Božja volja ili poticaji Njegove milosti, često je protivna našim nagnućima koja često teže za sebičnim komforom i idu putem manjeg otpora.

Zaboravljena siročad

Zaboravljena siročad

Tanzanija gledana očima Zdenca

Zemlja crvena, oblaci prašine, put neravan, pun rupa i kanala. Ljudi iscrpljeni nemilosrdnom klimom, neumornim radom, bijedom, siromaštvom i nadom da će preživjeti sutra. Pohod Zdenca u vruću, crvenu i nadasve crnu Afriku, Tanzaniju kako bi pobliže upoznali djecu koju pomažemo u školovanju već dvije godine, i upoznali drugu djecu kojima je potrebna pomoć, vrlo je upečatljiv i dojmljiv.

Tri tjedna volontiranja u sirotištu Chipole, ne dozvoljava nam ravnodušnost i spokojstvo. Želimo VIKATI, tako glasno da nas čuje svaki čovjek i da naš KRIK dodirne i Vaša srca. Vjerujemo da je Bog u svakoj zemlji, gdje god se nađemo, u svima i posvuda. Da smo njegovi, možemo pokazati djelima milosrđa. Podijeliti ćemo s Vama naše bolne spoznaje i surovu stvarnost djece u sirotištu.

U sirotištu odrasta 53 djece od 1 mjeseca do 10 godina. Neka od djece imaju očeve koji su se oženili i imaju drugu djecu, ali ih ne posjećuju, kao da nikad nisu postojali. Većina ih nema oca ni majku. Kad umre majka dječja sudbina je sirotište. Ne želi ih ni rodbina, razlog je siromaštvo i neimaština. Ne posjećuju ga jer se boje da će ga oni morati odgajati i brinuti se za njih. Umire se od side, malarije i anemije. Ima djece koja nemaju nikog svog.

Medald je doveden u sirotište sa godinu i pol. Ostavljen je na vratima crkve. Našao ga je svećenik i donio u sirotište. Njegovi roditelji nikad nisu pronađeni. Djeca do tri godine trče po zemljanom dvorištu sirotišta. Mokra i neuhranjena, bosi i napola goli. Curice u haljinicama bez donjeg rublja, sjede i igraju se na zemljanoj površini. Većina djece još ne govori pa i nuždu vrše u odjeći i tako ostaju zaigrani dok ih netko ne primijeti, smiluje se i promijeni odjeću. Jednom sam djetetu vadila zemlju iz usta, plakao je i zatrpavao se zemljom, bilo je gladno. Strašno!

U jaslicama djeca bespomoćno leže u krevetiću mokri, posteljina je oskudna. Željni dodira, zagrljaja, osjećaja pripadnosti. Samo žele bezbrižno djetinjstvo. Žalosno je biti s djecom, a biti nemoćan.

Promatram malenu koja ima godinu i pol, četveronoške hoda okolo. U jednom trenutku se diže, napravi par koraka i opet na koljena. Radi svoje prve korake, a nitko ne zapaža, ne raduje se, ne ohrabruje je, ne ljubi, ne grli. Zašto? Zašto su odbačena?

Đuma, dječak od 2,5 godine, stariji mu je dječak dao komadić slatkog krumpira. Jeo je i krumpir mu ispadne iz ruke. Maleni Dismas bio je brz, uzeo ga i neviđenom brzinom stavio u usta i progutao. Đuma je plakao i nikako da prestane. Prosper (stariji dječak) ga pogleda, udijeli mu komadić i Đuma prestaje plakati. Golo preživljavanje.

Još jedna od životnih situacija, čestih u Tanzaniji

Baraka Mdunguru – ima osam godina, ide u 1. razred kojeg ponavlja, no sada je dobra u školi. Roditelji su joj nepoznati i nema nikog svog. Slučajno ju je pronašao jedan čovjek u nekom selu kad je prolazio putem i čuo dijete da plače ostavljeno u nekoj torbi. Odnio ju je u biskupiju, a oni su je donijeli u sirotište.

Ugali, brašno od bijelog kukuruza kuhano u vodi bez ulja i soli, bez okusa i mirisa, te grah svakodnevna je hrana djece u sirotištu i većine ljudi u Tanzaniji. Meso jedu jednom godišnje, dok kruha imaju dvaput tjedno (nedjeljom i ponedjeljkom) za doručak. Prostorija u kojoj jedu je bez stolova i stolica. Jedu na podu, svatko iz svog plastičnog tanjura, a jedu rukama. Kroz tri tjedna nismo zapazili da djeca piju, unose tekućinu u tijelo, kao ni čašu bilo koje vrste.

U sirotištu s djecom rade dvije štićenice sirotišta koje nemaju nigdje nikoga i prisiljene su boraviti u sirotištu brinući se za djecu i dvije časne sestre, koje ne stignu djeci posvetiti pažnje koliko bi trebalo. Djece je mnogo, i kao svoj djeci potrebno im je puno pažnje i ljubavi. Jedini fizički kontakt imaju kad ih kupaju. Uživaju u kupanju i neplaču.

Ovogodišnja akcija Zdenca usmjerena je u korist ovog sirotišta, a cilj je:

  • zaposliti još 4 odgajateljice čija je mjesečna plaća 200 eura.
  • kupiti perilicu za pranje rublja, jer je nemaju i zato je robica jako prljava, puna mrlja i potamnjena.
  • kupiti stolove i stolice u blagovaonu kao i pribor za jelo.
  • opskrbiti ih sa kvalitetnijom prehranom
  • kupiti im odjeću i obuću što će im dati osjećaj dostojanstva.

Svojim prilogom zajedno pomozimo zaboravljenoj siročadi u Tanzaniji.

Udruga Zdenac
Ivana Gorana Kovačića 39
10370 Dugo Selo
Hrvatska

Tel./fax:
021/ 377 572

E-mail: udruga.zdenac(at)gmail.com

Upisana u registar udruga RH pod RB:17001887

MB: 1708856

IBAN: HR9023400091110984714

Devizni račun 20016000001
SWIFT: SOGEHR22
IBAN:HR9023400091110984714

Poziv na broj: 4371

Prijedlog: Tko želi trajno pomagati ovoj siročadi najbolji oblik jest dati trajni nalog na svoj tekući račun kako bi mjesečno doprinosio za dobrobit djece.

 

 

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • A u pročitanom evanđeoskom ulomku nije bilo ni jedne Isusove riječi. Pa Isus je u tom ulomku bio spomenut tek pri kraju, riječima »… i jave Isusu.«...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Misija Venezuela

    Uz mnogo znoja i napora Bogu dragom hvala nastavljamo dalje. Gotovo pa nesnosne vrućine na otoku Margariti ne popuštaju. Suha zemlja i sveukupna vegetacija već duže vrijeme nalikuje kao da smo u Africi. Žeđa zemlja, žeđaju ljudi. Zemlja za vodom, a ljudi za vodom i promjenom. Sestra Ljilja i ja, kao dionici u naporu da se ta promjena dogodi, nastavili smo s radnim ritmom kojeg se ne bi posramili ni okorjeli radoholičari.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.