Nedjelja, 28.06.2015. 00:00

13. nedjelja kroz godinu

Prvo čitanje: Mudr 1, 13-15; 2, 23-24

Đavolovom je zavišću došla smrt u svijet.

Čitanje Knjige Mudrosti

Bog nije stvorio smrt
niti se raduje propasti živih.
Već je sve stvorio da opstane,
i spasonosni su stvorovi svijeta,
i u njima nema smrtonosna otrova.
I podzemlje ne vlada zemljom,
jer pravednost je besmrtna.
Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost
i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.
A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet
i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 30, 2-6; 11.12a.13b

Pripjev:

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje: 2Kor 8, 7.9.13-15

Vaš suvišak neka nadoknadi oskudicu braće.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Kao što se u svemu odlikujete – u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego – jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu – te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 5, 21-43

Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.

No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Riječ Gospodnja.

Razmatranje

Najveća ljudska čežnja je živjeti, živjeti vječno. Današnja nam čitanja govore o snazi Božjeg stvaranja, životu i o smrti. Božja Riječ utjelovljena u Isusu Kristu, budi u nama nove nade i nove životne snage.

Naš Bog je Bog živih i u njemu svi žive. Naša vjera u snagu života, koji je jači od smrti, počiva na činjenici, Isusovom uskrsnuću.

U prvom čitanju mudrac nam govori o Bogu koji je stvorio čovjeka za život, za neraspadljivost, za besmrtnost. To je Božji plan s nama. Ne možemo zanemariti stvarnost da je i smrt prisutna u našem životu kao i život.

Vjerujmo da smrt predstavlja samo prijelaz u novi život. Naša vjera otvara nam i drugi pogled na život. Smrt je prijelaz i uvod u izravan susret Boga. Ona je ulaz u život koji zovemo vjerničkim životom, životom osobnog zajedništva s Bogom.

Zdenčani, kako nas uči knjiga mudrosti, „budimo mudri“. A biti mudar znači: tražimo Boga, a klonimo se grijeha.

„Ljubite pravednost…pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca“

Mudr 1, 1

Apostol Pavao svojoj zajednici govori o skupljanju milostinje, koje ima šire značenje: služenje, posluživanje, zajedništvo Duha, zajedničko djelo, darežljivost, a najčešće milost ili milost zajedništva. Nije to puko skupljanje novca. To je darivanje onoga što je čovjek primio.

Pavao moli svoju zajednicu: : „Kao što se u svemu odlikujete u vjeri; i riječi; i spoznanju; i svakoj gorljivosti; i ljubavi svojoj prema nama – odlikujte se i u ovoj darežljivosti.“

Zdenčani, što čekamo. Služimo, poslužujmo, budimo u zajedništvu Duha, odlikujmo se u darežljivosti, zajedničkim dobrim djelima, u vjeri, spoznanju, gorljivosti i ljubavi prema svakom čovjeku. Nosimo im Krista kako bi živjeli i oni i mi, život u punini.

Krist nam je dao primjer koji želimo nasljedovati i najsiromašniji može darovati svoje duhovno bogatstvo: molitvu, blagoslov, zahvalnost...

Današnje Evanđelje nas oduševljava Isusovim djelima. Isus je jači od smrti, prikazan u svom čovještvu, temperamentan, silno mnoštvo ga okružuje... Isus ima vremena za njih/za nas, sve ih/nas ljubi, pomaže svima.

Otac, ponizno moli i vjeruje Isusu; žena u čvrstoj vjeri dotiće Isusa.

Zdenčani, i mi možemo dotaknuti Isusa u nama nevidljivoj stvarnosti Duha.

Vjerujmo! Vjera nam daje mogućnost da dopremo do Isusa uvijek i na svakom mjestu. Vjerom to činimo i na svakoj našoj svetoj misi, kao i u molitvi kad mu se srcem vjere obraćamo.

Zadaća svih nas je biti poput mane u pustinji, kruh za život svijeta za sve ljude.

Gospodine, učvrsti nam vjeru koja po svjedočanstvu života i djelima ljubavi, postaje znamen tvoje blizine svim ljudima.

N.M.


Za duhovnu izgradnju Zdenčana

U prvom čitanju sveti pisac izriče ostvarenost  Božje vizije svijeta  i čovjeka.

Bog je  sve stvorio da opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.

Evanđelje donosi dva događaja gdje  Isus obnavlja prvotni plan sa osobama: da budu zdrave i da žive. Žena, bolesna od krvarenja i osiromašena u traženju lijeka, misli samo na jedno - da se takne Isusovih haljina. Nečujno i neviđeno prikrada se kroz gužvu i dotiče se, sa puno drugih ruku koje su se isto doticale istih haljina. Njezina ruka nošena je vjerom i vapajem da bude spašena od smrti. Ruka vjere koja je izvukla silu iz Isusa, istu silu kojom je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i besmrtnost.

U kući nadstojnika sinagoge Isus otima svoje stvaranje iz smrti. Vraća mrtvu kćerkicu u život, oslanjajući se na očevu vjeru i poslušnost.

U prvom čitanju također je opisano ostvarenje vizije đavla.

A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Ljudi  prisutni povodom smrti djevojčice u kući nadstojnika su plakali, naricali,  a neki su se podsmjehivali Isusovim riječima da djevojčica samo spava i da nije umrla. U njima nije bilo prostora za Božju novost. Bili su vjernici, ali njihova vjera nije oživljavala. Nesvjesno su bili dionici Sotonine realizacije smrti koju je posijao među ljude po grijehu.

Isuse, poslanje koji si nam dao, šalje nas u kuće i mjesta gdje se ljudi „guraju“ u nadi da budu spašeni od koječega, nečega, svačega i nekoga. Naše vrijeme  odiše traženjem boljega, lakšega, magičnoga. Puno je potražnje i ponude različitih duhovnosti i pomoći. Vjera je na krilima emocija i senzacije. Probudi u nama vjeru koja je samozatajna, poslušna, prokušana i očišćena od svih otrova đavolskih, prisutnim u logičnom, uobičajenom, suvremenom, dozvoljenom i naučenom… Da naša vjera bude prava i pravedna u jednakosti među nama koji smo dionici tvoga Zdenca Milosrđa. Da  vjera naša u Tebe liši nas svega ljudskog  što nas dijeli od Tebe kad  te susrećemo u spornim okolnostima svojeg i tuđeg življenja.

Proslavi se po vjeri svojeg Zdenca i svakog Zdenčanina. Da budemo Tvoja haljina koja će silom Duha Svetoga vraćati Tvojoj ljubljenoj djeci život u punini, koji struji u život bez smrti. Da budemo Tvoja riječ „talita kum“ , zapovijedam ti USTANI NA ŽIVOT U BOGU. Da Ti u nama i po nama budeš sve u svima.

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani!

S. Ljilja Lončar