26. nedjelja kroz godinu - 01. listopad 2017.

Prvo čitanje: Ez 18, 25-28

Ovo govori Gospodin: »Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.«

Pripjevni psalam: 25, 4b-6.7b-9

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
– radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: Fil 2, 1-11

Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego-u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!«- na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Mt 21, 28-32

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Matejevo evanđelje napisano je za kršćane iz židovstva. Zato više od drugih evanđelista, govori i poziva na obraćenje iznutra, prijeći iz vanjskog u unutarnje, od formalne poslušnosti do prianjati srcem i djelom.

Usporedba o dva sina prikazuje da jedan sin sluša na riječima a ne i djelima. Drugi riječju odbija poslušati ali čini ono što otac želi.

Taj koji kaže da hoće pa ne ide predstavlja židovske formaliste; pismoznance, farizeje i sve druge koji vrše zapovijedi Zakona. Milosrđa nemaju. Svoje pouzdanje stavili su u OBDRŽAVANJE vanjskoga .

Djela ne činili, milosrđa nemaju. Srce im je daleko od Boga koji je sama dobrota i milosrđe, koji je došao radi grešnika i da siromasima navijesti radosnu vijest.

Sin koji je rekao neću ali se predomislio i otišao predstavlja carinike i prostitutke koji su ostavili svoje zle putove i vratili se Bogu da vrše njegovu volju svojim življenjem i djelovanjem.

Prvo čitanje iz Ezekijela, povezano je s evanđeljem, jer konkretizira ovu Isusovu pouku o dva sina; poslušnog i neposlušnog.

Istovremeno je poticaj na ustrajnost u dobru. Bog nema pamćenja. Sve se prošlo briše; bilo dobro ili zlo. Ostaje samo sada. Taj sada satkan je od svih „sada“. Nema pauze, odmora, zamora. Zamor dolazi od prije i onog što će doći, od pamćenja. Sadašnji trenutak je življenje u Božjoj prisutnosti. U sebi ima obilje milosti i vjernosti. Ne dopušta Napasti da ga skrene s Božjeg puta.

U drugoj poslanici apostol opominje i potiče zajednicu u Filipima da budu činitelji Volje Božje: u jednodušnosti, slozi, jedinstvu Duha, pazeći jedni na druge i smatrajući jedni druge višima, časnijima od sebe. Za njih u zajednici to predstavlja VRŠENJE VOLJE OČEVE. Čineći to poslušni su sinovi.

Tim što pripadaju kršćanskoj zajednici, što imaju sve sakramente, što pojedinačno održavaju zapovjedi, što daju milostinju za neke daleke ljude u potrebi, sve to nije dovoljno za ispuniti Očevo poslanje. Potrebno je graditi Kraljevstvo njegovo iznutra u zajednici. Jer promjena dolazi iznutra, iz srca. Srce se puni „uljem“ Duha Svetoga koje gori i svijetli svima u kući, Crkvi i svijetu.

Budimo sinovi i kćeri koji stalno stoje i hode Očevim putovima da riječju „evo mene da me pošalješ“ i djelom „vršiti Bože volju tvoju“ izgrađujemo Isusov Zdenac iznutra po uputama sv. Pavla Apostola.Gledajući i slušajući naše uzajamno poštivanje i pomaganje drugi će poželjeti biti ugrađeni u Isusov Zdenac na slavu Božju i spasenje duša.

s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa