Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. J.W. Goethe
Stiže nam čestitka iz mjesta Palmire, Kuba. Ovo su mladi koji su započeli svoj rast u Zdencu prije 5 godina kao mali osnovci. Sada su tinejdžeri. Iskazuju svoju zahvalnost i čestitaju Bozić svima u Zdencu: članovima, volonterima, kumovima i dobročiniteljima.
Iako imaju stalne poslove i svakodnevne obveze, Anđela Mirčić i Mirjana Iličić odlučile su se upustiti u avanturu života - otići na daleku Kubu kako bi ondje pomagale lokalnom stanovništu koje živi u gotovo neljudskim uvjetima...
Jose je 83–tro godišnjak. Već 50 godina živi u kući u neljudskim uvjetima te već tri godine nema krova nad glavom. Jose nema nikakvih primanja. Zdenac mu je obnovio kuću i ukljućio ga u projekt „Moja šalica mlijeka“...
Student 5 godine medicine, motivira svoje kolege da pristupe Zdencu, kako bi zajedno radili za Boga. Objašnjava im razliku između žaljenja i suosjećanja. Treba suosjećati i uživljavati se u situacije čovjeka u potrebi...
Zdenac je u Palmiru stigao prošle godine. S. Ljilja i jedan volonter posjećivali su i pomagali napuštene starije osobe. Upoznavali i druge stanovnike naselja, posebno djecu i materijalno im pomagali...
Piedras je jedno od predgrađa (naselje – malo selo) Cien Fuegosa. U naselju žive većinom mlade obitelji s mnogo djece u jako lošim uvjetima. Djeca su doslovno gola i bosa ali i pothranjena...
