Prvo čitanje: Iz 42,1-4.6-7
42 1Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. 6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
Pripjevni psalam: Ps 29,1-4.9-10
29 1Psalam.
Davidov.
Prinesite Jahvi, o sinovi Božji,
prinesite Jahvi slavu i moć!
2Prinesite Jahvi slavu njegova imena,
poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!
3Čuj! Jahve nad vodama,
Jahve nad vodama silnim!
4Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!
3bČuj! Bog veličanstveni zagrmje,
9Čuj! Od straha se mlade košute,
prerano se mlade košute šumske.
9aa u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
10Jahve nad valima stoluje,
stoluje Jahve - kralj dovijeka!
Drugo čitanje: Dj 10,34-38
10 34Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."
Evanđelje: Mt 3,13-17
3 13Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju prorok Izaija nam govori o Božjoj vjernosti svom narodu, o Bogu koji stoji uz svoju riječ i ne napušta svoje. Gospodin svoj narod učvršćuje u pravdi.
Bog je Gospodin sviju, u drugom čitanju se govori o Božjem spasenju za sve ljude, neovisno o tome koje su nacije ili vjeroispovijesti.
U središtu današnjeg Evanđelja je objava koja je povezana s Isusovim krštenjem. Prigodom Isusova krštenja, Bog nešto izjavljuje o osobi Isusa Krista, ali kaže i meni.
Što meni znači krštenje?
Krštenje je za mene vrijednost i dragulj. Po krštenju sam posvećena Bogu, krštenjem sam dobila na duši neizbrisivi pečat Trojedinoga Boga.
Bog mi krštenjem, daruje svoga Svetog Duha, Duha Tješitelja, Duha poniznosti, Duha služenja, Duha čistoće, Duha skromnosti, Duha misijskog žara, Duha velikodušnosti, Duha savršene Ljubavi i tako sam zauvijek povezana s Kristom.
Krštenje Gospodnje nam objavljuje kakav je put kojim je Isus išao ali i put kojim mi, trebamo ići.
Put kojim Isus ide vodi Duh Sveti. Pustimo da i nas vodi Duh Sveti. Drugog puta nema. Isusov put vodi kroz tri postaje:
1. pustinju – moramo duhovno poći u „pustinju" i činiti pokoru. Mi Zdenčani (MM) da bi mogli plodno, djelotvorno i osvjedočeno raditi, trebamo potražiti u tišini živo zajedništvo sa živim Bogom. Sve riječi, svi znakovi će biti bez snage, suhi, bezlični ako ih, uvijek iznova, ne podržava živi Bog. Pustinja je mjesto gdje Duh vodi Isusa, dajmo se i mi voditi od Duha.
2. pogansku Galileju – bezbožnu Galileju. Bezbožna Galileja je svijet danas. Mi smo bezbožna Galileja kad smo bez molitve, bez razgovora sa živim Bogom, bez euharistije, svaki puta kada smo od svijeta. Isus se nije stidio i plašio ići u pogansku Galileju. Je li se ja stidim ili plašim ići Isusovim putom? Isus poziva da ga nasljedujemo, da ostavimo mreže i slijedimo njegov poziv.
3. Jeruzalem - Isus ide u Jeruzalem: tu on želi dovršiti svoje djelo i učiniti kuću Očevu kućom molitve. (usp Lk 23,43). On zna da njegova smrt nije završetak, nego prolaz k uskrsnuću. Nećemo ostati vjerni poslanju ako ne ostanemo uz Isusa, s njim se radovati, s njim trpjeti i duhovno uskrsnuti, s njim postići život vječni.
«Ja vas krstim vodom» odgovorio je Ivan Krstitelj. On krsti ljude za čišćenje od njihovih grijeha. Vidi upletenost duše u nepravdu. Tako Ivanovo krštenje nije samo čišćenje od nepravde. Ono je i pripravljanje za novo.
Isus je za Ivana Mesija koji ima doći, Krist koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim. Duh daje lice novome što nastaje. Duh Sveti učinit će ljude svjedocima novog zajedništva u koje ih Bog poziva.
Zdenčani, krštenjem smo ponovno rođeni, svucimo starog čovjeka i obučimo novoga. Svi smo u Isusu Kristu pozvani na svetost, pozvani na novi život, život novog čovjeka koji je potpuno opredijeljen i usmjeren na Krista. Poput Krista ljubimo svijet i ljude, budimo trajni svjedoci Božje prisutnosti u ovom svijetu. Živimo svoje krštenje i potvrđujmo ga svojim životom.
Glas s neba govori: Ovo je moj Sin ljubljeni, u kome mi sva milina. Za Isusa krštenje postaje prihvaćanje njegovog poziva. Krštenje je početak poziva da budemo djeca Božja. Svakom kršteniku Bog obećava da će biti njegov/a ljubljena/ni sin/kći. U času krštenja nije nam jasno kakve nas životne zadaće čekaju.
Čovjek se rađa s čežnjom za ljubavlju. Ako smo je našli, u nama se bude nove nade, nove čežnje. No, znamo da u našoj duši postoje dubine, koje ne možemo ispuniti, niti premostiti. Čovjek je, u svojoj dubini duše, sam i osamljen ma koliko bio voljen. Koliko god naša ljubav bila duboka, ona ipak ne može doseći one najzadnje granice koje ima ljudska duša. Ako ovo na vrijeme posvijestimo može nas očuvati od razočaranja i krivih očekivanja.
„Ti si Sin/Kći moja ljubljeni u tebi mi sva milina.“ Usp Mt 3,17. Bez ove rečenice sva naša vjera bila bi samo uzaludno odricanje. Ona zahvaća moje najdublje dubine da ih rasvijetli i ozdravi. Ova snažna rečenica odnosi se na mene. To je tajna mog krštenja.
Bog mi govori: „Ti si kći moja ljubljena..“ To je temelj moje vjere, jer je vodom krštenja u mene ušla Ljubav Božja. Uronjena sam u samu Ljubav Božju, poput Isusa. Božja ljubav podiže moj - biti sam. Ona me ispunja mirom i osposobljava me za puninu ljubavi koja ne dolazi od mene, koja ne dolazi od čovjeka ma koliko velika i jaka bila, nego od Boga.
Zdenčani, živimo kao djeca svjetla u svijetu svjedočeći Boga i Njegovu prisutnost. Primili smo krštenje da budemo sveti i sve više rastemo i napredujemo u ljubavi Božjoj. Činimo sve da klica svetosti postavljena u naše duše po krštenju raste, razvija se i jednom donese obilje plodova.
