Prvo čitanje: Ez 17, 22-24
Nisko drvo uzvisujem.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin Bog:
»S vrha cedra velikoga,
s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu
i posadit je na gori visokoj, najvišoj.
Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:
razgranat će se ona, plodom uroditi
i postati cedar predivni:
prebivat će pod njim sve ptice,
sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.
I sve će poljsko drveće znati
da ja, Gospodin,
visoko drvo ponizujem,
a nisko uzvisujem;
zeleno drvo sušim,
a drvu suhu dajem da rodi.
Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 92, 2-3.13-16
Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.
Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.
Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Drugo čitanje: 2Kor 5, 6-10
Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 4, 26-34
Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega bilja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.
Razmatranje
Današnja čitanja govore nam o Kraljevstvu nebeskom. Isus ga uspoređuje sa gorušićinim zrnom koje je najmanje među zrnima. Isus je govorio u prispodobama da ga oni koji ga slušaju mogu bolje razumijeti i da bi nam mogao približiti svoj nauk.
Početak Kraljevstva vezan je uz neznatnost, malenost, neprimjetnost, kao i gorušićino zrno. Božju Riječ čujemo i promišljamo u skrovitosti srca, postojano, između drugih riječi. Rast Riječi koja je posijana, kako govori današnje evanđelje, ovisi o djelovanju Duha. On je onaj koji čini da Riječ klija i raste. Budimo plodna njiva!
Bog nam želi reči da On od sitnih stvari može učiniti velika djela. Povezanost sitnog i velikog je neodjeljiva. Bog želi čovjeka dovesti k sebi, važan mu je svaki čovjek i njegovo ponašanje.
Zdenčani, Bog želi da se obratimo i živimo. Zato nam kaže: „Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Jahve Gospodina. Obratite se, dakle, da biste živjeli!“ (Ez 18, 31-32). Znamo da je obračenje trajni proces, ali često to zaboravljamo.
U drugom čitanju otkrivamo Pavlovu osobnost: slab i jak; nježan i snažan; odvažan i bojažljiv; ponosan i ponizan; oslabljen bolešću i kušnjama, a ipak jak pomoću samoga Boga.
Usvojimo Pavlove osobine, radimo na svojoj osobnosti, krenimo Pavlovim stopama za Isusom.
Želja svih nas je biti s Bogom, gledati Boga. Naše putovanje ovdje je pod znakom vjere, ufanja i ljubavi. Naš zemaljski život je jako bitan, iako malen i neprimjetan preko njega ćemo u Kralljevstvo Božje.
Jesmo li danas učinili djelo milosrđa, jesmo li se molili, podnosili drugog pored sebe...? Jesmo li blizu Kraljevstvu Božjem? Očekujemo da se Kraljevstvo Božje dogodi brzo. No Bog ima svoje planove, Bog djeluje na svoj način. Djeluje po zakonima sjemena posijanog u zemlju.
Krist nas oslobađa moći, veličine i brzine ovoga svijeta, daje nam mir, smirenost, otvara srca, oslobađa straha.
Traži od nas da Božju Riječ čujemo i njegujemo u skrovitosti srca.
Gospodine, daj nam razumjeti da dar vjere niče iz neznatnoga sjemena te raste u skrovitosti, po snazi tvoje milosti.
Uvijek ponovno ubacuj sićušno sjeme, svoju Riječ, u naša srca.
Razmišljanje za duhovnu izgradnju Zdenčana
Misna čitanja jedanaeste nedjelje kroz godinu, ove nedjelje, posvećena su Božjoj logici „neznatnoga“.
Prorok Ezekiel proglašava riječiBožje. Govori u prvom licu, on, prorok postaje Božja usta, Njegove glasnice.
Sa vrha velikog i snažnog cedra odlomit će Bog jednu neznatnu grančicu, između tisuća drugih grančica, zasadit će je da se razvije u veliki cedar na kojem će se ptice gnijezditi, za kojega će drugo poljsko drveće znati da je taj cedar izrastao iz male grančice po Božjem nastojanju.
Gospodine mi vjerujemo da je Zdenac Milosrđa grančica koju si odlomio i zasadio u Crkvi, da donese plodove Tvojeg milosrđa u suvremenom svijetu. Ti ga čuvaj, obrezuj od svih divljih grana, zalijevaj i daj mu svoj uzrast kad hoćeš i kako hoćeš. Usmjeruj njegove grane kako bi se razvio u Cedar s imenom pokreta Misionara Milosrđa, gdje će različite vrste tvojih stvorenja naći tvoje okrilje i svoj rast.
Usmjerimo svoj duhovni pogled na Božji izbor te male grančice na vršku neke velike i snažne grane, koja nije ni svjesna važnosti svoje male grančice na svojim vrhovima, svojoj periferiji.
Pozvani smo da svoju pažnju usmjerimo i posvetimo „malim, neznatnim“ osobama. Da budemo ruka Božja koja će ih zasaditi na goru visoku, u Crkvu Kristovu, gdje će rasti, razvijati se i plod donositi, koji ostaje za život vječni. To su djeca u misijama i domovini koju riječju i djelima učimo biti milosrdni i u tom duhu razvijati vlastite životne horizonte.
Pozvani smo da pažljivo živimo svoje „neznatne“ dnevne trenutke. Ti trenutci su „grančica“ na vrhu „dnevnog“ cedra. Nadahnuća, riječi koje se razvijaju u dobre navike i rade dobra djela po kojima mi Zdenčani rastemo snagom Duha Svetoga u vjeri kako bi omilili Gospodinu. Ne gledamo i mišlju ne shvaćamo milosno Božje događanje ali se uzdamo i znamo što je skriveno očima našim postojano je u Božjem planu. To nas čini sigurnim i sretnim.
Isus uspoređuje sjeme gorušičina zrna sa Božjim djelovanjem. Prorokova grančica i gorušičino zrno imaju zajedničke osobine. Same u sebi su vrijedne jer su Božjom voljom posađene. Ipak nisu same sebi svrha, one po svojoj naravi i svojem postojanju služe kako bi druga bića mogla živjeti svoj život u punini.
Gospodine evo nas tebi da nas ucijepiš u sebe, kako bi svi i sve drugo moglo živjeti svoj život sa nama, po nama u Tebi i za Tebe.
S. Ljilja Lončar
Razmišljanja...
Priča o sjemenu koje samo niče nije prispodoba koju je lako danas razumjeti.
Bliže su nam neke stare parole koje kažu da 'nema kruha bez motike' ili da je 'život borba' itd., itd. Kada je o poljoprivredi riječ (ipak se priča o zrnu!) tu su umjetna gnojiva, pesticidi, kombajni... Moderni svijet je doista uporan u dokazivanju da se sve može postići bez Boga.
Bog u konačnici ipak govori o nečem drugom. Najvažnijem. O duhu, duhovnom rastu i o tome kako postati svet. Nije tu trud u prvom planu nego milost. Sijač je posijao sjeme. On ne vidi što se događa u nutrini njive, ali nešto uporno raste. I dok spava, moli, radi... Raste klica i bit će kao stablo gorušičino - najveće od svih. Po milosti vjere. Ni sami ne znamo kako...
Ni sveci nisu znali kako - tek su crpili milost. I rasli, rasli, rasli. Veći od svih na zemlji.
Blagoslovi nas Bože tako da tvoja klica proklija u nama i donese obilan urod.
Suzana
