S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Sveti Franjo Saleški
Sv. Ivan od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bez utješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Presveto srce Isusovo, izvore svakog dobra, ja ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u te, ja te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti.
Amen!
Posvetna molitva Zdenca Ruži Otajstvenoj (ROZA MISTICA)
Marijo, Ružo Otajstvena, Kraljice svemira, Majko roda ljudskoga! Posvećujemo ti naš Zdenac i Pokret Misionara Milosrđa širom svijeta...
Predajemo ti našu djecu, mlade i sve osobe kojima nas tvoj Sin šalje. Tebi Ružo Otajstvena posvećujemo svoje živote, zajedničko poslanje spašavanja duša, čineći duhovna i tjelesna djela milosrđa.
Ponizna Djevice, Majko milosrđa, uzmi u svoje ruke i svoje srce naše poslanje i širi ga po cijelom svijetu. Mi ćemo širiti tvoju pobožnost. Uči nas Majko prihvaćati Evanđelje srcem i živjeti ga u vjeri, ufanju i ljubavi da u svemu budemo na slavu Oca, Sina i Duha Svetoga.
Amen!
Paola di Rosa krsno je ime sv. Marije Krucifikse. Rodila se u Brešiji 1813. godine, od oca Klementa i majke Kamile. Iz plemićke je obitelji. Majka joj umire vrlo rano, kad je Paoli bilo jedanaest godina. Uzima Blaženu Djevicu Mariju za svoju majku i gradi odnos povjerenja i bliskosti prema njoj, izražen u riječima i gestama privrženosti i odanosti.
Bog je vodi usponom mistika. Od svoje sedamnaeste do dvadeset druge godine proživljava tamnu noć duše. Njezin duhovni dnevnik svjedoči o unutarnjim borbama koje je dovode do granica ljudske izdržljivosti. Imala je duhovnika monsinjora Pinzonija koji je savjetovao, usmjeravao, hrabrio i tješio.
Da bi spoznala Boga i božanske stvari, duša mora nastojati da stavi na stranu sve što je naučila o Bogu pomoću razuma i koncentrirati se jedino na ono što nam vjera govori o njemu, jer jedino nam vjera pokazuje Boga onakvog kakav on zaista jest. Sv. Ivan od Križa vjeru naziva „tajnim ljestvama“ kojima se ulazi i prodire u Božje dubine.
Aktivna noć osjetila podrazumijeva odricanje i čišćenje od svih osjetnih požuda s obzirom na sve izvanjske stvari svijeta i na sve sklonosti njezine volje. Omogućuje nam prijelaz iz površinskog života koji je na razini osjetila na razinu duha. U njoj se duša svojim djelovanjem otvara Bogu.
Gospodine izmijenilo se moje stanje, ali zato ja nisam manje nesretna i bijedna. Nakon bijesne oluje nastala je tišina…Jao, tišina je mučnija od same oluje. Iz štropota tisuću žestoki napasti, prešla sam u glupu ravnodušnost. Moja je duša potpuno prazna.
Sv. Ivanu od Križa nas potiče da u svojoj svakodnevici biramo: „ne što je lakše, nego što je teže; ne što ugađa okusu, nego što mu ne ugađa; ne što ima više ugodnosti, nego što je ima manje; ne odmor, nego trud; ne utjehu, nego bezutješnost; ne što je više, nego što je manje; ne dragocjenije i skuplje, nego što je manje cijenjeno i priprostije; ne nešto, nego ništa“.
Prožima je osjećaj napuštenosti, samoće i žalosti. Teška joj je svaka ljudska prisutnost. Nema utjehe za nju, niti je ne želi od ljudi. Samo je jedan koji je razumije i za čijom utjehom čezne. Taj jedini Tješitelj nju je napustio, prepustio. Svoju bol uspoređuje sa dubinom mora.
Više...
Opisuje snažnim riječima dubinu i širinu svoje patnje: Bože moj zašto si mi zarobio srce a onda me tako ostavio. „zarobio“ izraz je njenog prijašnjeg emocionalnog sjedinjenja s Bogom.
Smirena mladost puna blage topline, pouzdano predanje Bogu, pouzdani mir koji se ne uznemiruje za sutrašnjicu te nutarnji mir koji njeguje slatke trenutke molitve, upravo su bili na zalazu. Paola se našla izgubljena i uplašena kada su je počele mučiti najstrašnije napasti - duhovne tmine, skrupule, sumnje, osjećaji zapuštenosti i potištenosti.
Njeni doživljaji zanosa uvodili su je u stanje ekstaze koja je prožimala njen duh, dušu i tijelo. Njene emocije gorjele su vatrom čežnje za sjedinjenjem. Činili bi joj se neizdrživi ti trenutci i morala bi pobjeći pri čemu bi „ušutkavala“ stvorenja da joj prestanu pričati o toj silnoj ljepoti i veličanstvu njenog Gospodina.
