Razmatranje

Današnja čitanja govore nam o ljudskom radu, o rezultatima rada koje donosi umor i potrebi odmora.

Tko najviše brine za nas? Brine Isus, On je stalno u službi ljudi, u našoj službi, kao Dobri Pastir.

Isus brine za svoje. Brinuo je nekad za Dvanaestoricu kad su se vraćali sa svog misionarskog puta, a danas brine za nas. Posebno nas koji smo u Njegovoj službi.

I mi danas kad naviještamo Isusa bilo riječima, bilo djelima iako umorni, sretni smo i radosni i znamo da slijedi odmor u Kristu i s Kristom.

I Isus je znao biti umoran, bio je potreban odmora. Ali unatoč tome stalno je bio aktivan. Slijedimo Krista, i neka nam ne bude teško živjeti za drugoga.

Pretjerana aktivnost može čovjeku oduzeti unutarnji mir i tada nije sposoban dati ono najbolje od sebe. Zato je potreban odmor, a istinsko mjesto odmora je „tamo gdje se Bog odmara“.

Zdenčani, gdje se Bog odmara?

U osami ondje ćemo sresti Njega i njegova molitva će nam donijeti mir i odmor duše i tijela i dati snagu za novo djelovanje. U osami, u Bogu naći sebe, biti u miru s njim i ukloniti sve ono što čovjeka razdire u srcu. Slušajmo Isusa!

Doživljavajmo nedjelju kao dan odmora, dan odmora u Bogu i s Bogom u euharistiji.

U 1. čitanju prorok Jeremija osuđuje Vođe naroda koji su loši. Prenosi im Božje riječi: “Bog poručuje narodu da će se on, staviti na čelo izabranog „ostatka“ svojega naroda. On SAM će biti pastir svojih ovaca. U ovom navještaju prepoznajemo Dobrog Pastira koji je ostvaren u Isusu Kristu.

U Pavlovoj poslanici Efežanima Pavao opet potvrđuje kako je Krist središte i svrha otkupljenog čovjeka. Krist na križu, raširenim rukama, grli cijeli svijet.

Zdenčani, slijedimo primjer, i mi svojim rukama grlimo cijeli svijet. Krist je učinio čudo, pomirio je nepomirljivo. Zbližava ljude, ruši svaku razdvojenost. On daje mir.

Samo po Njemu možemo biti Novi čovjek. Pronosimo evanđelje, živimo evanđelje, djelujmo, budimo milosrdni i naučavajmo. To je bila zadaća učenika, to je naša zadaća danas.

Učenici su odmor našli u Isusu, i On umoran ne ostavlja ih. Već ih poziva: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28). „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!! (Iv 7,37-38).

To je poziv i nama. Trebamo samo istinski čuti i povjerovati. Isus se brine za naš život, za naše zdravlje, za naš odmor. Isus nam nudi SVOJ MIR. Svojom riječju želi u nas prenijeti svoje svjetlo, svoj optimizam i svoje potpuno povjerenje prema Ocu. On preuzima vodstvo na našem putu, On je ispred nas, On nas vodi, On će nas dovesti k cilju.

Zdenčani, u svim okolnostima svoga života, odmarajmo se u Isusu. Odmor u Isusu to je poniranje u samog sebe, to je vrijeme susreta s Bogom u dubini vlastite duše.

Samo odmor u Bogu daje smisao našem „trčanju.“ Znajmo „odmorom u Bogu“ naći smisao i granicu svome hodu.

N.M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Evanđelje od prošle nedjelje opisalo nam je Isusovo slanje apostola po gradovima i selima. Isus je davao precizne upute svojim učenicima: što će nositi, kad negdje dođu kako će se ponašati, što će raditi s ljudima u Njegovo ime, kad ih netko ne primi što tada trebaju napraviti.

Ovu nedjelju tekst evanđelja nam opisuje povratak učenika s terena. Umorni su, iscrpljeni fizički i  duhovno. Isus ih šalje u osamu, na samotno mjesto da se odmore. Zatim evanđelje kaže kako je mnogo svijeta dolazilo i odlazilo i da učenici nisu imali vremena niti pojesti. Isus je pošao s njima na lađici. Čim su se uputili sa barkom, narod je prije njih došao kopnom na drugu stranu. Pretekli su ih. Vidjevši Isus koliko je narod izgubljen i koliko je ničiji, sažalio se, jer su mu sličili kao ovce bez pastira, bez orijentacije, sigurnosti i pripadanja. On, dobri Pastir, poučava ih o svemu. Isus poučava sve što se tiče ljudskog življenja i stremljenja. Ovim poučavanjem ostvaruje se proroštvo Jeremije da će Bog podići pastire koji će ih pasti i koji će ih osloboditi od straha i izgubljenosti. Povezujući sa slanjem učenika po gradovima i selima, ovi pastiri su Isus i njegovi učenici. Važno je primijetiti razliku između pastira koji se ne brinu za ovce i pastira koji su u službi ovaca. Također Božju odluku da će osobno skupiti ostatak svojih ovaca iz svih naroda. On to osobno i danas radi preko svojih misionara. U tom duhu Pavao kliče pišući Efežanima: „Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu, po Krvi Kristovoj“. Nastavlja, da je blizina, mir, izmirenost, jedinstvo s Bogom rodilo se na Kristovu križu, ubijajući u sebi pregradu koja je dijelila čovjeka u njemu samome i dijelila ga od Boga.

Ovo  umiranje je  Isusov povijesni događaj prije dvije tisuće godina. Također je Isusov spasenjski događaj u našoj osobnoj povijesti. Pozvani smo i poslani biti Njegovi pastiri koji okupljaju njegove ovce i janjce prenoseći  im mir i sigurnost od Boga. Otići na samotno mjesto za nas Isusove misionare, znači odmoriti se od vanjskih događanja koja nas iscrpe i opterete. Skupa s Isusom u njegovoj lađici i s drugim učenicima otploviti. Odmor ima višestruku namjenu: oporaviti se duhovno i fizički. Pregledati skupa s Isusom i kolegama, i sam, kako sam/smo djelovali, da li smo se držali Isusovih uputa. Jesmo li mu bili poslušni u svemu? Plodovi mira, pouzdanja i sigurnosti u Bogu koji su ljudi kušali i radi kojih nas ponovno traže znak je da smo bili dobri kanali kroz koje je Duh Sveti djelovao. Oni koji su bili daleko od Boga i bližnjih po navještaju i primjeru Misionara Milosrđa dođoše Bogu i ljudima blizu. Započeli su put nasljedovanja Krista, koji oslobađa od svakog straha i izgubljenosti u ovom materijaliziranom i otuđenom svijetu.

Isuse Kriste, predajem ti sve pregrade razdvojnice koje stvaraju neprijateljstvo između Tebe i mene, između mene i članova Zdenca, između mene i drugih ljudi. Ti ih ruši snagom svoga Duha kako bi zajedno imali pristup Ocu.

S. Ljilja Lončar