Prvo čitanje:
Iz 43,16-21
Evo činim nešto novo: napojit ću svoj narod.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;
koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše:
»Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit mislite na ono što je prošlo.
Evo, činim nešto novo;
već nastaje: zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.
I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 126,1-6
Pripjev:
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli pješice
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje:
Fil 3,8-14
Radi Krista sve izgubih, suobličen smrti njegovoj.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih
i otpadom smatram: da Krista steknem
i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim,
k nagradi višnjeg poziva Božjeg
u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 8,1-11
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme:
Isus se uputi na Maslinsku goru.
U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je
u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati.
Što ti na to kažeš?« To govorahu samo
da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi
i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko
ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem.
Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Evanđelje nam opisuje složenu situaciju gdje su u igri ljudski životi: Isusa navjestitelja, svjedoka Božjeg milosrđa i žene uhvaćene u preljubu.
Isus je proveo noć u druženju sa svojim Ocem na Maslinskoj gori. U zoru je došao u Hram. Narod je privučen njegovim govorom i ponašanjem. Za svih ima dobre vijesti, vijesti nade, utjehe, ozdravljenja, ohrabrenja, oproštenja, povjerenja, poticanja…
To se kosi s farizejskim i pismoznančevim tumačenjem Božje volje po Mojsijevu Zakonu. Njihovo tumačenje je - nemoj, ne smiješ, kriv si, kršiš, osuđen si na smrt, moraš prinijeti žrtvu za čišćenje …
Bilo je jako teško tumačima Zakona otvoriti se novom pogledu i nanovo učiti Božju volju.
Danima su razmišljali na koji način spriječiti Isusovo učenje o Božjoj dobroti i milosrđu prema grešnicima.
Događaj u kojem je žena nađena u činu preljuba izvrsna je prilika da Isusa stave pred zid odluke.
Što god Isus učini, bit će kriv pred Božjim Zakonom i narodom.
Isus preuzima inicijativu tako da odgađa odgovor. Sagiba se i piše po zemlji. Navaljivanje tužitelja ga prisiljava i On se uspravlja pa im kaže neka onaj koji je bez grijeha slobodno zamahne kamenom na ženu.
Ponovno se prignuo da piše po zemlji, dajući vrijeme za ispit savjesti svim prisutnima.
Možemo osjetiti strepnju žene koja je očekivala da će je vikači zasuti kamenjem i da će za koji trenutak ležati mrtva. Pred očima nam je zbunjenost i uznemirena savjest razjarenog tužiteljstva nakon čega su nestali. Otišli su. To ukazuje da je u njihovim dušama bio živ glas koji im je pokazao izlaz iz te rasplamtjele situacije. Isus je osobnim pitanjem probio kroz naslage emocija, strahova i zakona do Božjeg glasa u njima. Poslušali su savjest. Otišli su promijenjeni.
Isus se uspravlja i pita ženu što se dogodilo da su njeni protivnici odustali od osude? Zatim joj kaže da je ni on ne osuđuje. Šalje je u život s preporukom novog života, novog ponašanja, novog osjećanja…
Što je volja Isusova – Božja u tekstu?
Spasiti konkretnu grešnicu od osude na smrt. Da žena živi novim životom, bez grijeha. Osloboditi savjest tužitelja od zatrpanosti „zakonima“.
Nositeljica promjene je sama žena grešnica. Savjest tužitelja je promijenila njih same od vikača u mirotvorce.
Plod ovog sudbonosnog susreta s Isusom je spašenost od tjelesne smrti, od osude ljudi, okruženja i vječne smrti.
Slavljenje je novi životni početak, pun nade i ohrabrenja. Doživljaj Božjeg milosrđa koje spašava mimo svih pravila i zakona osude i presude na smrt.
Tko je naš Bog?
Isus koji uvijek i u svim okolnostima spašava osobu, daje joj novu šansu, upućuje je što će činiti. Oprašta i ohrabruje je.
Gdje je naš Bog?
Tamo gdje je grešnik, uz grešnika, pognute glave prema zemlji kako bi grešnici dobili na vremenu za promišljanje i promijenili svoje smrtonosne odluke osude za drugoga.
U savjesti najokrutnijih sudaca.
Što želi od Zdenčana?
Da uvijek ima milosrdni izlaz za grešnika i da se zauzme za osobe o kojima se loše govori, koje su uhvaćene u grijehu ovisnosti, korupcije, lošeg ponašanja, neodgovornosti i svega što zavrjeđuje odbačenost i osudu. Isus od nas očekuje da ga promatramo u pristupu i ponašanju svake životne situacije, u svim iznenadnim okolnostima. Da uzmemo dovoljno vremena crtati po zemlji Njegovim prstom, a zatim se uspraviti i ući u dijalog ljubavi koji uvijek oslobađa i daje polet za novo ponašanje.
S. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
