Razmatranje

More, nešto veličanstveno, golemo, snažno, neukrotivo, nepredvidljivo, silno. A opet svako more ima svoju hrid i svoju obalu.

Zdenčani, Bog nam ovom usporedbom želi reći koliko je čak i ono, što nama izgleda veliko i preveliko, maleno i neznatno u Božjim očima. Tako je sa svim na zemlji. Sve prolazi. Nema ničega što bi izvan Boga bilo snažno, veliko, trajno i vječno.

Trčimo li za zemaljskim dobrima? Gubimo li prave vrijednosti? Gubimo li Boga u našim životima? Posao, uspjeh, neuspjeh, progonstva...?

Bezbožnici očajavaju, a oni koji vjeruju prepoznaju Božju ruku. Gdje sam ja?

Trčim za zemaljskim probicima, za slavom, za uspjehom, silovit poput morskog valovlja. Zaboravio sam i Boga i molitvu i svoje ljudsko lice. Praznina. Odjedanput mi sve izgleda jadno, maleno, sitno, isprazno. I onda čujem glas: „Stani“.

I kad me najteže „udara“, Bog me liječi. Bog me odgaja, Bog me uzdiže.

Bog je sa mnom.

Bog ne spava, ali lažno ne tješi. On ne čini čudesa da se poteškoće preskoče. On ne uklanja poteškoće, nego daje snagu da se suprotstavljamo zlu i poteškoćama.

Zdenčani, osjetimo u sebi živoga Boga koji nas nikada ne napušta, koji u nama diše i daje nam hrabrosti da nadvladamo sve nedaće. S vjerom, nadom i ljubavlju suprostavimo se životnim nedaćama.

Vjera, ufanje i ljubav nadilaze naša shvaćanja, one su od Boga i daju nam životni smisao, osmišljen i snažniji život.

I Isus je bez straha prihvatio na sebe sva zla svijeta da bi čovjeku vratio povjerenje u samoga sebe i vjeru u Boga.

N.M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Ove nedjelje slavimo rođendan Ivana Krstitelja. Imaju i druga redovna čitanja za ovu nedjelju a mi ćemo uzeti čitanja iz mise koja govore o Ivanu u perspektivi Božjeg plana „podignuti plemena Jakovljeva…“ i  donošenja spasenja „do na kraj zemlje“. Kraj zemlje se odnosilo na sve druge narode koji nisu bili izraelci. Kao Zdenac prepoznajemo svoje poslanje u ovim riječima;  jer bit nam je Božja svijetlost i donijeti spasenje vlastitom narodu i  na sve kontinente.

Ivan je Božjom voljom rođen od starih roditelja. O njemu  prorok Izaija govori u prvom misnom čitanju. Opisuje Ivanove osobine i da  sa tim osobinama služi Jahvi. Govori o njegovu poslanju, zadaći unutar plemena Jakovljevih i naroda Božjeg Izraela. Od sluge uzdiže ga da mu bude „svijetlost narodima“. Ivan je proslavljen u očima Boga svojega.

Drugo čitanje iz Djela apostolski citira Ivanove riječi upućene narodu koji  je hrlio na Jordan da ga sluša i krsti: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama“. On kojega je Bog proslavio, sama sebe vidi manjim od sluge Isusu  Kristu, sinu Marijinu. Sluge su svojim gospodarima onoga vremena, među ostalim, izuvali obuću i prali noge. Ivan Krstitelj sebe ne smatra vrijednim niti da to učini Isusu.

Promatrajući očima ljudi koji su okruživali Ivana i Isusa, Ivan je bio puno popularniji i veći od Isusa. Jer kad su Ivana strpali u zatvor tek tada  Isus nastupa kao učitelj i propovjednik Kraljevstva Božjeg. Ivan Isusa gleda očima vjere koju je naučio od svoje majke Elizabete i oca Zaharije. Oni su proučavali proroštva, imali su iskustvo Božjeg djelovanja u vlastitoj obitelji. Sam Ivan rođen je snagom Božjeg obećanja, majka mu je pričala o njegovom ushitu u njezinoj utrobi kad joj je Marija došla u pomoć nakon Isusova začeća. Vjera Ivanova gradila se na poznavanju i prepričavanju  koje je primio u svojoj obitelji.

Ovo nam ukazuje da  je važno razgovarati sa roditeljima, starijim u kući, sa bakama i djedovima o događajima koji su se dogodili prije nego je nas bilo. O događajima koji su popratili naš dolazak na svijet. Za svakoga od nas i svakog čovjeka mogu se primijeniti riječi Izaije iz prvog čitanja.

Kruna svetosti je u poniznosti izgrađenoj  na  uvjerenju:   „Nisam ja velikan za koga me vi  držite.“ Bog je velik i on je očima zemaljskim skriven ali je zasigurno PRISUTAN, UTJELOVLJEN, u svakoj osobi. Ja nisam dostojan biti mu sluga (Bogu u osobama) ali milošću Božjom poslan sam pripraviti mu put do Boga i ljudi.

Ovo je podloga vjere našem pozivu koje od Boga dolazi da  u Zdencu i kroz Zdenac služimo Njemu u svim situacijama i potrebama unutar naše zajednice i ljudi kojima smo poslani. Ponavljajmo neprestano u svom srcu:“ Daj Gospodine da te gledam očima vjere u svim situacijama i svim ljudima.“

Vježba:

1. Prvo čitanje: umetnimo svoje ime i ime Zdenac Milosrđa na sva mjesta gdje se može. Npr. Jahve me  pozva N.N. i pozva Zdenac Milosrđa…
2. Zatim ga polagano dva puta pročitajmo.
3. Ponovimo svaki dan čitanje sa umetnutim imenima.

Duh Sveti će djelovati proročki  u nama pojedinačno i nama kao zajednici Zdenac.

S. Ljilja Lončar