Srijeda, 01.09.2021. 09:45

23. nedjelja kroz godinu

 

Prvo čitanje: Iz 35, 4-7a

Uši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, 
ne bojte se! Evo Boga vašega, 
odmazda dolazi, Božja naplata, 
on sam hita da vas spasi!« 
Sljepačke će oči tad progledati, 
uši se gluhih otvoriti, 
tad će hromi skakati ko jelen, 
njemákov će jezik klicati. 
Jer će u pustinji provreti vode, 
i u stepi potoci, 
sažgana će zemlja postat jezero, 
a tlo žedno izvori.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 146, 6c-10

Pripjev:

Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka, 
potlačenima vraća pravicu, 
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje, 
Gospodin slijepcima oči otvara. 
Gospodin uspravlja prignute, 
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice, 
sirote i udovice podupire, 
a grešnicima mrsi putove. 
Gospodin će kraljevati dovijeka, 
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

 

Drugo čitanje: Jak 2, 1-5

Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani — ili sjedni — ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mk 7, 31-37

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"

 

Riječ Gospodnja. 

 

Razmatranje: I današnji je čovjek gluh i nijem

Isus je liječio bolesne, i njegovi učenici. Ali Isus nije sve ozdravio! Mnogi su se vratili kući sa svojim bolestima.

Tjelesno zdravlje nije preduvjet vjere u Božji spas. Niti je bolest dokaz da je netko od Boga odbačen ili kažnjen.

Unatoč bolesti, vjera može ostati neuzdrmana.

Nije Isus bez razloga nazvao blaženima, one koji osjećaju Božju nazočnost usred patnje, usred bolesti, usred progonstva i raznoraznih životnih protivština.

Zdravlje je veliko dobro. Toliki bi dali sve da mogu ozdraviti.

Zdravlje u evanđeoskom smislu više je od odsutnosti bolesti, od toga da tijelo „dobro funkcionira“ i da smo „u formi“.

Zdravlje u evanđeoskom smislu znači ponajprije da je moj duh zdrav.

Postoje i „bolesti srca“: hladnoća, neosjetljivost, pobuna, sebična ljubav, volja za nadmoću... Ne obolijevaju samo tjelesni organi, već misli, osjećaji, međuljudski odnosi.

I današnji je čovjek gluh i nijem, poput čovjeka o kojemu govori evanđelje.

Gluh je!

Zato što ne sluša Božji govor, Božju istinu, Božji glas. A ne čuje ni govor svoga bližnjega.

Effata – Otvori se! Kaže nam Isus. U duhovnom smislu mnogi smo ne samo gluhi, nego i nijemi.

Zdenčani, govorimo li s Bogom, molimo li? Kakvi su naši međuljudski odnosi s bližnjima?

Jesmo li mi nijemi?

U bolesti tijelo postaje slabo i tada shvaćamo kako je slab oslonac u materiji.

Mijenjajmo način razmišljanja i stavljajmo se u drugačiji odnos prema našem duhu. Bolest je prilika za duhovno buđenje i samilost.

Ozdravljenje dolazi iznutra prema van, snagom Božjeg duha u nama. Čovjek koji je u Bogu, on je uvijek zdrav.

Ostanimo u Bogu i zauvijek ćemo ostati zdravi.

Gdje trebamo, mi kao pojedinci, Zdenac, Crkva, danas dopustiti Isusu da nas dotakne „Effata"?

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U riječima proroka Izaije prepoznajemo svoju zadaću. Ove riječi Misionari Milosrđa izgovaraju i ponavljaju bez prestanka osobama koje su u tjeskobi i strahu. Ne odnose se samo i isključivo na djecu u misijama i stare, osamljene osobe u našoj sredini i misijama. Višestruka je kriza: materijalno siromaštvo, nezaposlenost, neizlječiva bolest raka, obiteljska neslaganja i rastave, krediti i dugovi, ovisnosti o drogi, alkoholu, kocki, internetu, elementarne nepogode, neizvjesnosti i strah od teških prognoza bliske budućnosti i sve veća opasnost od bezdušnih „vladara“ ovoga svijeta. Situacije su to u kojima prenosimo nadu u Boga: budite jaki, ne bojte se!

Izaija nabraja da će slijepci progledati, hromi skakati poput jelena, nijemi kliktati. Pustinja će procvasti po izobilju vode koja će u njoj izvirati. Uzmimo ovo s dvojakim značenjem: fizičkim i duhovnim promjenama. Svaka promjena izvire iz uvjerljivog navještaja Misionara Milosrđa i njegova vidljiva svjedočenja da je i on sam bio pustinja koju je Bog pretvorio u izvore vode, da ima vid milosrdnog Boga koji ne gleda na vanjštinu, o kojoj govori apostol Jakov u drugoj poslanici. Radi se o vidu, sluhu, skakanju i kliktanju koje daje Bog u Duhu Svetom.

Za primiti te Božanske moći i naviještati ih drugima koji su u problemima ovoga svijeta, pođimo s Isusom u osamu svaki dan dvadeset minuta. U osami On će stavljati svoje prste u naše uši i druge dijelove duhovnoga tijela. Kroz naše vlastito ozdravljenje Njegovim dodirima i riječima „effata – otvori se“ Isus nam daje svoju moć da budemo posrednici Njegova ozdravljenja naših poznanika, prijatelja, članova obitelji i „slučajnih“ prolaznika kroz naš život, koji se nalaze u nekoj od gore spomenutih kriza.

Kao što duhovna bolest uzrokuje fizičku nemoć tako duhovno ozdravljenje donosi fizičko poboljšanje i osmišljava, nadom u Krista Spasitelja, najteže neprilike i poteškoće. Kroz otvaranje Isusu, sve što je Izaija navijestio postepeno postaje novo ponašanje koje ima svoj izvor u Bogu.

U radosnom prebivanju s Isusom, budimo u svakoj prilici Njegov dodir i riječ EFFATA koja hrabri i mijenja sudbine preplašenih.

S. Ljilja Lončar