Iz 35, 1-6a.10 

Bog sam hita da nas spasi.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta! Nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni će vidjeti slavu Gospodnju, divotu Boga našega.Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati, vraćati se otkupljenici Gospodnji. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 146, 6c-10

Pripjev:

Dođi, Gospodine, da nas spasiš!

Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobađa sužnje.

Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice.

Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje:

Jak 5, 7-10

Očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio! Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima! Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 11, 2-11

Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?

Čitanje svetoga evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode,

gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.

I blago onom tko se ne sablazni o mene.«

Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano:

‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’

Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«

Riječ Gospodnja!

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ivan Krstitelj je u zatvoru, u tamnoj samici. Taj oblik kažnjavanja je krajnje okrutan. Od svojih učenika čuje o Isusovim djelima među narodom.

Ivan pritisnut „tamničkom“ okrutnošću i poznavanjem Herodove samovolje skoro je siguran u okrutnu smrt. Zna da sve što je govorio i činio bilo je izvršavanje njegova proročkog poslanja koje je dobio od Boga. Osobno je krstio Božjeg Sina na Jordanu, vidio nebo otvoreno, Duha koji se spušta kao golubica na Isusa i čuo Očev glas da je taj novokršteni Isus sin Njegov i da njega treba slušati.

Ovaj Ivanov upit preko učenika Isusu dali je on Spasitelj ili će drugi doći, ukazuje na Ivanovu sumnju koja se pojavljuje u životnim kritičnim trenucima, posebno kad se tiče vlastite kože.

Kao da mu želi reći: „Prijatelju znaš da mi život visi o koncu i da sam utamničen na pravdi Boga.  Znaš  koliko sam duša obratio za Boga. Znaš koliko je još potrebno moje krštavanje na obraćenje i propovijedanje masama ljudi koji svakodnevno grnu meni na Jordanu. Sam si Isuse bio među njima i osvjedočio si se o vapajima svih slojeva i staleža da budu spašeni od Boga, čiji si ti poslanik. Ispada  da sve to tebi i nije toliko važno jer ništa ne poduzimaš da me oslobodiš iz smrtne opasnosti. Ja sam u sumnji dali si ti Spasitelj ili drugoga da čekamo?“

Isus odgovara Ivanu služeći se osvjedočenjem njegovih učenika.  Javite Ivanu samo ono što ste na svoje uši čuli i na oči vidjeli:  „Slijepi gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje nada - Evanđelje.“

Isus nadodaje: „Blago tebi Ivane ako ne budeš sumnjao da u ovim djelima se očituje Božja spasiteljska blizina. Ivane prijatelju ne daj da te slome neprilike ovog prolaznog života kao što je zatvor i tamnica, kalkulacija koliko si duša obratio i koliko još možeš učiniti na slavu Božju, da te slomi instinktivna želja za  produženjem zemaljskih dana i strah od nasilne smrti. Tvoja tamnica i nepravedna okrutna smrt su neprolazni „magnet“ duša svih vremena na obraćenje Bogu. Ti nisi Ivane trska koju vjetar ljulja. Ti si glasnik  mene i mojih djela milosrđa koje činim u poniznosti i poslušnosti Ocu.“

Kad su Ivanovi učenici otišli Isus nastavlja hvaliti Ivana i njegovu proročku službu koju je predano izvršavao riječju i stilom surovog života. Ivan je u očima Božjim i očima ljudi najveći među rođenima od žene. Ipak u „tjesnacu“ života nije u Isusu prepoznao Spasitelja. Zato je manji od najmanjih  koji su se u Isusu  smirili u svim životnim neprilikama. Oni su građani kraljevstva nebeskog.

U svijetlu ovog evanđelja razmatrajmo prvu i drugu poslanicu i molimo psalam 146.

Duh Sveti otvara naše duhovne oči i uši da vidimo i povjerujemo Isusu spasitelju svijeta.

S ljubavlju,
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa