Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

MISIJA VENEZUELA

MISIJA VENEZUELA

Sestra, prijateljica, majka, odgajateljica, kuharica

Tamara je četrnaestogodišnja djevojčica. Rastom vrlo malena. Fizički i hormonalno se ne razvija. Boluje od dijabetesa i još nekoliko bolesti koje su utjecale na njen fizički razvoj. Svakodnevno sebi daje inzulin.

U školu ne ide već više od dvije godine. Ali Tamara razgovara i razmišlja kao osoba od dvadeset i više godina. Živi sa svojom sestrom (10), polusestrom (4) i polubratom (1.5).

20190426 132730 800x450

Majka joj je ubila oca jer se zaljubila u drugog muškaraca. S obzirom na situaciju u Venezueli nije bila suđena. Udala se za tog muškarca i rodila još dvoje djece. Danas ni majka ni Tamarin očuh, ne brinu za djecu. Ovisnik je o opojnim sredstvima i ne živi s njima već u nekoj kući u blizini. Ni majka nije kod kuće danima (nema je po čitavi tjedan, a nekad i više), navodno ide zarađivati na plažu. Susjedi kažu da je i ona na nekim drogama. Nekad djeci donese nešto hrane, a često dođe kući bez ičega. Pogleda ih i ide kod muža.

Svu brigu o djeci je preuzela Tamara. Dijete sa tolikom odgovornošću. I sve ovo nam ona priča. Kaže: „Najteže mi je kad mali brat i sestra navečer ne mogu zaspati od gladi, a ja im nemam što dati jesti.“

Pozvala nas je kući. Krenuli smo kroz zapušteno mjesto. Svaka kuća je u rešetkama, ljudi se štite od krađe i delikvenata kojih je puno mjesto. Inače mjesto Pedro Luis poznato je po ubojstvima. Svađe i konflikti završavaju izvlačenjem vatrenog i hladnog oružja. Uočavam mlade ljude koji stoje ispred kuće. Časna kaže: vrebaju. To su delikventi koji planiraju koga i što će pokrasti.

20190426 131912 800x450

Prilazimo kući. Stara zapuštena kuća. Zidovi od betona, a na krovu lim, stari, iskrivljeni i na nekoliko mjesta nije spojen, što znači u vrijeme kiša, prokišnjava. Na samom ulazu, na kući ispisana parola, citat iz Starog zavjeta. Šutim. Tamara nas pušta u kuću.Zidovi i pod crni i zapušteni, kao da se godinama ništa čistilo nije. Po zidovima opet ispisane parole velikim slovima. U jednom kutu kuhinja. Stolić od neobrađenih dasaka, a na njoj kuhalo i plinska boca iz prošlog stoljeća, sve prljavo i zapušteno. Preko puta ležaljka s plaže, nekad bila bijele boje sad sive, to im služi kao dnevni boravak.

20190426 132013 800x450

20190426 132041 800x450

20190426 132107 800x450

 

20190426 132127 800x450

Prolazimo jako uskom uličicom. Iz kuća kroz rešetke vire djeca i poneka starija osoba. Djeca tiha, ne čuje se dječja vreva: ni plač, ni smijeh, iako ih je puno. Mora da su nas puno ranije uočili.Uslijedio je šok. Iz jedne sobe pojavio se maleni dječak od godinu i pol, gol golcat. Tamara nas upoznaje i kaže da je to njen polubrat. Iza njega, prelijepa djevojčica, velikih očiju, dugih trepavica i prekrasne crne kovrčave kose, njena polusestra. Na njoj haljinica na cvjetove, stara i prljava. Kad su nas vidjeli povukli su se u sobu. Provirila sam unutra i imala što vidjeti. U sobi na crnom podu jedan madrac. Posteljine nigdje. Djeca su sjela na njega, a iza njih vidim još jedno dijete pokriveno po glavi dekom. To je Tamarina sestra. Ima deset godina i veća je od Tamare. Časna je pozdravlja, obraća joj se imenom. Dolazila je u Zdenac na hranu i radionice. U drugom kraju sobe hrpa robe i ništa više u sobi nema. U kući je bila još jedna soba u kojoj je spavala Tamara, velika sestra i mama i odgajateljica i kuharica i prijateljica, sve u jednoj osobi. Pokazala nam je kutiju u kojoj drži inzulin.

20190426 132617 800x450

20190426 132147 800x450

20190426 132913 800x450

Siroto dijete, em bolesna i još živi u takvim uvjetima i nesređenoj situaciji. Tamara je na sebi imala majčinu haljinu, koja joj je bila do poda, a i ona je bila pokidana. Ništa drugo nije imala obući.

Djeca su neko vrijeme dolazila u Zdenac na obrok. Više ne dolaze jer im je majka zabranila. Zabranila im je jer je Zdenac katolička udruga, a mama je protestantkinja. Tamara je poslušala i u početku nije dolazila, ali kako majka nije ostavljala hranu bila je prisiljena. Njena sestra (desetogodišnjakinja) tužila je majci i Tamara redovito kad majka dođe dobije batine. Sad sobom zna povesti samo malog brata.

To je stvarnost, djetinjstvo i život četrnaestogodišnje djevojčice. Čim je to zaslužila? Što je sa bezbrižnim djetinjstvom, tinejđerskim problemima, školskim problemima?

 naslovna tamara

Tamara brine kao i s čim nahraniti svoje sestre i brata, što im obući! Do kada će se moći brinuti o njima. Lijekova nema, teško se do njih dolazi. Liječnici joj kažu da neće dočekati dvadesetu? Što bi da nije Zdenca? Podrške i pomoći ni od koga.

N.M.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 16. kolovoza 2019.

    Mnogo je okova koji nas pritišću kroz svakodnevicu, grijeh je nažalost sveprisutan oko nas, a ljudi kao da su se navikli na «miran život u grijehu», posvuda vlada nekakva mlakost. Nismo pozvani na život u lažnom miru, u kompromisu sa grijehom, nego na postojan trk u borbu koja je pred nama do Kraljevstva Božjeg.

    Objavljeno u Godina C

Duhovne priče

  • Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Vijesti iz Venezuele

    Venezuela je u teškom stanju. Bez vode hrane i struje. Ljudi čekaju u velikim redovima za 1 kilogram kukuruzna brašna, dva sapuna i pola litra ulja. Organizirano je skupljanje potpisa za referendum, za promjenu predsjednika. Proglašeno je izvanredno stanje i uvedena tri neradna dana: srijeda, četvrtak i petak.

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.