„Kada se trpljenje obruši na naš život, valja ga prihvatiti s osmijehom. To je najveći Božji dar: imati hrabrosti s osmijehom prihvatiti sve što nam on šalje i što traži od nas.“ Majka Terezija

Sanda Brezak

Sanda Brezak

U Ekvadoru postoje dva poznata turistička odredišta; prvo je otočje Galápagos, drugo amazonska prašuma. U oba ima nešto netaknuto, egzotično i magnetski privlačno… samo što je Amazonija - koju ovdje zovu Orient - divlja, neistraženija, gotovo poput mita koji se isprepliće sa stvarnošću.

Nakon Velikog tjedna i iskustva naviještanja Evanđelja po kućama, nekako me posebno zahvatila misijska groznica i u tom poletu duha i snova nije me previše zanimao turizam. Lijepi trenuci često dođu bez očekivanja, iznenade nas i oduševe… pa ipak, postoje i oni dani kada duša potajno sluti, zna da će se dogoditi nešto izvanredno, pa radosno žuri ususret. Upravo taj osjećaj zapakirala sam u putnu torbu, spremajući stvari za putovanje u prašumu.

Bilo je rano jutro nakon cjelonoćne vožnje autobusom do Coce, glavnog grada provincije San Francisco de Orellana, negdje na polovici našeg puta. Pomalo šutljivi i umorni, sjedili smo u kući fratara Kapucina i doručkovali. Jedan stariji, sijedi i izrazito mršavi fratar kasnio je na doručak i sjeo na prazno mjesto do mene. S jakim španjolskim naglaskom veselo je rekao: Hej, ja sam José Miguel i pratit ću vas na putovanje po Orientu. Otpivši gutljaj jutarnje crne kave, onako u šali ga upitah: I Vi ste Španjolac? A on mi odgovori: Ni slučajno, ja sam Bask! - Hm, onda ste iz Burgosa? – Ma čuj, tko te to prevario da u Burgosu ima Baska?! Pogledali smo se, prasnuli u smijeh i - prijateljstvo je sklopljeno...

Bio je šaljivdžija i izbjegavao je razgovor o sebi. Više je volio igru riječi, provokacije, smijeh pomiješan sa stalnim razmišljanjem, gotovo svađanjem, koje je duh držalo uvijek budnim. Umjesto njega samoga, o José Miguelu pričaju ljudi i krajevi… poznaje svaki brzac rijeke, svaki kutak prašume, svaku kuću i svakog pojedinog člana indijanskih zajednica. Nije trebalo dugo vremena da mi prašuma prišapne kako je ovaj veseli revolucionar najveći misionar ekvadorskog dijela Amazonije.

Čovjek koji je sagradio prvu indijansku školu, organizirao prvu indijansku pobunu, protjerao patrone velikih imanja koji su besramno izrabljivali urođenike, ratovao protiv naftnih bušotina, potaknuo udruživanje Indijanaca u zajednice, organizirao poljoprivredne zadruge, borio se za dodjeljivanje zemlje lokalnom stanovništvu, protiv eko-katastrofa, devastacije prašume i napadnog prodiranja razorne civilizacije… čovjek koji se jedini usudio izvući mrtva tijela kopljima ubijenih misionara mons. Alejandra Labake i s. Ines Arango. Njegovu buntovnu i pustolovnu narav Gospodin je trebao da promijeni lice cijelog jednog područja, spasi egzistenciju i donese dostojanstveniji život do tada zaboravljenim plemenima.

Sanda Brezak

Uz p. José Miguela naučila sam kako hodati kroz blato a ne uprljati cipele, vidjela sam krokodila, riječne dupine i morske kornjače, prešla granicu s Peruom i pograničnu vojnu bazu bez putovnice u džepu, smijala se do suza čak i na ispovijedi… ali i nešto puno, puno važnije. Svako jutro bila je nova prilika za uskočiti u cipele, zapravo, gumene čizme tamošnjih ljudi, razgovarati, smijati se, plakati s njima. Dijeliti s njima siromaštvo vlažnih drvenih kućica, malih drvenih klupica i pletenih mreža umjesto namještaja i kreveta. U okusu kisele čiče, indijanskog alkoholnog pića od fermentirane juke, osjetiti tako neodoljivu slast prihvaćanja, zajedništva, jednostavnosti života.

Nije on tipičan svećenik, rijetko priča o redovničkom životu, čak i o religiji. Ne živi striktno svoje zavjete, habit nema ni u ormaru… kad ga je generalni poglavar reda prije 40 godina poslao u Mexico, potajno se sa drugim fratrom zamijenio za pismo i kartu za brod, da bi mogao doći u amazonsku prašumu, gdje ga je vuklo srce. Studirao je u Rimu na Gregoriani i položio sve ispite, ali se nikada nije službeno upisao niti dobio diplomu, jer nije htio biti kao drugi. Na Filipinima se kao misionar družio s najvećim razbojnicima koje je obratio, umjesto na službenim tečajevima naučio engleski jezik s vrtićkim klincima.

Teško da bi ga itko uvrstio u uzore redovničkog života. Pa ipak, tjedan s njim u Amazoniji bio je susret koji me ispunjao stalnom Božjom prisutnošću, zaljubljenošću u život, u zvanje, u bezuvjetno predanje. Svjedočanstvo života provedenog u narodu, s narodom i za narod, mnogostruko je snažnije od svake izgovorene riječi, svake konvencionalne geste. Volio je te ljude bez ostatka, govorio njihovim jezikom, živio za njih, neumorno se i bezuvjetno davao. I nevjerojatna snaga ljubavi bila je zarazna, počela je kolati i mojom krvi i ubrzo u svojoj svijesti prestadoh biti gost i postadoh jedna od njih. Željela sam biti Kichwa, a on kao da je slutio i svakoga me dana učio nekoliko novih riječi.

