Svaki sam dan sve bliže kući čija su vrata uvije otvorena, gdje je Isus već otišao da bi nama pripravio mjesto među svetima.

Voda koja život znači

Voda koja život znači

Prije mog dolaska u Tanzaniju, kao i svi drugi koji idu po prvi put u nepoznato, bavio sam se istraživanjem o njenom stanovništvu, klimi, načinu i uvjetima života. Kao izvor informacija koristio sam uglavnom iskustva osobe koja je već posjetila tu zemlju. Rečeno mi je da ću naići na srdačan i topao prijem od strane tamošnjeg stanovništva koje živi u daleko oskudnijim uvjetima nego što sam ikada doživio. I doista, svaki provedeni dan izgleda kao već viđena epizoda dokumentarca o surovim uvjetima života u Africi, koje sam uobičavao gledati još kao dijete.

Loša cestovna infrastruktura, trošne kuće bez struje i vode, drveće prekriveno debelim slojem prašine željno iščekujući kišni period da i ono napokon dobije svoje novo zeleno ruho. U ovakvim uvjetima bez vode živi se jako teško. Pitka voda je rijetkost i nju se ne može dobiti jednostavnim odvrtanjem slavine. Po nju se mora krenuti na put koji je nerijetko udaljen stotinama metara, a ponekada i kilometrima. U misiji Ujewa nalazi se zdenac pitke vode koja se crpi sa 70 metara dubine. Ona je za stanovništvo koje živi u blizini jedini izvor pitke vode. Tako da od ranih jutarnjih sati uglavnom djeca kreću po osvježenje za sebe i za svoje ukućane sa svojim posudama ili sa više njih. Tako to čini i ovaj maleni dječak sa slike po imenu Izaija boreći se sa težinom tereta na svojim kolicima.

Voda koja protječe kanalima i rijekama u Africi je zagađena i ne može se koristiti za piće. Ona se uglavnom koristi za pranje ili zalijevanje. Kroz naselja koja okružuju misiju protječe kanal takve vode koji je već danima suh, jer je sva voda preusmjerena na alternativne kanale zbog popravka. Stoga se po vodu za pranje treba uputiti u 4 kilometra udaljeni Barali.

Poljski putovi do Baralija su prepuni ljudi koji žure ka istom cilju, a to je toliko neophodna voda. Žuriti se mora jer dan izmiče, a vode je uvijek malo, te je potrebno iskoristiti dan za više odlazaka po vodu.

Voda doista život znači. Gledano očima onih koji je imaju u izobilju možda se i ne čini pretjerano važnom. Dokaz tomu je njeno neadekvatno korištenje i gospodarenje. Ne marimo previše za ono čega nam ne nedostaje.

Zapitajmo se kada sljedeći put otvorimo slavinu koliko mi je u tom trenutku doista potrebno te tekućine. Puštam li više od onoga što trebam i ako jesam, može li možda taj višak dijelom olakšati malom Izajiji teret na njegovim kolicima, ili može li mu uskratiti jedan odlazak po vodu kako bi i njemu taj dan ostalo više vremena za igru.

J.B.

Projekt Misionar Milosrđa

Biblijska razmatranja

  • 19. kolovoza 2017.

    Današnje evanđelje djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Naprotiv, Isus uvredljivo odvraća ženi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!“ Provocira nas na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu...

    Objavljeno u Biblijska razmatranja

Duhovne priče

  • Živio jednom neki bogat čovjek. Bio je široke ruke i rado je pomagao drugima. Do njega je imao kućicu siromah koji se u životu nije nagledao obilja, nego što je imao, raspoređivao bi tako da što bolje poveže kraj...

    Objavljeno u Duhovne priče

Svjedočanstva iz misija

  • Misija na Kubi

    Sretni i mirni napustili smo Marianao i krenuli put juga, prema Cienfuegosu. Naredni dani bili su ispunjeni posjetima, radom s volonterima, prisustvovanju radionica s djecom, raznim sastancima i organiziranjem. Prije svega...

Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). Nastavkom pregledavanja stranice slažete se sa korištenjem kolačića.