Obećali su je naučiti do našeg sljedećeg dolaska. Djeca, tinejdžeri, od 13 do 16 godina, njih 20, su već pola godina u Zdencu. Ne znaju puno o njemu, ali onoliko koliko su im s.Ljilja , Mirjana i Dražen uspjeli prenijeti, a bili su kod njih samo jedan dan, bilo je dovoljno da požele biti dio Zdenca.
Duhovna obnova je počela u 08:30, a većina je došla već u 07:45. Proveli smo je u tri faze:
Pjesma, molitva i obrada teksta Iv 4 Isus i Samarijanka na Zdencu. Tekst po kojemu je Zdenac dobio ime. Tekst je obradio p.Jacinto. Istaknuo je Isusovu otvorenost, odvažnost, iskrenost, strpljivost i poslanje.
Dao je osvrt zašto je Zdenac baš po ovome tekstu dobio ime. Želimo biti poput Isusa, otvoreni, prihvaćati druge, ne osuđivati. Odgovarali su na nekoliko pitanja da bi bolje razumjeli tekst.
Slijedio je osobni rad u šutnji. Razgovor s Isusom na Zdencu. Poput Samarijanke biti iskren/a s Isusom, otvoriti mu svoje srce, reći mu sve što nas pritišće i muči, svoje propuste i pogreške, i obećati mu da ćemo se promijeniti. Zaključili su : „ Želimo biti primjer u zajednici, u ponašanju, izražavanju i oblačenju, empatični, dobrog srca i dobre osobe. Trebamo obožavati Boga, voljeti ga, pouzdati se u njega, biti prijatelji s Isusom.“
Isusova voda je voda za vječnost. Slijedila je sv. ispovijed i sv.Misa. Za vrijeme ispovijedi djeca su sa katekistom pjevali i pripremili sv.Misu. Poslije smo svi zajedno otišli do župne kuće i ručali.
Kuća je bila puna smijeha i radosti. p. Jacinto je bio glavni konobar. Djevojke su dovele kuću u prvobitno stanje.
Rastali smo se i krenuli dalje vjerujući da su sjeme Božje te da su s.Ljilja, Dražen , Mirjana pridonijeli malo „vode žive“ kako bi opstalo u njihovoj surovoj stvarnosti.
N.M.