To je ljepota misijskog hoda s Bogom – lomiti predrasude, prelaziti granice, mijenjati svoj i tuđe živote. Prepustiti Gospodinu da najljepšim rukopisom ispuni grbave crte naše naravi, slabosti, ljudskosti. Dozvoliti da te siromaštvo obogati, a divljina pripitomi...

Zadnjega dana našeg posjeta sjedili smo u radnoj sobi s kompjuterima, p. Jose Miguel dovršavajući svoj rječnik indijanskog, a ja prelistavajući elektronsku poštu. Digao je glavu, prekinuo tišinu i rekao mi: Ti voliš misije, a kad ti je do nečega stalo, trebaš se boriti, ponekad treba pokazati srce... znaš, 'Sanda' u ovom području uopće nije ime, to je indijansko prezime. Neka i tebi postane kao drugo prezime, koje ćeš uzeti iz ljubavi na korake po ovoj zemlji!

Jose Miguel nije ni slutio koliku su simboliku imale njegove riječi. Toga subotnjeg jutra u kapucinskoj misiji u malom selu Rocafuerte na rijeci Napo, zateklo me jedno željno iščekivano pismo, koje je promijenilo moje životne puteve i značilo ostanak u misijama, u Ekvadoru, ali i rastanak sa Zdencem.

Život je poput amazonske rijeke. Lijepo je, romantično sjediti na obali i promatrati njezine brzace, izlaske i zalaske sunca. Ali onoga jutra kada čovjek prvi puta zakorači u brodić, u njemu se zapali trajni plamen čežnje za putovanjem ususret Cilju.

I zato se cijelom dušom veselim tom putovanju, jer znam da prihvativši rastanke prihvaćamo i neke nove susrete, dragocjene sastanke. I ponekad ukrštenim, a ponekad razdvojenim putovima – koračamo u istom smjeru, do istinskog susreta u Gospodinu. Pozdravljam vas i grlim, s vama u molitvi, misijskom duhu i predanju sv. Mariji Krucifiksi.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 28. lipnja 2019.

    Prvo čitanje: Pnz 30, 10-14

    10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reći: 'Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš.

    Pripjevni psalam: Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37

    14No tebi se molim, Jahve,
    u vrijeme milosti, Bože
    po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
    po svojoj vjernoj pomoći!
    17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
    po velikom milosrđu pogledaj na me!

    30A ja sam jadnik i bolnik -
    nek' me štiti tvoja pomoć, o Bože!
    31Božje ću ime hvaliti popijevkom,
    hvalit ću ga zahvalnicom.

    33Gledajte, ubogi, i radujte se, 
    nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
    34Jer siromahe Jahve čuje,
    on ne prezire sužanja svojih.

    36Jer Bog će spasiti Sion
    - on će sagradit' gradove Judine -
    tu će oni stanovat', imati baštinu.
    37Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
    prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

    Drugo čitanje: Kol 1, 15-20

    15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

    Evanđelje: Lk 10, 25-37

    25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" 26A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš." 29Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. 32A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. 33Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'" 36"Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!"

    Za duhovni rast Zdenčana

    Osnovna misao današnjeg evanđelja je kršćanska ljubav: ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je temeljni zakon Kristov. Ljubav prema Bogu, mjeri se ljubavlju prema čovjeku. Isus to prikazuje u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Isus ovakvim govorom dolazi do čovjeka, do njegovih misli i osjećaja, do njegova razumijevanja. Budi emocije, bistri savjest, potiče na razmišljanje, pokreče ustaljenost, izaziva opredjeljenje i dobiva ispravan odgovor.

    Ovo evanđelje je poslanje, misija Zdenca, po uzoru na Isusa iz Nazareta, pomagati čovjeku, činiti ga sretnim.

    Isus nas pita «tko je moj bližnji»? Komu sam ja bližnji. Tko od mene očekuje pomoć? Tko mene treba i tko će ostati bespomoćan ako mu ja ne pomognem?

    Svakome od nas Isus upućuje riječi: «Idi pa i ti čini tako!» Svatko onaj tko se zanima za život vječni, za konačni cilj ljudskog postojanja, ne može zanemarivati bližnje i ne poznavati bližnje. Moj bližnji je svatko tko treba moju pomoć.

    Često propisane dužnosti nalaze se iznad srca i ljudskosti.

    On kaže: svaki čovjek ima moć biti ili postati drugome bližnji. Ne postoje granice. Sve ovisi samo o tome koliko je srce svakoga od nas tankoćutno i pozorno. Zapažamo li tuđu nevolju i jesmo li spremni priskočiti u pomoć, samo tako ispunjavamo volju Božju i nalazimo se na putu koji vodi u život.

    Spašavanjem čovjeka najbliži smo Bogu. Slični smo Isusu, a sličnošću s Isusom usrećujemo drugoga. Kaže nam: «Idi pa i ti čini tako! , odgovor za pravilno življenje i život vječni.

    Želimo da naš Zdenac bude prepoznatljiv po snažnom svjedočenju jedinstva između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu.
    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Charls, Chatira, Wille, Issa, Daudi, Alex i Ajzek su djeca koja još uvijek čekaju svoj red za školu, međutim dok im se ta želja ne ostvari oni se ne predaju. Naime prije nešto više od dva mjeseca odlučila sam početi trenirati dječake...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.