MISIJA VENEZUELA

DRAGI DONATORI POMOĆI IZ HRVATSKE, BOSNE I HERCEGOVINE, NJEMAČKE, AUSTRIJE, …

Riječi bez broj puta ponovljene od svih uz sretni osmijeh bile su: Agua, agua (voda, voda). Gracias, hvala vama i ljudima koji su nam platili vodu i hranu.

„Pratio sam Hrvatsku na svjetskom prvenstvu. Divio se njihovom srčanom igranju. Divio se Predsjednici Hrvatske s kojom jednostavnošću  i entuzijazmom prati svoje igrače. Sada  još više razumijem zašto je reprezentacija Hrvatske postigla drugo mjesto. Pa to je NAROD SRCA.“

 

Pomoć od Hrvata iz Domovine, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, i još poneke države stigla je u Venezuelu, na otok Margaritu.
Utorak ujutro, došla je poruka iz splitskog  Zdenca o stotinama uplata za hranu, vodu i lijekove djeci, bolesnima, osobama treće dobi i svima koji se nalaze u teškoj situaciji; bez vode, hrane i lijekova. 
Isti dan Upravni odbor Zdenca Aljibe, sastao se kako bi nabavili hranu i vodu i što prije odnijeli stotinama obitelji u Aguas negras (otpadne vode), tako se zove kvart u Punta de Piedra.

Bili smo jako uzbuđeni i sretni zbog pristigle pomoći. Predsjednik Zdenca, Dario Trujillo,  ponovio je u nekoliko navrata ove riječi: "Pratio sam Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu. Divio se njihovom srčanom igranju. Divio se Predsjednici Hrvatske s kojom jednostavnošću  i entuzijazmom prati svoje igrače. Sada  još više razumijem zašto je reprezentacija Hrvatske postigla drugo mjesto. Pa to je NAROD SRCA.“

Ova solidarnost je provedena na Margariti. Nas spašavaju Hrvati koji žive u raznim zemljama. Spašavaju našu djecu, nemoćne, hrane obitelji ribara koji danima nemaju kapi vode, ni što dati jesti svojoj djeci".

Trebalo nam je par dana za nabaviti namirnice: kukuruzno brašno, tjesteninu, ulje, grah, šećer, sapun ... Četiri vrijedna volontera sve su to raspodijelili u crne vrećice, koje smo jedva našli za kupiti. S vodom je išlo puno teže. Malo je cisterni koje prodaju vodu. Ipak smo je uspjeli kupiti.
Petak uvečer sve je bilo upakovano u centru Zdenca u Arboledi. Bojali smo se da nam lopovi ne provale u kuću i sve to odnesu. Hvala Bogu, sve smo našli na svom mjestu. U subotu u 7 sati utovarili smo namirnice i uputili se u Punta de Piedra, 45 minuta vožnje.

U župnoj dvorani čekala su nas tri volontera iz mjesta. Svaka naša aktivnost započinje sa molitvom i čitanjem biblijskog teksta. Uzeli smo Isusove riječi: „bio sam gladan i dali ste mi jesti, bio sam žedan i napojili ste me...“ to nam je bilo dovoljno za osnažiti u sebi i među sobom vjeru da ćemo samom Isusu davati vodu i hranu.

Ti ljudi nemaju  fizičke sličnosti s Isusom. Duša im je od Boga. Isus žeđa za njihovim dušama. Želi ih spasiti u duši i tijelu.Povezani rukama u krugu zazvali smo Duha Svetoga, da nam otvori oči srca da gledamo Isusa i njega poslužimo.
Tom djelu grada nitko ne prilazi radi opasnosti. Niti njihovi sugrađani iz drugog kvarta.

Dan prije, Ilijana, volonterka. obavijestila je majke koje dovode djecu za proteinski napitak da pripreme posude za vodu. Svi su bili ispred svojih kuća sa kojekakvim bačvama, do pola polomljenim, zahrđalim. Čeznutljivo su pratili kako cisterna s vodom ide duž ulica,  puneći posude. Tri grupice  Zdenčana, sa tri auta puna hrane, raspodijelili su se u tri duge ulice. U pratnji mjesnih volontera posjetili su svaku kuću, dajući im vrećicu sa hranom.

