Mnoge su potrebe u ovoj napaćenoj i sad već frustriranoj zemlji, mnogo je toga što je neophodno unaprijediti , promjeniti, ponovno ustrojiti, omogućiti i to je razlog zbog čega č.s Ljilja i ja smo još više „upregnuli“ naše ljudske snage uz pomoć Božiju da našu misiju Zdenca milosrđa što više oplodimo i učinimo snažnijom. Vrlo brzo će doći dan kada moramo poći i zbog toga želimo postići učinak da onog trenutka kada sjednemo avion za dalje, za našu misiju na Kubi, sa zadovoljstvom se možemo osvrnuti na sve učinjeno i postignuto. U tom duhu, još jedan tjedan koji sad već iza nas, Bogu hvala bio je i više nego plodonosan.

Održali smo sastanak sa Generalnim vikarom, koji je pomno saslušao o svemu što Zdenac radi, o kojem je već čuo, što je nama potvrda da doista dobar glas se daleko čuje. Uz ugodan razgovor koji je potrajao više od očekivanog, što je nama bilo posebno drago jer je značilo da iskreno i s pravom zainteresiranišću želi čuti više o nama, i to iz prve ruke. Uz Blagoslov, i osobnu podršku radosne i ohrabrene vrlo je ugodno započeo još jedan radni tjedan.

Svakog dana boraveći u jednom od naših centara, prateći, hrabreći, ispravljajući rad naših volontera, uz pjesmu i molitvu, bilo je na očigled kako se promjene događaju, a u isto vrijeme „isplivavaju“ nove uočene stvari koje treba mijenjati i nanovo organizirati. Neizostavni dio pri boravku u našim centrima, osim rada s djecom, razgovora s volonterima, također su i posjete obitelji koji spadaju u skupinu onih koji žive najsiromašnije od siromašnih.

Tako da smo pri posjetu našem centru u Brisas, posjetili obitelj i kuću u kojoj živi baka i unuk o kojemu baka sama brine, dok joj kćer po cijele dane izbiva. Za ovu obitelj doznali smo preko naših volontera. Susret s bakom i unukom, u kući koju se nemože nazvati tim terminom, jer bi prikladnije i zbog bolje opisa više odgovarala riječ baraka. Uvijek je posebno teško vidjeti ljude u kakvom ambijentu žive, nikoga to ne ostavlja ravnodušnim pa ni nas, no osmjeh na licu i sjaj u učima bake iz koje posebna snaga izvire, i nama je bila utjeha, i po tko zna koji put, potvrda kako ljudski duh može i umije živjeti i preživljavati u uvjetima koje nadilaze razum. Uz ugodan razgovor, s posebnom radošću pozvali smo unuka da se pridruži našem Zdencu, te tako znamo da će ovaj prekrasni dječak imati osiguran dnevni obrok i još važnije duhovnu njegu i odgoj od strane naših volontera.

Već sljedećeg dana isto smo učinile, no u našem centru u Pampataru. Naime išle smo u posjeti baki koja često dolazi u naš centar po obrok, po odjeću. Odlučile smo posjetiti njenu kuću, jer nam je znano da je ova obitelj živi u doista posebnim uvjetima, u što smo se pošle i same uvjeriti. Pri samom ulasku u dvorište u kojoj baka Karmen, zajedno s kćeri, unukom, i ostalim obiteljima živi, bilo nam je jasno da je ovo jedan od slučajeva koje najvernije prikazuje u kakvoj bijedi ljudi u Venezueli žive, a koje samo blok odvaja od velikog hotela, koji sada zbog iznimno teške situacije u zemlji, također „zjapi“ prazan. Dakle, pri samom stupanju u dvorište, potrebe za uvjeravanjem u te posebne uvijete kako su nam volonteri rekli, više nije bilo potrebe. Zajedno s bakom Karmen, i njenom kćeri saslušali smo njihovu „tešku“ sudbinu, zajedno se pomolili te s „knedlom“ u grlu vratili se u nas centar.

Veliki blagoslov i Božja providnost ovoga tjedna omogućila nam je sastanak s čelnim ljudima u velikoj tvrtci Pedeval, koja se bavi i koja je jedna od najvećih za ditribuciju hrane, lijekova, voća i povrća ovdje na Margariti. Uz posebnu Božiju pratnju uspijele smo dogovoriti nabavu hrane i lijekova po posebnim cijenama za naše centre, što je od neizrecive važnosti za opstanak i normalno funkcioniranje naših centara, da jednostavno nakon obavljenih razgovora nismo mogle maknuti osmjeh s lica, te s velikim žarom u srcu ne samo da smo se zahvalile Bogu nego i zapjevale.

Neizostavno je spomenuti kako smo istog dana, dogovorili osim hrane i lijekova, odlazak na selo gdje ćemo direktno s uzgajivačem povrća dogovoriti opskrbu za naše centre, jer pravilna hrana koja je nutritivno bogata od velikog je značaja za djecu koja u ovoj zemlji gotovo sva redom pate od neishranjenosti.

Tokom tjedna u cijeloj zemlji pa tako i na otoku gdje Zdenac djeluje, organiziran je Marš. Protest i očitovanje naroda te iskazivanja nezadovoljstva trenutnim stanjem u zemlji. Gotovo iz svake obitelji barem jedan član tog dana pridružio se rijeci ljudi, što je očiti znak i vapaj ove nacije, da su na rubu izdržljivosti te da žele i zahtjevaju promjenu, žele vratiti stari sjaj i uvjete ovoj zemlji koja je jedna od najbogatiji po prirodnim resursima, a trenutno na samom dnu gospodarstva koje se sažima najbrže na svijetu i samim tim na rubu humanitarne katastrofe.

S radošću u srcu, još jedan plodonosan tjedan je iza nas, te hrabro i odvažno koračamo dalje u svrhu da Božije djelo milosrđa kroz naš Zdenac u ovoj zemlji, na ovom otoku, donese promjenu dostojnu svakog ljudskog bića u čijim licima promatramo i ljubimo lice živog Isusa Krista.

Anđela