MISIJA VENEZUELA

Veliki petak na Margariti

Narod Venezuele izmjenjuje se pred Kristovim grobom: bogati i siromašni, siti i gladni. Svatko sa svojom nadom i molitvama. Jedno je bilo očito…

Dan Isusove muke i smrti. Dan kad je Isus bio najčovječniji, čovjek u punom smislu riječi. Dan kad se je znojio krvavim znojem, trpio, bio u agoniji. Dan kad nam je bio toliko bliz. Sve do ovog trenutka bio je nedohvatljiv.

Jutro Velikog petka. Klanjanje u crkvi u Pampataru pred Kristovim grobom i raspelom kojeg su triput pokušali premjestiti na drugo mjesto, ali bio je toliko težak (neobjašnjivo), da nisu uspjeli. Ostao je u crkvi u Pampartaru.

Narod Venezuele izmjenjuje se pred Kristovim grobom: bogati i siromašni, siti i gladni. Svatko sa svojom nadom i molitvama. Jedno je bilo očito na njihovim licima: kad će prestati patnja, kada će proći Veliki petak za njih, njihovu djecu, njihov narod? Već su na izmaku snaga. Kad će Uskrs?

„Slatko drvo, slatki čavli… „ koliko razumiju ove riječi i poruku koju nose? Kolika je njihova vjera, nada, pouzdanje u Kristovu bezuvjetnu ljubav? Je li ovo njihovo čistilište? Uronjeni u mučnu tjeskobu i agoniju poput Krista.

Duša koja više trpi sposobnija je okusiti nebeski Jeruzalem. Duša je naše životno središte i ide k svom Izvoru. Kako je velika njihova žrtva za slavu Božju!

Koliko smo spremni nositi Kristov križ, proniknuti u Isusovu muku i krenuti na put? Na put radosti i klicanja, podržavanja i osude, nijekanja i zatiranja, ljubavi i žrtve?

Jesmo li spremni ići uz tuđi križ i pomoći drugome? Možda je to i naš križ?

Krenimo u novi dan s nadom u srcu!

N.M.

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}