 

 podjela osnovnog paketa

volonteri na terenu

volonteri dijele pakete

s.Ljilja u podjeli vode i namirnica

 

U većini kuća živi po više obitelji. To su stare kuće sa pregradnim poluotvorenim prostorom. U jednoj od tih kuća, pitala sam koliko ih živi zajedno? Kažu 1 brat i 2 sestre sa svojim obiteljima. Još k tome majka od njih  i očuh. Osam velikih i dvanaestero djece. Imaju malo dijete od dvije godine, sa velikom hernijom na pupku. Nije prohodao jer je u kritičnom stupnju pothranjenosti. Jedva gleda. Uopće se ne smije. Ne reagira kad ga se zove. Ime mu je Mario. Uzeli smo ga za prioritet. Prvo ga treba oporaviti kako bi se mogao operirati. 

s.Ljilja ohrabruje stanovnike venezuela

molitva s korisnicima

 

 bolesni djecak

Bake su iznosile svoju tek rođenu unučad, kako bi dobile još više hrane, posebno vode. Jedna baka mi je pričala da je bebi tek dva  mjeseca. Strepili su za nju da neće preživjeti. Da svaki dan zahvaljuju Bogu što je nadvladala krizu i preživjela. Djece ima jako puno. Od sreće trčkaraju, žele držati crijevo od vode. Povlače bačve veće od njih.

Riječi bez broj puta ponovljene od svih uz sretni osmijeh bile su: Agua, agua (voda, voda). Gracias, hvala vama i ljudima koji su nam platili vodu i hranu. Pričaju nam: prije smo dobivali vodu svaki tjedan po par sati. U zadnje vrijeme doda jednom mjesečno po par sati. Imamo blizu školu. Oni su nam davali po malo vode. Sada više ni oni nemaju vodu. Jer im je sve pokradeno i oštećeno.

 

 siromasna djeca venezuele

posjet gladnoj djeci

NARODE SRCA osigurajmo hranu, vodu i lijekove, ovoj i još stotinama djece dok god traje ova ubojita, humanitarna kriza u Venezueli.

Svoj doprinos možete uplatiti na žiro račun Zdenca, sa naznakom „za hranu, vodu i lijekove djeci Venezuele“.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 30

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

 

Potičem Vas da Vaš doprinos bude za broj obroka (3 kune jedan obrok) koji ćete sami odrediti, prema Vašim mogućnostima.

Kako bi Vaša pomoć bila dugotrajnija najbolji način je napraviti trajni nalog u banci za ovu svrhu.

Njihove molitve i blagoslove dobivate svaki dan

s.Ljilja Lončar

 

 

Projekt Misionar Milosrđa

BIBLIJSKA RAZMATRANJA

  • Dvadeset osma nedjelja kroz godinu
    Budimo plemeniti, vrednujmo tuđu pažnju, dobrotu i ljubav. Svojom zahvalnošću ispunjamo posebnom milinom naše međuljudske odnose. I uvijek imajmo na umu da smo tada slika milosrdnog Boga. Iznad svega zahvaljujmo Bogu, koji nam daje plemenito srce, nalik svojemu, koji nas poziva da i Njemu uvijek i svugdje zahvaljujemo.
    u Godina C

DUHOVNE PRIČE

  • Duša kao more
    Duša kao more

    Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju: - Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv! Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode...

    u Duhovne priče

SVJEDOČANSTVA IZ MISIJA

  • Dom za siromašne učenice

    Učenički dom u misiji Ujewa napravljen je od kontejnera kojima su dolazile donacije prije dvadesetak godina. Kontejneri su pretvoreni u spavaonice za siromasne učenice koje dolaze iz dalekih mjesta i učenice koje nemaju roditelja...

    Više informacija
    • Nadnaslov Misija Ujewa, Tanzanija
    u Svjedočanstva iz misija

{lang hr}Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.{/lang}{lang en}This site uses cookies. By continuing to browse the site you are agreeing to our use of cookies.{/lang}{lang es}Este sitio utiliza cookies. Al continuar navegar por el sitio, usted acepta el uso de cookies.{/lang}