MISIJA VENEZUELA

Sestra, prijateljica, majka, odgajateljica, kuharica

Tamara je četrnaestogodišnja djevojčica. Rastom vrlo malena. Fizički i hormonalno se ne razvija. Boluje od dijabetesa i još nekoliko bolesti koje su utjecale na njen fizički razvoj. Svakodnevno sebi daje inzulin.

U školu ne ide već više od dvije godine. Ali Tamara razgovara i razmišlja kao osoba od dvadeset i više godina. Živi sa svojom sestrom (10), polusestrom (4) i polubratom (1.5).

20190426 132730 800x450

Majka joj je ubila oca jer se zaljubila u drugog muškaraca. S obzirom na situaciju u Venezueli nije bila suđena. Udala se za tog muškarca i rodila još dvoje djece. Danas ni majka ni Tamarin očuh, ne brinu za djecu. Ovisnik je o opojnim sredstvima i ne živi s njima već u nekoj kući u blizini. Ni majka nije kod kuće danima (nema je po čitavi tjedan, a nekad i više), navodno ide zarađivati na plažu. Susjedi kažu da je i ona na nekim drogama. Nekad djeci donese nešto hrane, a često dođe kući bez ičega. Pogleda ih i ide kod muža.

Svu brigu o djeci je preuzela Tamara. Dijete sa tolikom odgovornošću. I sve ovo nam ona priča. Kaže: „Najteže mi je kad mali brat i sestra navečer ne mogu zaspati od gladi, a ja im nemam što dati jesti.“

Pozvala nas je kući. Krenuli smo kroz zapušteno mjesto. Svaka kuća je u rešetkama, ljudi se štite od krađe i delikvenata kojih je puno mjesto. Inače mjesto Pedro Luis poznato je po ubojstvima. Svađe i konflikti završavaju izvlačenjem vatrenog i hladnog oružja. Uočavam mlade ljude koji stoje ispred kuće. Časna kaže: vrebaju. To su delikventi koji planiraju koga i što će pokrasti.

20190426 131912 800x450

Prilazimo kući. Stara zapuštena kuća. Zidovi od betona, a na krovu lim, stari, iskrivljeni i na nekoliko mjesta nije spojen, što znači u vrijeme kiša, prokišnjava. Na samom ulazu, na kući ispisana parola, citat iz Starog zavjeta. Šutim. Tamara nas pušta u kuću.Zidovi i pod crni i zapušteni, kao da se godinama ništa čistilo nije. Po zidovima opet ispisane parole velikim slovima. U jednom kutu kuhinja. Stolić od neobrađenih dasaka, a na njoj kuhalo i plinska boca iz prošlog stoljeća, sve prljavo i zapušteno. Preko puta ležaljka s plaže, nekad bila bijele boje sad sive, to im služi kao dnevni boravak.

20190426 132013 800x450

20190426 132041 800x450

20190426 132107 800x450

 

20190426 132127 800x450

Prolazimo jako uskom uličicom. Iz kuća kroz rešetke vire djeca i poneka starija osoba. Djeca tiha, ne čuje se dječja vreva: ni plač, ni smijeh, iako ih je puno. Mora da su nas puno ranije uočili.Uslijedio je šok. Iz jedne sobe pojavio se maleni dječak od godinu i pol, gol golcat. Tamara nas upoznaje i kaže da je to njen polubrat. Iza njega, prelijepa djevojčica, velikih očiju, dugih trepavica i prekrasne crne kovrčave kose, njena polusestra. Na njoj haljinica na cvjetove, stara i prljava. Kad su nas vidjeli povukli su se u sobu. Provirila sam unutra i imala što vidjeti. U sobi na crnom podu jedan madrac. Posteljine nigdje. Djeca su sjela na njega, a iza njih vidim još jedno dijete pokriveno po glavi dekom. To je Tamarina sestra. Ima deset godina i veća je od Tamare. Časna je pozdravlja, obraća joj se imenom. Dolazila je u Zdenac na hranu i radionice. U drugom kraju sobe hrpa robe i ništa više u sobi nema. U kući je bila još jedna soba u kojoj je spavala Tamara, velika sestra i mama i odgajateljica i kuharica i prijateljica, sve u jednoj osobi. Pokazala nam je kutiju u kojoj drži inzulin.

20190426 132617 800x450

20190426 132147 800x450

20190426 132913 800x450

Siroto dijete, em bolesna i još živi u takvim uvjetima i nesređenoj situaciji. Tamara je na sebi imala majčinu haljinu, koja joj je bila do poda, a i ona je bila pokidana. Ništa drugo nije imala obući.

Djeca su neko vrijeme dolazila u Zdenac na obrok. Više ne dolaze jer im je majka zabranila. Zabranila im je jer je Zdenac katolička udruga, a mama je protestantkinja. Tamara je poslušala i u početku nije dolazila, ali kako majka nije ostavljala hranu bila je prisiljena. Njena sestra (desetogodišnjakinja) tužila je majci i Tamara redovito kad majka dođe dobije batine. Sad sobom zna povesti samo malog brata.

To je stvarnost, djetinjstvo i život četrnaestogodišnje djevojčice. Čim je to zaslužila? Što je sa bezbrižnim djetinjstvom, tinejđerskim problemima, školskim problemima?

 naslovna tamara

Tamara brine kao i s čim nahraniti svoje sestre i brata, što im obući! Do kada će se moći brinuti o njima. Lijekova nema, teško se do njih dolazi. Liječnici joj kažu da neće dočekati dvadesetu? Što bi da nije Zdenca? Podrške i pomoći ni od koga.

N.M.

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Savršeno srce
    Savršeno srce

    Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}