba učenike koji će mu biti vjerni, koji su svjesni da su badava primili i da badava moraju dijeliti.

Svatko od nas poslan je u svijet, poslani smo u Njegovo ime. Svoje poslanje ne možemo izvršiti ako ne ljubimo Krista. Budimo vrijedni graditelji njegova kraljevstva, a Krist neka nam bude putokaz i svjetlo u zauzimanju za potrebite, za dobro svakog čovjeka.

Pošalji Duha svojega Gospodine, i pomozi nam da svojim življenjem evanđelja budemo svjedoci tvoje blizine i tvog milosrđa.

U naše duše  ulij snagu za djela na koja nas pozivaš i istinsko pouzdanje u tvoju riječ.

 

N.M.